Uzmite svoje mentalne škare i presijecite toksične odnose koji vas guše Reviewed by admin on . . Kad naučimo da je prekid otrovnog odnosa iscjeljujući za dušu produžavamo sebi život za nekoliko godina. A otrovno je sve ono što nam nije ugodno. Ono na čiju . Kad naučimo da je prekid otrovnog odnosa iscjeljujući za dušu produžavamo sebi život za nekoliko godina. A otrovno je sve ono što nam nije ugodno. Ono na čiju Rating: 0

Uzmite svoje mentalne škare i presijecite toksične odnose koji vas guše

presijecanje-veza.

Kad naučimo da je prekid otrovnog odnosa iscjeljujući za dušu produžavamo sebi život za nekoliko godina. A otrovno je sve ono što nam nije ugodno. Ono na čiju nam se pomisao želudac zgrči, a u glavi prebiremo sve načine kako da se toga otresemo.

Otrov ne dolazi samo od neprijatelja. A najjači otrovi su od nama najbližih. Od ljudi s kojima su nam emocije prepletene u, naizgled, nerazmrsiv čvor. I takve odnose je najteže prekinuti. Roditelji, braća i sestre, prijatelji, rodbina, kolege na poslu, poslodavci. Svi oni imaju pozamašnu količinu otrova koji istresaju svaki dan. Pitanje je, kako da ih preusmjerimo da taj tovar ne istresaju pred nas?

Nedavno sam postala svjesna da dnevno pokupim više emotivnog otpada nego što to mogu podnijeti. Da po glavi i duši prebirem tuđe probleme koji ama baš nikakve veze nemaju sa mnom. Te da se ta ista tuđa muka nakači na moja leđa i crpi mi životne sokove danima, kao kakav parazit.Tek tada sam shvatila da neke odnose moram prekinuti. Neke osobe potpuno odstraniti iz svog vidokruga. A nekima samo ograničiti pristup i naučiti na koji način s njima da komuniciram a da me to ne uznemirava.

Ne kažem da je lako, jer u glavi vječito brinemo što će tko reći i hoće li se naljutiti ukoliko ga ovog puta ne saslušamo kako po stoti put jadikuje oko iste stvari umjesto da se pokrene i riješi problem. Jednostavno – imaš problem? Riješi ga! Ne znaš kako? Ajde da vidimo koje su ti mogućnosti. Ne želiš riješiti problem već samo imaš potrebu da se nekom izjadaš da bi ti bilo lakše? Ok, a da probaš to isto s ogledalom? Pa da umjesto mene imaš ispred sebe vlastiti odraz. Bi i ti onda bilo jednako lako?

Oni koji stvarno žele da im bude bolje pokrenuće se na akciju. A onima koji to rade samo radi kuknjave, ne pomaže ni master plan rješavanja zadanog problema. Vi im ga svakako nećete riješiti slušanjem. Takve ćete prepoznati po odgovoru: ,,Da, ali ja znam da to neće uspjeti…” Super! Onda od toga odustani. Lakše je nego li se to misli. A vrijeme koje sebi uštede na taj način zlata vrijedi. O preusmjeravanju energije na korisne stvari da i ne govorim.

Otkako sam počela komunicirati sa svojim crpiteljima na ovaj način znatno sam reducirala njihov broj. Neki su i dalje tu, ali više nemaju prostora da se iz moje fontane napajaju. Naravno, ima ih i upornih. Borba s njima i dalje traje. Nivo umora je u jednom periodu bio toliko visok da je potrao strah od samoće. A za uzvrat su u moj život ušli ljudi koji mi odgovaraju i nakon kojih se osjećam živo i predivno! Jednostavno, neke ljude moramo skloniti iz svog života da bismo napravili mjesta novim dušama koje nam odgovaraju.

Još veći fenomen od ljudi kojima smo okruženi su ljudi iz našeg virtuelnog okruženja koji svaki dan zasipaju gomilom nepotrebnih informacija. Statusa u kojima liječe dušu. Iskazuju ljutnju. Bijes. Prozivaju nekoga. Pljuju po narodu, političarima, ljudima koji misle drugačije, dijele informacije koje lede krv u žilama. O! Koliko sam puta bila ljuta i jedva se suzdrzala od pisanja statusa kojim bih istjerala pravdu! Ponekad mi se omaklo te sam takav i napisala. A ubrzo i izbrisala. Zašto to pišem? Kome pišem? Ili još bolje, kome su moje riječi upućene? Vidi li to ta osoba, društvo, Vlada, bilo tko? Hoću li time nešto promijeniti? Kako će se ljudi koji to pročitaju, a nije ih malo, poslije toga osjećati? Hoću li jedino dobiti to da ću nekome pokvariti dan? Vjerojatno će biti samo ovo zadnje.

Lijepo li je kad se pravda na ovaj način istjera. Kada možemo nešto korisno uraditi. Ali ako nam je samo cilj istresti iz sebe svoj emotivni otpad ne razmišljajući kako ga istresamo pred svačije noge, onda smo samo neodgovorni.

Nego, blažen li je internet. Blokiranjem rješavmo naš problem oko kvarenja svog dana tuđim otpadom. Veći je izazov prva grupa. U igri su krupniji ulozi. Ljudi kojima smo okruženi svakodnevno. Čije veze nisu plod odluke, već naslijeđa. I onih koji su nam stjecajem okolnosti dodijeljeni uz naše izbore. Presijecanje otrovnih veza je oslobođenje. Karta za pravo na disanje punim plućima i osjećaj da u životu zaslužujemo najdivnije stvari. A osim toga, svatko za sebe ima dovoljno izazova da mu je potrebna sva snaga za prevazilaženje prepreka i učenje na istima.

Nemamo dovoljno vremena da hodamo tuđim stazama i otvaramo svoje biće kao kantu za smeće u koju poneko ubaci svoje otpatke da bi svoj džep olakšao. Ali i to je stvar izbora. Ostalo su samo izgovori.

-Tatjana Kuljača

tatjanakuljaca.me

 

Leave a Comment

%d blogeri kao ovaj: