Tko sam ja? Reviewed by admin on . . Prije više od dvadeset godina sjedih do nogu svoga Učitelja u dalekoj zemlji Istoka. Trajao je poslijepodnevni darshan. Pod toplim suncem topile su se naslage . Prije više od dvadeset godina sjedih do nogu svoga Učitelja u dalekoj zemlji Istoka. Trajao je poslijepodnevni darshan. Pod toplim suncem topile su se naslage Rating: 0

Tko sam ja?

ja.

Prije više od dvadeset godina sjedih do nogu svoga Učitelja u dalekoj zemlji Istoka. Trajao je poslijepodnevni darshan. Pod toplim suncem topile su se naslage nepotrebnih uvjerenja koje sam tada bila spremna otpustiti. U jednom trenu predah i misao i život Izvoru, bez zadrške. U tom se trenu iluzija povukla i postadoh svjesna svoga Bića. Nazivam ga Bićem iako ono nema imena, niti oblika, ali u njemu su sadržana sva imena i svi oblici. U Njemu je sva moć, snaga, znanje, ljubav, istina. Ono je sve, manifestirano i nemanifestirano. U tom trenu bijah „izbačena“ van svoga tijela, bijah „izbačena“ van svojim osjećaja, bijah „izbačena“ van svojih misli. Bijah sve i ništa, a opet beskonačna i prisutna.

Kako je život krenuo dalje ja sam nekako svjesnost toga stanja stavila u stranu i ponovno uronila u iluziju onoga što sam smatrala sobom.

Jutros otvorim Face i naiđem na predivan video klip Moojija u kome odgovara na postavljeno  mu pitanje: „Tko si ti?“ Gledam video klip i topim se od miline. Između ostalog Mooji kaže: „Ne mogu reći tko ja jesam već mogu reći tko nisam. Nisam niti jedna moja misao. To sada znam. Nisam moji osjećaji, nisam moje mišljenje. Nisam niti jedna prosudba. Nisam ovo tijelo, iako sam sretan za ovo tijelo. Nisam niti jedno posebno iskustvo, niti jedan objekt koji mogu vidjeti ili bilo što što mogu zamisliti jer oni se pojavljuju za mene, oni se pojavljuju meni. Ja svjedočim njih. Ne mogu biti ništa što je konstrukt misli ili mašte. Ne mogu ukazati na niti jedan poseban oblik stvaran ili zamišljen i reći, to sam ja. I tako sam došao da razumijevanja da nisam niti jedan oblik već se nalazim u svakome …….. i pošto sam shvatio da ništa od toga ne mogu biti ja postao sam vrhunski sretan i zadovoljan. Zamjećujem uvjetovanja ovoga tijela i sve misli i osjećaje, oni su prisutni tu, nekako, dok god ovo tijelo postoji i dok god oni postoje u sjećanju, ali vidim ih doista nevažne. Ono što sam otkrio je da nisam niti jedan objekt, nisam niti jedna rasa i ……. i ne želim govoriti o pripovijesti ovoga tijela. Želi govoriti o onome što nam je zajedničko  …. kad govorim o tome, to možeš vidjeti u sebi, …………. ono što mi izvorno jesmo, to je ono o čemu govorim već neko vrijeme, ….. i prirodno je da podijeliš ono što ti pričinja zadovoljstvo, radost ……….“

Sekundu nakon što sam pogledala video klip moj se kompjutor oglasi zvukom o pristigloj pošti. I onda postadoh sretno ili iznenađeno ushićena jer stigla je poruka koja glasi: „Ovoga dana tvoga života Bog želi da znaš da ti nisi tvoja priča. Ti si mnogo veće od toga. U redu je odustati os prošlosti …….“ Čula sam, čula – kažem u sebi i postajem svjesna da je to druga poruka danas. Poruka koje primam jednom dnevno i koje nikada nisu stizale dvije za redom, jer je pretplata na te poruke na dnevnoj bazi i to samo jedna, ako. Malo čudo, pomislih. To me je još više iznenadilo i učinilo sretnom. A kao što Mooji kaže i moja je unutarnja priroda takovog impulsa, željah tu radost ove informacije tko mi zapravo jesmo i taj događaj koji me ponovno prisjeća da to jesam, i koji ponovno rađa osjećaj radosti u meni podijeliti.

U meni je sve, a nisam ništa od toga, za mene je sve, a ne vežem se ni za što, radost postojanja prelijeva se u sve kroz sve oblike, načine, zamisli. Postojim i volim.

 

Dolores

Leave a Comment

%d blogeri kao ovaj: