Otpustite stare priče koje se stalno ponavljaju i stvorite nove Reviewed by admin on . Vjerujem da ste primjetili kako se s vremena na vrijeme nađete u situaciji koju ste navodno prevazišli. Kolege i prijatelji vas ne razumiju, s partnerom se stal Vjerujem da ste primjetili kako se s vremena na vrijeme nađete u situaciji koju ste navodno prevazišli. Kolege i prijatelji vas ne razumiju, s partnerom se stal Rating: 0
You Are Here: Home » Kolumne » Kolumna psih.Suzane Vemić » Otpustite stare priče koje se stalno ponavljaju i stvorite nove

Otpustite stare priče koje se stalno ponavljaju i stvorite nove

pisanje-knjige-stare-priče-uvjerenja

Vjerujem da ste primjetili kako se s vremena na vrijeme nađete u situaciji koju ste navodno prevazišli. Kolege i prijatelji vas ne razumiju, s partnerom se stalno svađate oko istih stvari, djeca vas uporno ne slušaju, red u koji stanete na kasi je najsporiji….

Mislite, krivi su drugi, što ja imam s tim, ali ipak vam smeta što je tako. Osjećate se ponekad kao žrtva, ali budući da ste naučili da  je stav žrtve pogrešan,  brzo odlučite da se nećete tako, izaberete da se borite, udahnete duboko, podignete glavu i krenete naprijed…. Sve dok se ponovo ne sapletete o neku situaciju. Ili osobu. Neku od onih ,”već prevaziđenih”.

Poslije nekog vremena, počntete se pitati je li moguće da tu i vi imate neku ulogu, da su te situacije nekako povezane s vama, vašim razmišljanjima, osjećajima i ponašanjem… Kada počnemo ovako razmišljati, na pravom smo putu, jer nas ovaj način razmišljanja vodi ka preuzimanju odgovornosti. A bez preuzimanja odgovornosti i istinskog razumijevanja uloge koju mi sami imamo u svojim životima, nećemo moći ni da promijenimo ono što nam se ne sviđa. Dakle, sve to što se ponavlja itekako ima veze s nama.

Nas uvijek privlače ljudi i situacije koji se uklapaju u naše životne priče i uloge. A svi mi sebi pričamo neke priče, naravno, blaženo nesvjesni te činjenice, i onda sve što se događa oko nas, samo uklapamo u svoje vizije. Ove priče smo smislili još kada smo bili mali i često smo neke njihove dijelove preuzeli od svojih roditelja. I tako mi, kao odrasli ljudi, živimo živote koje je su za nas osmislila djeca koja smo bili nekada davno. Zašto to radimo?

Zato što smo uplašeni od svojih emocija i nekih neistraženih dijelova koji postoje u nama. Zato što mislimo da sebe volimo i štitimo, iako se zapravo stalno iznova  povređujemo. Plašimo se promjene, jer moglo bi biti i gore nego što jest, nikad se ne zna. Strah nas navodi da se još čvršće vežemo za ove priče i tako se vrtimo u začaranom krugu.  A priče nas ponovo dovode  u vrlo slične, gotovo iste situacije i time nam u stvari,  pomažu da ih primjetimo, da uočimo pravilnosti i obrazac. Jer, tek kada ih  osvijestimo i  preispitamo moći ćemo ih promijeniti. Naučit ćemo prepoznavati te motive koji se ponavljaju, shvatit ćemo da nas u stvari uvijek nerviraju i povređuju iste reakcije drugih ljudi  i otkriti način na koji mi, svojim ponašanjem izazivamo upravo takve reakcije.

Kada najzad shvatimo da smo u stvari mi ti  moćni pripovjedači koji smišljaju priče svog života, neće nam biti toliko teško da se oslobodimo starih i stvorimo nove priče. Priče koje ćemo kreirati svjesno i koje neće nastati da bismo zaštitili bolne točke koje čuvamo duboko u sebi. Priče koje nisu proizvod uvjetovanosti i straha, one u kojima nećemo povređivati sebe i druge. Priče koje će u nama stvarati duboki mir  i koje nam pomoći da isijavamo i živimo Ljubav.

-Suzana Vemić, psih.

centarprozor.com

 

 

Leave a Comment