Ograničava li kolektivna svijest vaš duhovni razvoj? Reviewed by admin on . . U nekim duhovnim tumačenjima duhovni rast je vezan za razgradnju negativne (svejedno shvaćamo li je kao karmičku ili ne) energije, koju nosimo u sebi ili u sv . U nekim duhovnim tumačenjima duhovni rast je vezan za razgradnju negativne (svejedno shvaćamo li je kao karmičku ili ne) energije, koju nosimo u sebi ili u sv Rating: 0

Ograničava li kolektivna svijest vaš duhovni razvoj?

svjesnost, duhovnost, razvoj, vibracija.

U nekim duhovnim tumačenjima duhovni rast je vezan za razgradnju negativne (svejedno shvaćamo li je kao karmičku ili ne) energije, koju nosimo u sebi ili u svojoj podsvijesti (neko precizno lociranje za ovo tumačenje nam nije ni bitno).

Proces u kojem iz podsvijesti (da uzmemo da se radi o podsvijesti) izbivaju u svijest te teške energije, koje mi tim procesom razgrađujemo, bolan je i težak. Imamo to opisano i u radovima o starim školama misterije (npr. kod A. Besant), ali i u raznim duhovnim učenjima (u budizmu, u objavama T. Mikušine, itd.). U vezi s tim se govori o “noći duše”. Što se te energije ubrzanije izlijevaju u svijest – to ih je teže podnijeti. U spisu o posvećenju u Starom Egiptu se kaže da taj proces ne mogu svi podnijeti, da se na određenim etapama “iskušeniku” postavlja pitanje: može li izdržati dalje ili odustaje.

Kako je posljednjih dvadesetak godina povišavan “puls Zemlje” ili Šumanova rezonanca, valjda je sada dostigla nivo oko 13 Hz, to znači da su na cijeloj Zemlji uvjetii slični onima koji su umjetno stvarani nekada davno u egipatskim piramidama, gdje su u komorama “polaznici” “tečaja” intenzivnijeg duhovnog čišćenja i rasta bili izlagani povišenim vibracijama, kada je kretao opisani proces “noći duše”, kao čišćenja od energija niskih vibracija. Simptome čudnih psiholoških događanja na kolektivnom planu imamo na sve strane: podaci o enormnom povećavanju konzumiranja antideprseiva ili “lijekova za smirenje” imamo u svim zemljama, možda na balkanskom području posebno, čak postoji podatak da je i u EU, kao “obećanoj zemlji”, konstatiran veliki porast broja ljudi koji pate od depresije ili nekih psiholoških poremećaja.

Neki svjesno ili nesvjesno zalaze ili su zalazili u taj proces, stupali u neku vrstu svoje “noći duše”, neki su od njega bježali, pojačavanjem fokusiranosti na vanjske vrijednosti i aktivnosti, neki ostaju zaglavljeni “negdje između”, jer, na jednoj strani – energije iz njih samih, s kojima se suočavaju, vrlo su jake i onemogućavaju ih u njihovim nekadašnjim normalnim ili “normalnim” aktivnostima i funkcioniranju, na drugoj strani – oni se u svojoj percepciji i težnjama još uvek vezuju za hijerarhiju vrijednosti starog svijeta.

Elem, između ostalog, i razgradnjom tih energija – svijest se izdiže na viši nivo. Kaže se u tim tumačenjima. Pa se tu umeću razni termini, od “buđenja” do “prosvjetljenja”. DUHOVNI RAST BI TREBAO PODRAZUMIJEVATI NEŠTO “MOĆNO”, LIJEPO, UGODNO, UZVIŠENO… U nekim našim predstavama mi duhovno razvijenu osobu teško da možemo zamisliti bez nekih posebnih moći (prijem onostranih informacija, sposobnosti bioenergetskog djelovanja, pozitivni energetski naboj koji mora osetiti svatko tko je blizu takve osobe, itd.). Da se takva osoba osjeća divno, poletno, da je puna energije i snage, uvijek nasmijana i puna optimizma – već se i podrazumijeva.

Za osobu koja se nalazi u dubokoj prirodi, daleko ili dalje od direktnijih utjecaja tzv. masovne svijesti, dakle, dalje od naseljenih mjesta – možda i jest tako, sve baš kao što je opisano, sa svim nabrojanim manifestacijama. Možda… Uostalom, svakako nije slučajno što su manastiri građeni izvan naselja, a usamljenički život i izoliranost istočnjačkih duhovnjaka je općepoznata.

Međutim, što je s onima koji su u prethodne dvije decenije prošli ili prolazili kroz proces čićenja i rasta, a žive u tzv. običnim životnim uvjetima, dakle – imaju obitelj, o kojoj svakako moraju brinuti, imaju svoj obični posao, a to je svakako u gradu ili u gradskoj sredini, uz upućenost na manje ili više intenzivne kontakte s većim brojem ljudi, imaju dodatno jedan krug ljudi za koje su, iz  obiteljskih ili nekih drugih  razloga i obaveza, vezani? Mogu li se i takvi osećati divno i poletno, imati neke “natprirodne” moći, da su puni energije…? Je li svejedno jesmo li, sa svojim potencijalnim duhovnim rastom, u okovima masovne svijesti ili van nje? AKO JE SVEJEDNO, ZAŠTO SU TOLIKI ADEPTI ŽIVJELI I OSTVARIVALI SVOJE DUHOVNE TEŽNJE IZVAN LJUDSKIH NASELJA? Pada mi na pamet priča o Babajiju: on je imao svoj ašram negdje u planini (čak postoji jedan video-zapis kako se on uspinje ka njemu). Povremeno je zalazio među ljude, da bi prenosio svoje učenje. Kaže se: nakon svakog takvog zalaženja – bilo mu je potrebno po nekoliko dana da se vrati u svoju ravnotežu, nekoliko dana da se očisti od utjecaja i energija mase u kojoj je bio (svejedno je li tu “masu” činilo desetak ili mnogo više  ljudi).

Svaki čovjek je nositelj određene energije, svatko svoju energiju emitira ili je usmjerava u određenom pravcu. Svaku masu čine najmanje stotine, pa tisuće i milijuni takvih pojedinaca. Zbrojimo svu energiju koju oni, bilo kroz samo svoje postojanje, još više – kroz svoje djelovanje, misli i emocije, kroz sam govor, emitiraju, zrače. TO JE OGROMNA KOLIČINA ENERGIJE. Svako naselje, praktično, ima jednu svoju auru od skupa svih energija pojedinaca koje ga čine.

Kakva je kvaliteta tih energija? Poznato je da u postojećoj civilizaciji dominiraju energije niskih vibracija (u vezi s određivanjem visine vibracija energije, na primjer emocija, postoje i naučna istraživanja, dakle, to nije samo duhovna “floskula”): fokusiranost na materijalne vrijednosti, dominacija negativnih misli i emocija… Tome svemu treba dodati i teške vibracije koje naselja sama po sebi, kao objekti, imaju i zrače, na primjer – gradska buka.

Netko, tko je duhovno napredovao u opisanim običnim životnim uvjetima, dakle, nalazi se u zagrljaju, zaronjen je u ogromne količine energije niskih vibracija, u raljama tzv. masovne svijesti. Viši nivo svijesti znači i više vibracije. Ili, ako bismo to preveli na sigurniji teren psiholoških termina – znači pojačanu osjetljivost, senzibilnost… JASNO JE KAKO SE MOŽE OSJEĆATI POJEDINAC S POJAČANOM OSJETLJIVOŠĆU, S VIŠIM VIBRACIJAMA SVIJESTI – URONJEN U MALI OCEAN GRUBIH I NISKIH VIBRACIJA. Ponajmanje se može osjećati poletno i divno, ponajmanje je sličan nekom “nju-ejdžeru”. Takav se mora teško osjećati! Uzalud njemu sav duhovni nivo i rast – mali ocean, u odnosu na njegove, drugačijih energija samo može da ga davi i guši. Kao što onaj, čiji se sluh sve više navikava na sve suptilniju muziku (muziku viših vibracija) – sve teže može podnositi bučnu i grubu muziku (muziku niskih vibracija) kakvu masovno danas slušaju mladi. Uostalom, ako se držimo okvira ovozemaljske psihologije, čini mi se da je From negdje objašnjavao: kako je pogrešno kada mi neki psihološki poremećaj ili problem samo promatramo sa stanovišta individualne anamneze, a da ne zalazimo u kolektivnu svijest ili kolektivno nesvjesno, jer pojedinac ne može biti izoliran od tog konteksta  u kojem se našao. Odnosno, u slučaju duhovnosti – ne može netko, tko je duhovno napredovao,  da bude u masi, koja je s energijama niskih vibracija, a da ga se te energije uopće ne dotiču, da se apsolutno izolira od utjecaja i od energija te mase. Čak slobodno možemo reći – što je netko više duhovno napredovao, živeći u običnoj životnoj situaciji, u masi, to se teže i nepodnošljvije osjeća. Drugi način je da on svojim energijama nadjača energije tisuće, stotine tisuća ljudi, što možda može biće s nekog šestog denziteta, ali – takav se, u punoj svojoj snazi, ne bi ni mogao inkarnirati na Zemlji. Treća varijanta je da izgrađuje svoju “mikro”-snagu, kojom bi u svom osobnom okruženju eliminirao”otrovne” utjecaje masovne svijesti (a to je posebna šira tema).

Ako je netko “na duhovnom putu”, tj. ima svoja duhovna interesovanja i bavljenja duhovnim tehnikama, i uronjen je u masovnu svest, a oseća se divno, kao u najlepšim duhovnim opisima ili obećanjima – samo može značiti da on nije uistinu ni prošao kroz proces znatnijeg izdizanja svesti. Jer mi ovde, u 3D-varijanti, možemo imati bilo koju iluziju koju smo spremni da “progutamo” (kao što se može progutati i bilo koja laž), pa tako i iluziju velikog duhovnog rasta. U tom smislu se u objavama T. Mikušine odlično objašnjava: oni, čiji je nivo svesti blizak nivou svesti mase – u samoj toj masi se osećaju kao ribe u vodi, dakle, kao u rodnim vibracijama; ko u pozitivnom smislu odskače od te mase – mora se osećati sve nekomfornije, sve teže, u meri u kojoj je to “odskakanje” veće.

Naravno, moramo imati u vidu i različite kvalitete energija masovne svijesti, ovisno od društvenog ambijenta u kojem se onaj tko je duhovno napredovao nalazi. Živjeti u jednom skoro kaotičnom, korumpiranom, ekonomski zaostalom društvu, i živjeti u ekonomski i socijalno sređenom društvu (kakva su, na primjer, skandinavska) – znači i razliku u nijansama energija masovne svijesti. Te onome tko je duhovno napredovao – u ovom drugom slučaju svakako da mora biti znatno, znatno lakše, možda čak i do mjere u kojoj težinu energija masovne svijesti i ne osjeća kao značajniji teret.

Zašto se netko u ovim vremenima našao u raljama masovne svijesti, a ipak odlučio da duhovno možda i znatnije napreduje – to iz ove perspektive svakako ne možemo znati.

Pitanje je: ako je već tako kako jest, što da se dalje radi? Dokle su takvi osuđeni na patnju, što bi u njihovom slučaju bilo rješenje, ili izlaz, spas?

-Miroslav Prvulović

4dportal.com

 

Comments (1)

  • E

    “Pitanje je: ako je već tako kako jest, što da se dalje radi? Dokle su takvi osuđeni na patnju, što bi u njihovom slučaju bilo rješenje, ili izlaz, spas?”

    Dobro pitanje…

    Reply

Leave a Comment