Može li se upravljati sudbinom i srećom? Reviewed by admin on . . Najobičnija i najjednostavnija pitanja u životu obično nemaju odgovora. Ili imaju milijun i jedan odgovor. Na primjer: što je sreća? Tko može reći što je uist . Najobičnija i najjednostavnija pitanja u životu obično nemaju odgovora. Ili imaju milijun i jedan odgovor. Na primjer: što je sreća? Tko može reći što je uist Rating: 0

Može li se upravljati sudbinom i srećom?

sto-je-sreca.

Najobičnija i najjednostavnija pitanja u životu obično nemaju odgovora. Ili imaju milijun i jedan odgovor. Na primjer: što je sreća?

Tko može reći što je uistinu sreća? Kakav joj je sadržaj, zapis, kod, šifra? Kakvi su joj parametri? Je li izmjerljiva? Apstraktna? Subjektivna? Ima li neke pojavnosti koje bi mogli smatrati objektivnima? Zapravo, ima li uopće lik, oblik, ikakvu opipljivost, ili je samo nekakav fluid, trenutak prolaznosti, vjetar u čuperku grčkog boga Kairosa, božanstva sretnog trenutka? Moraš ga brzo uhvatiti za čuperak jer proleti i nestane. Je li sreća prepoznati pravi trenutak? Je li je moguće izolirati i promatrati kao nevidljivo obličje pod sitnozorom prolaznog trenutka? Je li u osjećaju da smo bili na pravom mjestu u pravo vrijeme, i da nismo propustili prepoznati svojih „pet minuta“?

Moguće, ali zadovoljstva sobom u životu kratko traju ako čovjek nije samoživ i slijep, ako ne vidi samo sebe. Osjećaj da smo nešto propustili puno je češći nego da nismo. Promašaji, porazi, nezadovoljstva sastavni su dio svakog ljudskog života. Sreća nije u tome da takve trenutke eliminiramo ili spriječimo jer to nije moguće. Sreća je na tragu mudrosti da naučimo živjeti s njima i iz njih crpiti pouku, da ih integriramo kao sastavni dio našega postojanja s kojim se treba znati nositi.

Sreća nije ni iluzija ni droga koja bi nam trebala popraviti raspoloženje. Sreća je neuhvatljiva jer je dio trenutka kojega već nema. Dok ga izgovorimo, percipiramo, već je prošao. Možda su stari Grci s božanstvom Kairosom bili najbliži definiciji sreće: ona je sretni trenutak. Sreća u ovozemaljskom životu ne može biti trajno stanje, ma koliko ga mnogi pokušavali postići na umjetni način. Sreća može biti trenutak, ili niz trenutaka. I dok je tu, mnogi je ne prepoznaju. Kad Kairos odjuri, oni koji ga nisu ulovili za čuperak, žale za propuštenom prilikom. I kažu, baš nemam sreće.
Ako sreću shvaćamo kao banalnu sudbonosnost, onda ćemo njezinu distribuciju najbolje opisati u sportu. Je li jedna pogođena stativa koja mijenja tijek utakmice slučaj ili i u tomu ima neki plan? U sportu se najviše govori o sreći. I stvarno, u igri, njezin hir je najnedokučiviji. Koliko god je pokušali shvatiti kao igru slučaja ili neshvatljive fatalnosti, već na toj razini ona nešto odražava i od svog metafizičkog podrijetla. Sreća je drugo ime za otajstvo događanja koje nam donosi pozitivne ili negativne zaokrete. Njezina logika nam izmiče jer je njezin trak ostao negdje u tami nepoznatih i beskonačnih prostora.

Zašto netko na bizaran način strada, a netko se i u najvećoj pogibelji spasi? Kažemo da je imao nevjerojatnu sreću. Tko je složio takve okolnosti i tko upravlja tim naizgled kaotičnim nizom zbivanja koja tvore jedan sudbonosan događaj? A sudbonosno se događa svakodnevno, u najbanalnijium situacijama. I što je onda sreća? Gdje je vidimo i nalazimo? Nismo ništa pametniji. Što se čini kao sreća jednome, može biti nesreća drugome. Ona je čudnovati bljesak nepoznatih odluka i naizgled nasumičnih izbora koji na trenutak ostavlja svoj sjajni trag u kaotičnosti svijeta. Ona u taj svijet unosi neku svoju dinamiku, neki svoj, nama nedokučivi, poredak.

Zoranvukman.com

 

Leave a Comment

%d bloggers like this: