Čovjek: Duša i srca zatvoreni u ljusci Reviewed by admin on . . Ovaj tekst je napisala djevojka s autizmom - Sonja Šatalova: "Kažu da se svi ljudi rađaju talentirani. Da, to je istina. Gospod nikog ne pušta u svijet bez da . Ovaj tekst je napisala djevojka s autizmom - Sonja Šatalova: "Kažu da se svi ljudi rađaju talentirani. Da, to je istina. Gospod nikog ne pušta u svijet bez da Rating: 0

Čovjek: Duša i srca zatvoreni u ljusci

slika.

Ovaj tekst je napisala djevojka s autizmom – Sonja Šatalova:

“Kažu da se svi ljudi rađaju talentirani. Da, to je istina. Gospod nikog ne pušta u svijet bez dara talenta. Uključujući i te koje zovu “osobe s ograničenim sposobnostima”. Jednostavno, talenti su jako različiti: ne samo intelektualni ili umjetnički, nego i emotivni, duševni, tjelesni, razni. Ali većina talenta ostaje neotkrivena, ne zbog krivice čovjeka.”

Vladimir Mišukov: “Od početka postoji pogrešan odnos prema čovjeku. Odnos se temelji isključivo na vanjskom izgledu. Kad se dijete rodi, objasne mu, tko je čovjek: crta, crta, kružić i nastao je čovječuljak. I kažu djetetu opis čovjeka: glava, dvije ruke, trup, dvije noge. Zar ne? Čini mi se da to nije ispravno. Zato što moramo biti spremni da čovjek može imati tri ruke, jednu ruku i glava mu može biti drugačije postavljena. Mi trebamo reći da je čovjek, duša i srce koji su zatvoreni u određenoj ljusci, koja može biti različita. To je ono što je čovjekova suština.”

“Djeca s Downovim sindromom imaju različite osobnosti. Oni imaju apsolutno sto postotnu svijest, samostalno se razvijaju.”Irina Hakamada, socijalni radnik, majka dvoje djece. Njezina kćer ima Downov sindrom: “Oni zahtijevaju posebnu adaptaciju u ljudskom svijetu. To je teško za njih – jer kod njih nema zla. Oni su nešto poput bića s druge planete. Zato oni imaju druge mogućnosti. Nije ni čudno, što se kaže “osobe s ograničenim mogućnostima”. To je ispravan naziv, jer mogućnosti im daje društvo. Oni nemaju mogućnosti, zbog zemlje u kojoj žive. Da nisu ograničeni, oni bi bili integrirani. I tada ne bi bili ljudi s ograničenim sposobnostima.”

Vladimir Mišukov, fotograf, otac je četvero djece. Njegov najmlađi sin ima Downov sindrom: “Rođenje sina Platona s Dawnovim sindromom je ubrzalo moje razmišIjanje, u tom pravcu. Došlo je jednostavno do ubrzavanja razmišljanja. To je kao poezija. Kako poezija utječe na čovjeka? Ona ubrzava razmišljanje.

Moje fotografije su u principu moji pokušaji da uhvatim vlastito viđenje i podijelim ga, to je sve. Samo se mora prepustiti i gledati bez predrasuda. Opustiti se. Zaboraviti klišeje, zaboraviti etikete i sve ostalo. Jednostavno sve to zaboravite i samo gledajte čovjeka.

Ja znam ljude koji sude o Dawnovom sindromom često negativno, ali oni samo žive i nikada se s tim ne susreću. Postoji stereotip, da su ljudi s Dawnovim sindromom – mentalno zaostali. Nisam to otkrio. Pri bliskom promatranju, otkrio sam da su mentalno drugačiji.

Postavljao sam sebi ovo pitanje, i tek nedavno sam našao odgovor na njega. Što stvarno može podijeliti čovjek drugom čovjeku? Što mislite? Čovjek može podijeliti toplinu u doslovnom smislu te riječi. Reći ću neoriginalanu misao: Čovjek se rađa, da bi činio dobro i volio.”

Ja se klanjam pred ljudima, pred majkama, očevima, njihovim najbližim koji žive s tim ljudima, koji ih pokušavaju zaštititi. Koji pokušavaju pomoći da se talent otkrije, da se nekako manifestira. I naravno, želim kazati, da ovi ljudi trebaju biti okruženi pažnjom, brigom i ljubavlju. To je strašno što su u našoj zemlji, apsolutno zanemareni. Ja to smatram jednostavno kriminalom. To se ne bi smjelo događati.

( fragment teksta iz filma “Pečat na duši”)

Beba Mur







Leave a Comment

%d bloggers like this: