Povezani smo sa svim bićima: To je zakon sudbine Reviewed by admin on . . Sva živa bića u svemiru i na čitavom svijetu apsolutno su “jednaka”. To što se ona u “spiralama” nalaze jedna iza drugih i ne postižu svoje fizičke i duhovne . Sva živa bića u svemiru i na čitavom svijetu apsolutno su “jednaka”. To što se ona u “spiralama” nalaze jedna iza drugih i ne postižu svoje fizičke i duhovne Rating: 0
You Are Here: Home » Duhovnost » Duhovnost općenito » Povezani smo sa svim bićima: To je zakon sudbine

Povezani smo sa svim bićima: To je zakon sudbine

planet.

Sva živa bića u svemiru i na čitavom svijetu apsolutno su “jednaka”. To što se ona u “spiralama” nalaze jedna iza drugih i ne postižu svoje fizičke i duhovne ideale istovremeno, samo još više naglašava veličanstvenu i izvanrednu strukturu svemira.

Kada bića u “ciklusu” ne bi bila razmještena jedno iza drugog ne bi uopće bilo raznovrsnosti u svemiru i postojanju. Kada bi se sve nalazilo na istom stupnju, sve bi bilo istovjetno, pa bi također bio neostvariv apsolutno postojan uslov da svatko mora služiti svima, čime bi bila nemoguća bilo kakva manifestacija. Kada se u životnom ciklusu ili spiralama živa bića ne bi nalazila jedna iza drugih ne bi postojala ni mikro ni makro-bića. A kako bi bez njih bilo moguće stvaranje organizama, stvaranje neba i zemlje, stvaranje razina postojanja ili kako bi uopće postojao bilo kakav život ?…

Svako funkcioniranje ili stvaranje zasniva se na omogućavanju života drugim bićima. Ne možemo popiti ni čašu vode a da to ne predstavlja stvaranje života i aktivnosti za druga bića, pa čak ne možemo ni izuti naše cipele a da taj čin nije od velike važnosti za postojanje milijardi živih bića. Ne služe li cipele osiguravanju topline našim stopalima? Nisu li naša stopala dio svemira koji zahtijeva brigu i toplinu za svoje postojanje i zbog toga predstavlja odgovarajući svijet za milijarde živih bića?

To vrijedi i za svaku izgovorenu riječ; pa čak i najmanji, nečujni uzdah živog bića stvara aktivnost koja je neophodna za održavanje ovog ili onog oblika postojanja za živa bića. Dakle, mi ne možemo pomaknuti ruku ili nogu, ne možemo vidjeti zraku svjetlosti ili čuti i najmanji zvuk, a da se to ne zasniva na postojanju bližnjih bića u mikrokozmosu, makrokozmosu i međukozmosu. To je pravi zakon života. To je zakon sudbine.

(Martinus)

 

Leave a Comment