Život nije proba Reviewed by admin on . . Mnogi mrze zvuk jutarnje budilice i molećivo gledaju tražeći da im dopusti još barem 10 minuta sna. Pogledavaju kroz prozor i vide neko sivilo, kao što očekuj . Mnogi mrze zvuk jutarnje budilice i molećivo gledaju tražeći da im dopusti još barem 10 minuta sna. Pogledavaju kroz prozor i vide neko sivilo, kao što očekuj Rating: 0

Život nije proba

žena.

Mnogi mrze zvuk jutarnje budilice i molećivo gledaju tražeći da im dopusti još barem 10 minuta sna. Pogledavaju kroz prozor i vide neko sivilo, kao što očekuju da će biti i cijeli dan. Uspiju se izvući iz kreveta i bauljaju do toaleta. Tamo se ugledaju u zrcalu i pomisle da je bolje da se vrate u krevet.

Ipak, odluče se urediti i pripremiti za izlazak u javnost. Tromim pokretima dovuku se do auta ili javnog prijevoza i idu u život… S maskom, s lijepom odjećom i sa stavom na koji se moraju natjerati… Je li to onda život? Ili je to proba za neka bolja vremena…

Gdje su oni trenuci kad smo kao djeca bili sretni što je jutro i što imamo cijeli dan pred sobom? Gdje je ushićenje od još jednog buđenja i novih avantura koje vas čekaju? Gdje je nestala radost zbog sitnica i radoznalo promatranje svega što vas okružuje?

Mnogi žive život kao da čekaju neka bolja vremena ili kao da je život neka proba za nešto bolje što će tek doći. Zaborave da se može živjeti bez strahova, bez strepnji, bez nadmetanja, bez uspoređivanja, bez napetosti…

Muče ih ljudi kojima su okruženi. Muči ih vremenska prognoza. Muči ih mjesto na kojem žive ili rade. Muči ih radni zadatak bez smisla.

Svi smo svjesni što nam ne odgovara, no pitanje je li jesmo li uvjereni da smo žrtve koje ne mogu mijenjati svoju realnost. Mnogi misle da moraju mirno i strpljivo dočekivati sve čime ih život bombardira, a obično nije riječ o životu već o ljudima kojima su okruženi. Često smo i sami sebi neprijatelji, jer se prema sebi počnemo ponašati onako kako se drugi odnose prema nama. Isto tako, onda se oni prema nama odnose kako se mi ponašamo prema sebi. To je začarani krug…

U tom stupnju, većina ljudi je potpuno svjesna što im donosi loše raspoloženje i bol, osjećaju se kao žrtve i nemaju povjerenja u život. Takvi ljudi znaju koje situacije ih uznemiravaju, kakve ljude ne žele u svojoj blizini, često nerado idu na posao i provode vrijeme radeći nešto što jedva mogu izdržati. Nažalost, ne odlučuju se na promjenu jer smatraju da im je jednostavno takva sudbina i da vrlo malo mogu sami učiniti da to samostalno promijene. To je stupanj u kojem se ljudi osjećaju nemoćno.

Nemoć je stanje svijesti. To nije realna okolnost niti neki zakon. Ako se osjećamo nemoćno, to je samo zato što još nismo spoznali koliko smo snažna bića i koliko promjena razmišljanja ili doživljaja svijeta oko nas može promijeniti okolnosti u kojima živimo.

Ljudi koji su ulozi žrtve često tu ostaju do kraja života. Mnogi ne odluče preuzeti odgovornost za svoju preobrazbu i rezultate, već u ulozi žrtve uvijek imaju priliku privući pažnju drugih žaleći se na nesretnu sudbinu, ljude ili situacije u kojima su prisiljeni biti. Je li to život ili je to proba? I ako mislite da je proba, niste se dovoljno potrudili oko sebe!

Obiljka.com

Leave a Comment

%d blogeri kao ovaj: