Ples s Istinom Reviewed by admin on . . Nekada tekst služi da bi podigao, a nekada da bi natjerao na 'pad'. Preispitivanje. Priznanje. Posvještavanje sjene. Moji tekstovi često su bili ove druge vrs . Nekada tekst služi da bi podigao, a nekada da bi natjerao na 'pad'. Preispitivanje. Priznanje. Posvještavanje sjene. Moji tekstovi često su bili ove druge vrs Rating: 0

Ples s Istinom

ples.

Nekada tekst služi da bi podigao, a nekada da bi natjerao na ‘pad’. Preispitivanje. Priznanje. Posvještavanje sjene. Moji tekstovi često su bili ove druge vrste. Malo oštrija kritika posijana sa zrnom božanske dizalice, istine o ljubavi koja se tako teško dostiže. Vidjevši koliko je meni samom teško doprijeti do pravog bijelog svjetla, čak uz nemala nastojanja i vjerodostojno vodstvo, htio sam svima poručiti: ovo cvijeće što cvrkućete nije to što mislite, fali vam nešto, zanemarujete nešto drugo, varate se, postoje mnoge iluzije koje ćete otkriti i u konačnici, shvatit ćete da ste se zavaravali.

Svačiji tekstovi su subjektivni, pa tako i moji. To ne znači da u njima nema objektivne istine, jer čak istina jednog čovjeka – biva kozmička istina koja vrijedi za mnoge. O čemu god pričamo, ma koliko subjektivno, individualno, praktično – uvijek u pozadini zapravo govorimo o nekim zakonitostima. Zakonitostima države, sustava i društva, zakonitostima psihe, psihopatologije, uma te duhovnim zakonitostima, karmičkim, energetskim zakonitostima. Ne postoji ni jedno iskustvo ili tumačenje istoga a da se ne kreće po nekoj vrsti putanje, mogućnosti, zakonitosti, usklađenosti sa nečim što postoji.

Moj kriticizam bilo čijih zabluda u suštini je kriticizam sebe samoga i mojih zabluda. Htijenje da priznam i objavim: varamo se oko nekih stvari. Ili barem da kažem, naš strah i vezanosti puno su veći, teži i domišljatiji nego što mislimo. Zašto? Zato što ni sam nekoć nisam znao, niti sam htio znati da je tako, a kada sam nepobitno saznao šokiralo me je. I mislim da je s velikom većinom ljudi ista stvar, samo što mnogi od njih ovo ne znaju.

Prije svega, želio sam nešto dati, ponuditi…i zbog toga nisam pisao osim ako nisam bio inspiriran nešto reći o nekoj temi. U posljednje vrijeme, priznajem, čini mi se gotovo besmisleno nešto pisati, jer i sam prolazim kroz vrstu ”duhovnog pada”. Nemogućnosti da ovladam iluzijom i strahom koji proizvodi, nemogućnosti da se konstruktivno suočavam sa svakodnevicom. Sve ovo naravno samo su moje procjene sebe samoga, često pregrube, katkad odveć laskave. U nastojanju uspostave onoga što život čini mudrošću, a to je ravnoteža i spoznaja kada smo izvan nje, kao i zašto.

Poznato je mnogima da najviše učimo iz patnje i padova. Jedino ne računamo da ćemo jedne te iste lekcije često učiti i ponavljati desecima i stotinama puta unutar samo jednog života. Teško da postoji jedna lekcije, jedan ispit, jedna ocjena. Lekcije vezanosti za partnera, roditelje, prijatelje, pozitivna mišljenja drugih, lekcije odanosti božanskim zakonima, lekcije nesebičnosti, lekcije neprosuđivanja drugih, lekcije bezuvjetne ljubavi i konstruktivnog davanja svojoj djeci – ovo su lekcije koje su ”vječne” unutar jednog života. I kada ih položiš one nastave dolaziti, jer traže ”vječnu potvrdu”, vječitu afirmaciju. Životno iskustvo iziskuje ŽIVLJENJE ISTINE. Pravi život istine. Sve dok ona nije zaživljena bit će preporađana u pokušaju da se razvije. Ne možemo biti ”ispravni” samo na jedan dan, jedan tjedan, jedan retreat ili jedan darshan. Svako jutro. Svaki dan. Svaku godinu. I dobro je pogriješiti i ogriješiti se o istinu, ukoliko shvatimo pogrešku. Plikovi od koprive služe kao pouka, a njihov kemijski sastav kao zdrav za čovjeka – samo je mala nagrada za hrabrost da se prođe lekcija.

Pravi rad na sebi, za razliku od glađenja površinskih slojeva svog duhovnog ega, opisao bih kao svojevoljno lomljene vlastitih kostiju kako bi zarasle na ispravan način. To lomljenje često iako ne uvijek prate bolovi i post-traumatska stanja kao što su nijekanje, pogađanje, agresija, depresija i prepuštanje. Većini ne bi palo na pamet takve stvari raditi, a kamoli platiti da ih se ovako energetsko kirurški manevrira – u najvišu moguću svrhu i s najvišim mogućim ciljem.

-Robert Marinković







Leave a Comment

%d blogeri kao ovaj: