Bertrand Russel: Tri neodoljive strasti koje su me nosile kroz život Reviewed by admin on . . Tri strasti, jednostavne ali neodoljive, su me nosile kroz život; čežnja za ljubavlju, traganje za znanjem, i  nepodnošljivo žaljenje zbog patnje čovječanstva . Tri strasti, jednostavne ali neodoljive, su me nosile kroz život; čežnja za ljubavlju, traganje za znanjem, i  nepodnošljivo žaljenje zbog patnje čovječanstva Rating: 0

Bertrand Russel: Tri neodoljive strasti koje su me nosile kroz život

br.

Tri strasti, jednostavne ali neodoljive, su me nosile kroz život; čežnja za ljubavlju, traganje za znanjem, i  nepodnošljivo žaljenje zbog patnje čovječanstva.  Ove strasti, kao snažni vjetrovi, su me nosile tamo i amo po svojevoljnom kursu, iznad velikog oceana  patnje, dosežući  same ivice očaja.

Tragao sam za znanjem. Želio sam razumjeti ljudska srca. Želio sam da saznam zašto zvijezde sjaje.  Trudio sam se shvatiti  pitagorejsku moć po kojoj brojevi imaju utjecaj nad tokom.  Nešto od toga, ali ne mnogo, sam i uspio.

Ljubav i znanje  su me uzdizali  ka nebesima onoliko koliko su mi bili dostupni, ali me je sažaljenje  vuklo nazad ka  zemlji. Odjeci bolnog vapaja odzvanjanju u mom srcu. Djeca koja umiru od gladi, žrtve tlačenja i mučenja, bespomoćni stari ljudi koji su teret svojoj djeci, i čitav svijet samoće, siromaštva i zlopaćenja  koji pravi ruglo od onoga što  ljudski život treba  biti.  Čeznem da ublažim to zlo, ali to  ne mogu,  zato i  sam patim.

To je bio moj život.  Nalazim da je bio vrijedan življenja, i rado bih ga proživio ponovo da mi se za to ukaže prilika.

Tragao sam za ljubavlju, jer  prije svega, ona  donosi  ushićenje;  tako snažno ushićenje  da bih često žrtvovao ostatak života za nekoliko sati ove radosti.  Tragao sam za njom, zatim,  jer olakšava samoću, tu užasnu samoću u kojoj prestrašena sviest gleda preko ruba svijeta u hladni, nedokučivi , beživotni bezdan.  Tragao sam za njom, naposljetku, jer sam u  ljubavnom  sjedinjenju,  u čudesnoj minijaturi,  vidio naznake  vizije neba koje su sveci i pesnici zamišljali.

To je ono za čim sam tragao, iako to  može djelovati  previše  za jedan  ljudski život, to je ono što sam, na kraju, i  pronašao.

***

Pretpostavljao sam do tog vremena da je poprilično uobičajeno da roditelji vole svoju djecu, ali me je rat uvjerio da je to ipak rijedak slučaj. Pretpostavljao sam da mnogi ljudi vole novac  više od bilo čega drugog, ali sam otkrio da razaranje  vole još i više. Pretpostavljao sam da su intelektualci odani istini, ali sam otkrio da ni deset posto njih ne cijeni istinu više od popularnosti.

***

Kao zaljubljeniku  istine, nacionalna propaganda svih ratobornih nacija mi se smučila. Kao zaljubljeniku civilizacije,  vraćanje u barbarstvo me užasnulo.

***

Živio sam u potrazi za vizijom kako osobnom, tako i onom  društvenom. Osobnom,  da se postaram za ono što je plemenito, za ono što je lijepo, za ono što je pitomo, kako bih omogućio trenucima spoznaje da daju  mudrost zemaljskim vremenima.   Društvenom: da zamislim društvo koje će tek biti stvoreno, u kojem se osobe razvijaju u slobodi, i  u kojem će mržnja, pohlepa i zloba izumrijeti jer neće biti ničega da ih hrani.

U ovo vjerujem, a svijet sa svim svojim užasima,  još me nije uspio pokolebati.

*iz  predgovora autobiografije Bertranda Rasela “Za što sam živio”

 

Izvor







Leave a Comment

%d bloggers like this: