Put koji vodi do smirenja Reviewed by admin on . . Za mene, početak perioda meditacijskog povlačenja jest vrijeme završavanja poslova — zapravo čitava naša praksa je analogna tome — ali na planu očiglednog rij . Za mene, početak perioda meditacijskog povlačenja jest vrijeme završavanja poslova — zapravo čitava naša praksa je analogna tome — ali na planu očiglednog rij Rating: 0

Put koji vodi do smirenja

pokret-tišina.

Za mene, početak perioda meditacijskog povlačenja jest vrijeme završavanja poslova — zapravo čitava naša praksa je analogna tome — ali na planu očiglednog riječ je o predavanju dužnosti, slanju posljednjih pisama i mailova, privremenom obustavljanju tekućih poslova. Zatim, riječ je o stvaranju pogodnog okruženja. Također(ovdje ne pratim kronološki red stvari) riječ je o prekidanju kontakata s ostalima na pravi način i provjeravanju u kakvom sam fizičkom i mentalnom stanju. Tu uvijek ima mjesta za malo spremanja i koristi mi kad sam toga svjestan i zainteresiran da to učinim, ali i kad tako nešto vidim kao jednu konstantnu nit svoje prakse. Dakle, to nije „Moram ovo srediti i onda se mogu bacimti na smirenje“, već sam taj proces svjesnog spremanja jest jedna vježba koja vodi do smirenja. U suprotnom, svaki naš postupak u tom pravcu je obilježen nestrpljenjem i otporom — a to ostavlja ožiljke na našem srcu.

A kako to akcija dovodi do smirenja? Zar se ona jednostavno ne pretvori u stalno zanovijetanje i opsednutost popravljanjem i najmanje nesavršenosti? Štoviše, imajući u vidu okruženje u kojem živimo, hoće li to spremanje ikada imati svoj kraj? Ključna stvar koja pažljivo reagiranje na stalno promjenjive i same po sebi kaoticne okolnosti razlikuje od neurotičnog zanovijetanja jest da je ono vođeno mudrošću.
I mudrost u ovom smislu nije intelektualno znanje, ona je sposobnost uviđanja, jedna funkcija koja vodi ka jasnoći i oslobađanju. A najvažnija funkcija uvida jest da zna svoje mogućnosti: Koliko je moguće učiniti i koliko je toga suštinski neophodno u svakom danom trenutku? Sve u svemu, važno je da se ne izgubimo u vanjskim detaljima „onoga što treba učiniti“, već da umjesto toga procijenimo „što ja mogu učiniti upravo sada“. Ovo uviđanje stavlja interpunkciju na tekući scenario našeg života, a svaka točka/zarez ili kraj pasusa su dobrodošla pauza umu da upije značenje tog dijela scenarija. Zahvaljujući jednom takvom procesu osjećamo se izbalansiranim, centriranim u prepoznavanju uma kakav je upravo sada. A iz tog osjećaja centriranosti, poznavanja svog prostora i njegovog raspremanja dolazi jednostavnost; iz jednostavnosti dolazi zadovoljenost; iz zadovoljenosti dolazi radost; iz radosti dolazi olakšanje — a kada um boravi u tome, onda je to samadhi koji potpomaže oslobođenje.

Ajahn Sucitto: The Movement to Stillness

 

Leave a Comment

%d blogeri kao ovaj: