Mojoj maloj ja Reviewed by admin on . . Usnula sam te prošle noći. Stajala si bosonoga u travi, ispred divne kućice koju si zvala svojim domom. Krhka, prkosna… Svaka stanica iz tebe viče: ,,Jesam li . Usnula sam te prošle noći. Stajala si bosonoga u travi, ispred divne kućice koju si zvala svojim domom. Krhka, prkosna… Svaka stanica iz tebe viče: ,,Jesam li Rating: 0

Mojoj maloj ja

dijete.

Usnula sam te prošle noći. Stajala si bosonoga u travi, ispred divne kućice koju si zvala svojim domom. Krhka, prkosna… Svaka stanica iz tebe viče: ,,Jesam li dovoljno dobra?’’… jesi li najbolja. Osjećam tvoju glad. Onu koja te tjera da se dokazuješ i sebi i drugima da vrijediš. Da si lijepa, pametna, sposobna, talentirana za sve. Guraš na svim poljima dok ne dostigneš zvijezde. Aplauze. Potvrde.

Gledam oči širom otvorene na licu prepunom iščekivanja. Nisi ni svjesna koliko ne stižeš uživati od brzine da zgrabiš od života sve što pred tebe servira. Da ništa ne propustiš. Plašiš se da nećeš zateći ponovo isti dar ukoliko se jednom posvetiš do kraja…

Ne mogu se sjetiti tvojih nestašluka. Osim par njih. Kao da si oduvijek bila odrasla. Znala što možeš, a što ne. Voljela bih da si ih pravila više. Da si dala sebi slobodu i malo divljine da probiješ neke zidove i zađeš na zabranjeni teren. Možda bi tada znala raširiti ruke i pustiti anđele da ti spletu krila. Ona koja ćeš kasnije znati sama raširiti i odlebdjeti i do najvišeg planinskog vrha.

Ne znaš da si divna baš takva kakva jesi. Da si savršena. I da jedino nikada više nećeš biti dijete. Da će jedino ta prilika da budeš mala, nesmotrena, divlja, puna ljubavi, čistog srca i duše uskoro nestati. Pružajući ruke u zagrljaj savij ih oko sebe. Voli se, savršenstvo Božije. Jer si sama birala svoj put i uvijek ćeš ga sama birati. I još puno puta gaziti različitm stazama istovremeno. Kao kakva  stonoga. Imaš kad.

Hodaj jednom stazom i upijaj svaki kamičak. Svako zrno prašine. Cvijet. Sunčev zrak. Ne žuri da porasteš i da postaneš velika. Odgovorna. Da se osamostališ. Ne trči kroz djetinstvo.

Još ćeš ti plesati i pjevati. Slikati i pisati. Upijati aplauze. Mijenjati živote. Za sve to imaš vremena.

Budi divlja. Gazaj po barama. Pjevaj na kiši. Ukradi sočnu jabuku iz susjedovog vrta. Zakasni kući bar dvije minute. Brinut će i tako i ovako. I neka te boli briga što će drugi misliti. I da li će to da im se sviđa. Udahni duboko da ti se i utroba zrakom ispuni. Ne plitko. I ne brzo, kao da uskoro nećeš disati.

Dođi da te zagrlim. Ti, malo čudo. Ne grabi tovare teže od tebe same. Savit će ti leđa, pa ćeš uvijek tražiti slične. Za tvoja pleća preteške. Budi i nikad nemoj prestati biti dijete. Ono koje leti, diše duboko, koje se smije preprekama. Za sve drugo imaš kad. I pusti tople suze da se skotrljaju niz obraze. One divno umiju da umanje i najteže terete.

Voljena si… i više nego što pojmiš. I jača nego što misliš. Uzalud da ti pričam što ćeš biti kad porasteš, nećeš mi vjerovati. Zato, šutimo i grlimo se. A onda ajd’ da se igraš. Da ne zaboraviš kako se ono bude dijete.

-Tatjana Kuljača

tatjanakuljaca.com

 

Comments (1)

Leave a Comment