Bruno Groening: Zdrav čovjek misli o tisuću stvari, a bolestan samo o jednoj Reviewed by admin on . . “Zdrav čovjek misli o tisuću stvari, a bolestan samo o jednoj”, kaže stara poslovica, nepogrešivo upućujući na težinu koju svaka bolest nosi. Sve dobiva druga . “Zdrav čovjek misli o tisuću stvari, a bolestan samo o jednoj”, kaže stara poslovica, nepogrešivo upućujući na težinu koju svaka bolest nosi. Sve dobiva druga Rating: 0

Bruno Groening: Zdrav čovjek misli o tisuću stvari, a bolestan samo o jednoj

bruno-groening-iscjeljivanje-zdravlje.


“Zdrav čovjek misli o tisuću stvari, a bolestan samo o jednoj”, kaže stara poslovica, nepogrešivo upućujući na težinu koju svaka bolest nosi.

Sve dobiva drugačiju perspektivu i značenje u bolesti. Neke stvari oko kojih bismo se nervirali i bijesnili, postaju beznačajne u susretu s tom jedinom ozbiljnom mukom na svijetu. Postoje neki koji tvrde da bolest čak može biti i dar, jer nam omogućava da uvidimo stvari koje bez nje ne bismo mogli uvidjeti. Ima tu logike, kad se malo bolje razmisli. Lako je primijetiti određenu vrstu mira i dostojanstvenosti u onima koji su se suočili s teškim i opasnim bolestima, djelujući tako kao da znaju nešto više od zdravih ljudi. Mnogi oboljeli ljudi pokušavaju naći spas na različite načine i nerijetko se tada za njih otvaraju vrata jedne nove dimenzije, duhovne, koja često pomaže tamo gdje ništa drugo nije pomoglo.

Vrijeme u kojem mi trenutno živimo je vrijeme eksplozije iscjeliteljstva i ponovnog buđenja alternativnih i duhovnih metoda liječenja. Oduvijek su postojali ljudi koji su liječili druge uz pomoć raznih vrsta energija i o njima je ispričano bezbroj priča. Na Istoku, energetski rad, odnosno medicina, bazirana na protoku životne energije ima identično važan status kao i zvanična medicina. Na Zapadu, pak, situacija je drugačija i mnogi ljudi koji su se bavili iscjeliteljskim radom uz pomoć bioenergije, ili neke duhovne energije, doživljavali su osude, omalovažavanja i razne druge neugodnosti.

Možemo samo zamisliti kako bi na prostorima jedne krajnje logički i racionalistički raspoložene Njemačke, živio i radio neko tko posjeduje iscjeliteljske moći. A baš u Njemačkoj i to 1906. godine, rođen je čuveni iscjelitelj Bruno Groening.

Još kao dječak imao je sposobnost da liječi ljude i životinje svojim prisustvom, a dobrotom i nesebičnošću potpuno je zasjenjivao sve koji su bili oko njega. Izvori kažu da je prilikom regrutacije za njemačku vojsku, odbio ići u rat jer nije želio ubijati ljude i ta izjava ga je umalo koštala života na prijekom sudu. On je, ipak, poslan u rat, ali je ubrzo završio kao ratni zarobljenik u Rusiji i tamo je postao čuven po liječenju zarobljenika, ali i njihovih ruskih čuvara. Po završetku rata vratio se u Njemačku i od tada kreće njegova čudesna iscjeliteljska priča.

Slobodno djelovanje ljubavi

Pojedinačne slučajeve iscjeljenja po kojima je postao poznat bilo bi nemoguće navoditi, ali ono što se svakako mora navesti su masovna iscjeljenja koja su se događala prilikom njegovih predavanja o vjeri. Tim prilikama bi se okupilo i do 30.0000 ljudi, a doktori koji su bili u masi bilježili bi slučajeve iscjeljenja. Mnogo nevjerojatnih zapisa u brojnim publikacijama i izvještajima svjedoka tog vremena govori o tome kako su nepokretni ustajali iz kolica, ili slijepi progledali na tim predavanjima. To je dovelo do toga da se 1949. godine ime Bruna Groeninga pojavi u centru pažnje javnosti. O njemu su izvještavali tisak, radio i nedjeljne novosti.

Mjesecima su događaji oko ovog „Čudotvornog doktora”, kako su ga ubrzo nazvali, bili u centru pažnje tek osnovane mlade Republike Njemačke. O slučaju Bruna Groeninga bio je snimljen dugometražni film, ovaj fenomen je istraživala komisija sastavljena od vrhunskih naučnika, a o njemu je raspravljano i u najvišim organima državne uprave. Ministar rada i socijalne uprave pokrajine Sjeverna Rajna-Vestfalija (Nordrhein-Westfalen), čak je naredio da se Bruno Groening prati zbog prekršaja zdravstvenog zakona.

Međutim, bilo je i onih koji su ga podržavali, pa je tako predsjednik vlade pokrajine Bayern zastupao mišljenje da se ne smije dozvoliti da jedna takva „izuzetna osoba” kao Groening postane rob paragrafa. Ministarstvo unutarnjih poslova pokrajine Bayern označilo je njegovo djelovanje kao „slobodno djelovanje ljubavi”.

U svim društvenim slojevima se od tada često i kontroverzno razgovaralo o slučaju Bruna Groeninga. Duhovnjaci, liječnici, novinari, pravnici, političari i psiholozi, svi su bez izuzetka govorili o Brunu. Njegova čudotvorna iscjeljenja bila su za jedne milosrdni poklon više sile, a za druge šarlatanstvo. Ipak, istinitost iscjeljenja dokazana je medicinskim istraživanjima.

Naučno ispitivanje njegovog djelovanja, na Sveučilišnoj klinici u Heidelbergu, koje je vodio poznati neurolog prof. Weizsäcker, potvrdilo je ta iscjeljenja. Pred očima naučnika, nestajale su medicinski neizlječive bolesti, a da nitko nije mogao objasniti kako. Logično bi možda bilo zaključiti iz toga, da strujanja viših energija upravljaju i određuju naš život. 1922. godine ruski profesor Gurvič otkrio je da stanice emitiraju zračenje, a na Akademiji nauka u Novosibirsku uspješno je dokazano da je to biološko zračenje bitan nositelj informacija za sve stanice svakog živog organizma.

Otvaranje protoka energije

U međuvremenu su ta otkrića potvrđena i proširena. Prije svega radovi prof. Poppa na Univerzitetu Kaiserslautern koji je 1975. mjerenjima na vrlo osjetljivim uređajima uspio dokazati stanično zračenje kao koherentno, tj. krajnje sređeno elektromagnetsko zračenje po pitanju valnih dužina ultraljubičaste svijetlosti. Time je otvoreno jedno sasvim novo znanje i razumijevanje samog života. Ali u čemu je bila tajna Bruna Groeninga?

Mnogi drevni narodi govorili su o životnoj energiji koja snabdijeva ljudsko tijelo i od koje zavisi njegov rad. Stari Kinezi ovu energiju nazivali su chi i znali su da ona teče posebnim kanalima, ili meridijanima snabdijevajući tako sve organe. Bolest nastaje, kako su shvaćali stari kineski liječnici, kada dođe do smetnji u protoku te energije kroz meridijane. I u indijskoj filozofiji postoji takvo shvaćanje o životnoj energiji. Indijski mudraci znali su da postoji jedno praiskonsko svjetlo (prana), koje čovjek može primiti u sebe. To svjetlo je za njih životna snaga. Na sličan način je o tome govorio i Bruno Groening, samo što je u njegovom slučaju ova energija poticala od Boga i on ju je nazivao Heilstrom („iscjeliteljska struja/energija”).

Kako bi Heilstrom bila primljena potrebno je da onaj koji traži pomoći sjedi sa dlanovima okrenutim prema gore. Ruke i noge ne treba prekrižiti kako bi tijek energije ostao neprekinut. Razmišljanje o bolesti kao i brige treba najozbiljnije spriječiti i potrebno je misliti na nešto lijepo. Kada Heilstrom teče kroz tijelo, ona prolazi kroz organe koji su opterećeni bolešću i tada dolazi do čišćenja i iscjeljujućeg djelovanja. Pri tome može doći do bolova koji ukazuju na to da se odvija čišćenje tijela. Budući da bolest nije ono što Bog želi vašem biću, postupno dolazi do njenog odstranjivanja iz tijela. U pojedinim slučajevima to se može i spontano događati. Potrebno je, također, da čovek više nije u svojim mislima opsjednut bolešću i treba misliti na to da za Boga ne postoji „neizlječivo”. Mi smo sa svih strana okruženi valovima zdravlja i sve što trebamo učiniti je da ih primimo u sebe. Da bi se protok iscjeljujuće energije održao, svi se moraju svakodnevno „otvarati” (Einstellen) za Heilstrom.

Bruno Groening svoje učenje nije studirao, ili razvio, već mu je ono duhovno dano. On je u svojim predavanjima o vjerovanju polazio uvijek od utjecaja duhovnih snaga na čovjeka. Utjecaj tih snaga je veći što ih osoba više prihvaća. U te duhovne snage spadaju posebno misli, a moderna nauka sve više to i potvrđuje.

U svojim predavanjima govorio je dosta i o tome koliko griješe ljudi koji vjeruju da samo jelo i piće održavaju tijelo u životu. Objasnio je to na primjeru jednog paraliziranog čovjeka, koji dobro jede i dovoljno pije, pa mu ipak sve to ne pomaže da pokrene paralizirane noge i ruke.

s

Zakoni iscjeljujuće snage

„Tu je taj dokaz, za koji ja oduvijek znam. Jelo i piće ne daju snagu, ne unose život u noge, nego tu treba nešto sasvim drugo. Tu je potrebna energija: život! Ali, čovjek se tome protivi. Bog je odašiljač, a čovjek je prijamnik iscjeljujuće snage.”

Osnovne zakonitosti i pravila djelovanja iscjeljujuće struje prema Brunu Groeningu su:

„Ja nisam ništa, Gospod Bog je sve.”

„Najveći liječnik za sve ljude jest i ostaje Gospod Bog.”

„Vjeruj i uzdaj se u to da Božja snaga liječi i pomaže.”

Ova tri citata sadrže suštinu iscjeljenja duhovnim putem. Bog je život. On šalje snagu, životnu snagu koja je sve stvorila i koja sve održava u životu. Čovjek mora samo naučiti kako da tu snagu svjesno primi. Čovjek je više nego samo tijelo. On je duh, ima dušu i u ovom životu živi u jednom tijelu. Njegov zadatak je da to tijelo održava u zdravom stanju. Za zdrav život nije dovoljna samo hrana, nego je potrebna i duhovna energija. Ona liječi i pomaže, a ne čovjek. Čovjek može biti samo posrednik. Tako je i Bruno Groening u sebi vidio samo posrednika, a ne onoga koji liječi. Pri tome je svoje djelovanje izričito odvajao od uobičajene medicine. Branio se protiv toga, da se to što on radi shvati kao liječenje bolesti, tako da onima koji su od njega tražili pomoć nije dozvoljavao da kažu ijednu riječ o svojim bolestima. Sve što je htio, bilo je da im objasni i pomogne da ponovo uspostave vezu s tom iscjeljujućom strujom i da na sebi dožive njeno djelovanje. Zbog toga je za sebe osobno odbijao svaku zahvalnost. „Nemojte zahvaljivati meni, nego Bogu. To je Njegovo djelo”, govorio je.

Nikome nije obećavao zdravlje, niti branio odlazak liječniku. Naprotiv, uvijek je govorio da treba imati povjerenja u svog liječnika. Svakoga je molio da poslije iscjeljenja još jednom ode na liječničku kontrolu. Odlučno je odbijao novac, jer zdravlje je dar Božji, koji čovjek nikada ne može zahtijevati, a još manje kupiti. „Ništa ne zahtijevati, ali sve primiti.”

Ovo je još jedan od osnovnih zakona iscjeljenja duhovnim putem. Moliti na smjeran način i vjerovati u to; to je preduvjet za iscjeljenje. Svako zahtijevanje presjeca nevidljivu vezu s višom silom.

Jos jedna interesantna činjenica vezana za procese iscjeljivanja koje je vodio Bruno Groening je ta što mnogi izliječeni često spominju početno pogoršanje, ili promjenu tegoba posle prijema iscjeljujuće struje. Često se radi o jakim reakcijama u vidu bolova, povraćanja, proljeva, groznice itd., posle kojih, prije ili kasnije, dolazi do iscjeljenja. Ove reakcije, koje izaziva ta iscjeljujuća struja, Bruno je nazivao „regulacije”. U tim regulacijama se vide vanjski znaci preokreta i „sređivanja” ometenih tjelesnih i duševnih funkcija. „Te regulacije su neophodne”, kaže on. „Kada dođe do regulacija, mnogi se uplaše da se bolest ponovo pojavila. Neki su to opet iskoristili da bi mogli kazati: „Umjesto da ljude liječi, on ih pravi još bolesnijima. Zato vam na to skrećem pažnju, da te regulacije istrpite. Ne može se dogoditi ništa loše, samo ćete ozdraviti.”

Unutarnje izgaranje

Pojava takvih reakcija je dobar znak, iako većina ljudi koji su navikli da negativne tjelesne reakcije suzbijaju, u to ne vjeruje. Iscjeljujuća struja je počela u bolesniku djelovati, a to znači da je organizam počeo s procesom čišćenja. Opet, to ne znači da do regulacija uvijek mora doći. Neki ozdrave bez ikakvih reakcija, ili simptomi bolesti opet ne pokazuju nikakvu promjenu. U homeopatiji postoji pojam „početnog pogoršanja”, koje kasnije donosi zdravlje. Taj fenomen je naročito interesantan s medicinske točke gledišta. Regulacije pokazuju da ta iscjeljujuća struja vrlo precizno djeluje i to po određenim pravilima, koja bi se isplatilo proučiti. Reakcije poslije prijema iscjeljujuće struje pojavljuju se baš na onim organima koji su bili oboljeli.

Svojim radom i čudesnim promjenama koje je unosio u ljude, Bruno Groening nastavio je živjeti mnogo duže nego što je to bio njegov fizički, zemaljski život. On živi kroz posebna udruženja ljudi stvorena na temeljima njegovih predavanja nazvanih „Krug prijatelja Bruna Groeninga”. Ova udruženja postoje u čitavom svijetu, na skoro svim kontinentima i nastavljaju prenošenje učenja koje je dovodilo, a i danas dovodi, do velikog broja iscjeljenja.

Članstvo u krugu prijatelja Bruna Groeninga je u svakom trenutku dobrovoljno i besplatno, kao što je i neovisno o nacionalnoj, ideološkoj, ili vjerskoj pripadnosti. Sve aktivnosti provode se bez novčanih nadoknada, a svi troškovi se pokrivaju iz dobrovoljnih priloga. Bruno Groening nikada nije tražio novac, što predstavlja pravu rijetkost u svijetu koji je porobljen novčanom masom. Moglo bi se reći da je on bio jedan od rijetkih koji su se mogli nazvati slobodnim.

Sudbina je, ipak,  htjela da „Čudotvorni doktor”, čovjek koji je iscijelio na tisuće ljudi, oboli od „nepravde” i od nje i umre. Tijekom serije sudskih procesa protiv njega, koji nikada nisu završeni, zabranjeno mu je da vrši masovna iscjeljivanja i drži predavanja. On je to i sam najavio i predvidio, a također je rekao: „Ako mi zabrane djelovanje, izgorjet ću iznutra.”

U suštini, njegova supruga i doktor su se složili da se u dokumenta upiše rak kao uzrok smrti, jer je stvarni uzrok smrti (unutarnje izgaranje) bilo medicinski neobjašnjivo. Pred smrt, on je obavio konzultacije s ljudima zaduženim za rad novog Društva i odredio kako dalje izgrađivati njegovu ostavštinu. Umro je u siječnju, 1959. godine, u Parizu.

Pod dubokim utiscima uslijed svjedočenja nevjerojatnih događaja, doktor Matthias Kamp, član „Kruga prijatelja Bruna Groeninga”, napisao je sljedeće: „Na osnovu podataka kojima raspolažem, neophodno je prihvaćanje jedne više sile, koja pokreće regeneraciju u tijelu, gdje je to prije toga bilo nemoguće. Onome koji zna kako da se toj snazi otvori i kome su poznata pravila po kojima ona djeluje, ta snaga može na divan način povratiti izgubljeno zdravlje. Isto tako, onaj koji toj snazi vjeruje, može je prenijeti na svoje bližnje, na biljke, ili životinje. Djelovanje te snage na ljude, životinje, ili biljke, može se dokazati aparatima. Njeno porijeklo ostaje tajna za naučnike, jer se ona može shvatiti samo kroz to što se u srcu osjeti.”

s

– Milan Bojić

 

Leave a Comment

%d blogeri kao ovaj: