Nikad više neću pristati… Reviewed by admin on . . Ne, nisam uvijek dobra, jer mi nije uvijek svejedno kad netko glumi planetu, a sve ostale oko sebe doživljava kao satelite zarobljene njegovom neodoljivom gra . Ne, nisam uvijek dobra, jer mi nije uvijek svejedno kad netko glumi planetu, a sve ostale oko sebe doživljava kao satelite zarobljene njegovom neodoljivom gra Rating: 0

Nikad više neću pristati…

prije.

Ne, nisam uvijek dobra, jer mi nije uvijek svejedno kad netko glumi planetu, a sve ostale oko sebe doživljava kao satelite zarobljene njegovom neodoljivom gravitacijom. Takve me egocentrične planete sa svojim satelitima znaju dovesti do ludila, pogotovo ako mnogi ovise o njima.
Nisam ni uvijek zločesta, iz istog razloga, jer mi nije svejedno kako se netko zbog mojih riječi osjeća.
Ponekad kažem nešto što bi bilo pametnije prešutjeti.
Ponekad prešutim ono što bi bilo pametnije reći.
Nisam toliko pametna da nikad ne bih ispala glupa.
Nisam ni toliko glupa da ne bih ponekad uspjela reći i nešto pametno.
Nisam dovoljno hrabra da uvijek s nepravdom krenem u fajt, ponekad je i zaobiđem zbog nedostatka snage i energije. Primjećujem kako se s godinama zalihe smanjuju i zbog toga znam biti ljuta na sebe što se ponekad osjećam istrošeno. Opravdano ili neopravdano, nije ni važno. Tako je, kako je.
Nisam ni tolika kukavica da se zbog ponekih borbi ne bih nikom zamjerila. Ne možeš se boriti za nešto a da se nikom ne zamjeriš. Ako nemaš ni jednog neprijatelja, znači da se za ništa dovoljno srčano nisi borio.
Uostalom, ako paziš da svi o tebi samo dobro misle, da li onda zaista i živiš? Ili samo povlađuješ i kimaš glavom.

Najbliže prijatelje biram prema samo jednom kriteriju.
A, to je, imaju li ponekad grižnju savjesti.
Zna biti gadna ta grižnja savjesti, i te kako dobro znam, cijeli život me prati kao sjena i svako malo me zaskoči i davi. Naporna je ponekad, do bola, i teška za podnijeti.
Ali, istina je, koliko god gadna znala biti, ona je jedino mjerilo ljudskosti.
Onaj tko se svjesno cjepio protiv grižnje savjesti, taj može imati svašta, može biti rođen na pravoj zemljopisnoj širini i dužini, može imati moć i visoku funkciju, može se konstantno busati u svoja mjerodavna i ispravna prsa, ali ništa mu to ne vrijedi.
Ako nikad nema grižnju savjesti, ako misli da nikad, za ništa nije on kriv, nego su to uvijek drugi, on može biti sve, samo ne može biti prijatelj.
Grižnja savjesti puni dušu toplinom, jer ona bolno pazi.
Bez nje, duša je hladna i ne pazi, jer ju nije briga, jednostavno briga za druge je njoj nepoznati pojam.
Dušu ponekad mora boljeti grižnja savjesti da bi naučila biti bolja.
A, ako te drugi namjerno pune grižnjom savjesti, samo kako bi osjećali moć nad tobom dok se u toj grižnji koprcaš, ipak to samo znači da imaš dušu, jer te boli, jer te ljuti, jer te tjera da se samoispituješ. To te egocentrični planet ima namjeru privući u svoju gravitaciju i stvoriti od tebe svoj satelit.
Nikad više neću pristati biti nečiji satelit i tako hraniti njegov ego.
Te planete su mi bile velika škola. Ponekad sam predugo ostajala privučena njihovom nemilosrdnom gravitacijom, sve dok nisam shvatila da oni, u stvari, od svoje orbite ne vide galaksiju u kojoj su samo sitna točkica, kao i ja. Samo svi zajedno, mali, al’ nas ima, činimo ogromnu galaksiju.

Vesna Ferluga – Antić

Fine nijanse

Leave a Comment

%d blogeri kao ovaj: