Osho: Istina o prosvjetljenju Reviewed by admin on . . Čim ostvarite samospoznaju, čitava egzistencija vas prepoznaje i slavi. Tako mora biti, jer vi ste sastavni dio Postojanja. Kada se netko prosvijetli, njegova . Čim ostvarite samospoznaju, čitava egzistencija vas prepoznaje i slavi. Tako mora biti, jer vi ste sastavni dio Postojanja. Kada se netko prosvijetli, njegova Rating: 0

Osho: Istina o prosvjetljenju

osho.


Čim ostvarite samospoznaju, čitava egzistencija vas prepoznaje i slavi. Tako mora biti, jer vi ste sastavni dio Postojanja. Kada se netko prosvijetli, njegova svjetlost prodire u sva srca, bez obzira jesu li ljudi toga svjesni ili ne. Kada čovjek nadiđe sva ograničenja, svugdje će odjekivati pjesma, i radost će biti jedini odgovor Postojanja kao Cjeline.

“Ako ćete spoznati sebe, bit ćete spoznati i tada ćete znati da ste sinovi živoga oca. Ali, ako ne poznajete sebe, tad ste u siromaštvu, tada ste siromaštvo”.
Slušajte! Kraljevstvo je u vama! – i tada su besmislene sve crkve i svi hramovi. U tom času, u času te spoznaje, vi postajete hram, vi ste ta crkva. Vatikan nije nužan, Rim je samo nepotreban teret. Nema potrebe da se zlopatite na putu do Medine, Meke, Girdara i Kašija. Vi ste taj hram, živi hram živoga Boga. On se nalazi unutar vas. Pa, kakva je onda uloga svećenika u svemu tome? Čitavo to posredništvo izgubilo je svoj osnovni smisao.

Bog je u vama. Tu je uvijek i bio, i uvijek će i biti vaša vlastita dubina. Netko je jednom prilikom upitao Rinzaija: “Ja bih volio postati Buddha. Što bih trebao raditi u tom smjeru?” “Ako tražiš”, odgovori mu Rinzai, “promašuješ – jer ono što se traži je onaj koji traži. Ti si Buddha koji je krenuo u potjeru za Buddhom”.
To je strašan apsurd: Buddha se znoji od muke da pronađe Buddhu! Boga je nemoguće pronaći negdje drugdje, jer On je unutar svakog od nas. No, ljudi svoj pogled rijetko usmjeravaju unutra jer svećenici od iskona propovijedaju: “Pogledajte, Bog je na nebesima, strašno je udaljen i put je dug. Mi ćemo vam pomoći da ga propješačite”.
Isus tu postavku ruši iz temelja, i ubija u pojam sve hramove koji iskorištavaju ljude, sve svećenike, crkve, posrednike i njima slične. On kaže da je Bog unutar svakog od nas. No, također, Isus kaže još jednu stvar, koja je zaista predivna: “… i oko vas”.

Imamo tri tipa religije: jedna kaže da je Bog negdje izvana. Ortodoksni Hindusi i Muslimani su sigurni da stvari tako stoje. Zatim, imamo i religije koje tvrde da je on unutar ljudskog bića – Đainizam i Budizam kažu da Bog jednostavno ne može biti negdje van čovjeka. Ali, Isus kaže: “… kraljevstvo je u vama i oko vas”. To je najveća sinteza; on ne bira ni jednu od krajnosti.
Jedna krajnost je: Bog se nalazi negdje izvan, izvan čovjeka. Zbog toga će vas Muhamedanci ubiti ako počnete govoriti da ste Apsolut. Po njima, to je kufra, svetogrđe, najveće zlo. Zbog toga su morali ubiti Mansura, jer je ovaj u ekstazi govorio: “Ana’1 Hak, Ja sam Bog”. Ortodoksni Muhamedanac to ne može otrpjeti, jer za njega je Bog izvan čovjeka. Jedino što je moguće je: približavati mu se malo po malo, ali čovjek, po Islamu, nikada se ne ujedini s Bogom. Kako stvoreno može postati Stvaratelj? Stvoreno ostaje stvoreno, Tvorac ostaje Tvorac. Zbog toga su Muhamedanci pomislili da Mansur ponižava Boga – po njima, on kao stvoreno je pokušavao da dokaže kako je postao Tvorac. Po Muhamedancima, riječ je o nečemu što nema blage veze s religioznošću, jer radi se o svetogrđu, kufri.
Suprotan spol svemu tome je Đainizam, koji tvrdi da je Bog unutar svakog od nas. Vaša je duša vrhovni Bog i nema drugog Boga. oni su otišli u drugu krajnost, i zbog toga su prestali s ritualima obožavanja. Po njima je slavljenje izgubilo svako značenje, te Đainima ne pada na pamet da se nekada pomole. Kome? Kako se moliti kada nikoga nema – a molitva je, svejedno, tako božanski lijepa stvar. No, zbog tipa vjerovanja, molitva je izgubila svaki smisao.

Pogledajte islamsku molitvu – ona je zaista predivna. Ništa se ne može usporediti s molitvom jednog Muhamedanca. On može da moli gdje god hoće, jer Bog je izvan njega samog. No, pokušajte izgovoriti: “Ja sam Bog” – nećete stići ni završiti rečenicu a past ćete mrtvi, premda on izgleda sasvim nevino dok se savija u molitvenoj ekstazi. Đaini ne mogu moliti – dimenzija predanosti potpuno je iščezla. Oni mogu samo meditirati – meditacija je dozvoljena, jer je Bog iznutra; dovoljno je sklopiti oči.

Isus je vrh sinteze, jer kaže čistu istinu, njenu sveukupnost: Bog je i u vama i oko vas. Samim tim, moguća je i molitva i meditacija. Možete pjevati u ekstazi, možete biti tihi u instazi – zbog toga što je sve Božansko. Nema potrebe da se bilo što odbacuje. U tradiciji Islama nema meditacije, u tradiciji Đaina nema molitve: Sasvim je očigledno da su i jedni i drugi otišli u krajnost.
Isus je ostao usklađen. Govorio je da je kraljevstvo nebesko i u vama i oko vas. “Ako ćete spoznati sebe, biti ćete spoznati…” To je sinteza. “Ako ćete spoznati sebe”, Đaini će reći, “svršili ste stvar”. Gotovo! Nema “dalje”. Muhamedanci ne mogu ni reći da se vi možete spoznate. Oni naglašavaju da vi možete da saznate više o Bogu i da vas to ispunjava neviđenom milošću. Nema nikakve mogućnosti, po njima, za samospoznaju, jer bi vas samospoznaja učinila Bogom. Čovjek može spoznati, tvrde Muhamedanci, jedino Boga, ali ne i sebe. Đaini kažu da je samospoznaja jedina moguća: ako ste spoznali sebe, spoznali ste sve što je vrijedno bilo kakve spoznaje. Ali, Isus kaže: “Ako sebe spoznate, bit ćete spoznati”.

Stvar je vrlo suptilna. Što Isus podrazumijeva pod tim “bit ćete spoznati”? Ako ste prošli kroz vrata samospoznaje, to nije samo puka samospoznaja – upoznat će vas sveukupnost postojanja. Bog će vas gledati iz svakog lista, iz svake stijene – u tom stanju nećete se osjećati usamljenim. I to je zaista tako: dok god vam se ne dogodi spoznaja, vi ste potpuno usamljeni, ali kroz samospoznaju upoznajete cjelinu. Vaše znanje nije samotno djelo, “soliranje” – riječ je o istinskoj simfoniji. Kada znate sebe, sve zna tog znalca. Sve vas prepoznaje istog časa kada vi sami prepoznate sebe. Sve će na vas reagirati drugačije. Zašto? Zbog toga što je ista svjesnost i unutra i izvana.

Čim ostvarite samospoznaju, čitava egzistencija vas prepoznaje i slavi. Tako mora biti, jer vi ste sastavni dio Postojanja. Život mora slaviti to vaše konačno znanje, jer djelić se preobrazio u Buddhu, u Krista, u vrhovnu svijest. Kroz djelić, Cjelina je došla do vrhunca, pa zbog toga jednostavno isijava radost. Bit ćete prepoznati, poznat će vas!
U svojoj samospoznaji nećete biti sami – bit će to istinsko slavlje Cjeline. To je jedna od najljepših stvari koju je Isus ikada rekao: Postojanje proslavlja vaš dolazak do vlastite suštine. Djelić je procvjetao, i Sveukupnost osjeća potpuno blaženstvo.
“Ako ćete spoznati sebe, bit ćete spoznati…” U vama postoji duboka želja biti poznati, i ta je želja mnogo jača od one za samospoznajom. Možda se krećete u pogrešnom smjeru, možda pokušavate na sebe skrenuti pažnju na neki primitivan način, ali duboko u vama, želja za prepoznavanjem ipak postoji. Isus kaže da tu potrebu neće ništa zadovoljiti osim jednog jedinog trenutka: kada vas Postojanje samo po sebi spozna i obraduje se tome.

Imate potrebu za ljubavlju, želite da vas vole. mate potrebu da spoznate sebe, i želite da vas znaju. Potreban je određeni odgovor izvana – inače, ispada da je egzistencija ravnodušna. Učinili ste najuzvišeniju stvar koju itko može učiniti, a Postojanje se pravi kao da se ništa nije dogodilo. Čovjek je postao Krist, a Cjelinu je baš briga; niti pleše niti slavi. Postojanje je s nama u bliskom odnosu i sve je povezano. Kada se netko prosvijetli, njegova svjetlost prodire u sva srca, bez obzira jesu li ljudi toga svjesni ili ne. Kada čovjek nadiđe sva ograničenja, svugdje će odjekivati pjesma, i radost će biti jedini odgovor Postojanja kao Cjeline.







Leave a Comment

Kolacici Pravila Privatnosti