Svjesno hodanje: Promjena fokusa – gdje je pažnja? Reviewed by admin on . . Kod Svjesnog hodanja pažnja nam je na kičmi. U početku to zna biti vrlo zbunjujuće. Kako na kičmi? Na kojem djelu kičme? Bilo kojem dijelu, na cijeloj kičmi? . Kod Svjesnog hodanja pažnja nam je na kičmi. U početku to zna biti vrlo zbunjujuće. Kako na kičmi? Na kojem djelu kičme? Bilo kojem dijelu, na cijeloj kičmi? Rating: 0

Svjesno hodanje: Promjena fokusa – gdje je pažnja?

šetnja.

Kod Svjesnog hodanja pažnja nam je na kičmi.
U početku to zna biti vrlo zbunjujuće. Kako na kičmi? Na kojem djelu kičme? Bilo kojem dijelu, na cijeloj kičmi? Što uopće znači usmjeriti pažnju na kičmu? Zašto bi to uopće bilo važno?

Pažnja je usmjerena energija.
O usmjeravanju energije ovisi naš doživljaj stvarnosti. I ne samo stvarnosti, već cjelokupni doživljaj nas samih.
Iako se isprva fokus na kičmu može se činiti neprirodnim, jednom kad se naša pažnja usredotoči baš na taj dio tijela, doživljaj stvarnosti se mijenja. Sam doživljaj nas samih postaje puno prirodniji, kao da postajemo Centrirani, a prijašnje stanje necetriranosti postaje neprirodno.
Moj fokus na kičmu najčešće je povezan s disanjem. Rijetko mi je pažnja samo na jednom dijelu kičme, iako je i to moguće, uglavnom dišem kroz kičmu od dna kičme do njenog vrha.

Na taj je proces usmjeren jedan dio moje pažnje dok hodam. I ne samo dok hodam – dok ležim, sjedim i ne radim ništa složeno što bi znatnije zakupljalo moju pažnju.
Što sve može obuhvati Pažnja?
Je li moguće biti istovremeno svjestan i dodira i okusa i mirisa, ili su to uvijek samo pojedinačni doživljaji? Mogu li istovremeno biti svjesna usredotočenosti na kičmu, hladnoće na licu, tla pod nogama, svojih vlastitih misli – cjelokupnosti doživljaja svega što doživljavam u jednom trenutku?
Mogu li svi moji doživljaji biti istovremeno usredotočeni na ono cjelokupno, cjelovito – na Jedno?
Kad Svjesno hodam i ‘dišem kroz kičmu’ u prirodnom ritmu udaha i izdaha od dna do vrha kičme, u jednom djeliću trenutka svjesna sam tla pod nogama, u drugom hladnoće na licu, zvukova koji dopiru do mene ( ptice cvrkuću, prolaznici razgovaraju, lavež pasa, zvukovi automobila, itd.), vlastitog ‘disanja kroz kičmu’. Sve te senzacije se ustvari događaju istovremeno u jednom Trenutku, događaju se trenutačno.
Moj um je svjestan brojnosti tih različitosti i pokušava ih povezati u jednu cjelinu putem svjesnosti. Moguće je, na primjer, prvo biti svjestan jedne ruke, a zatim druge ruke, i u konačnici jedne i druge ruke zajedno. Na taj način se pojedini dijelovi pažnje skupljaju u jednu.
Um je sklon automatizmu, kad ga usvoji za određenu aktivnost, onda se on slobodno može baviti sam sa sobom. Onda može razmišljati o svemu i svačemu zatvoren u svom vlastitom svijetu, koji nije stvaran, nije sadašnjost.
Um je dobro zaposliti. Tu silnu energiju usmjeriti u Dobrom pravcu, u samu Sadašnjost. Onda za um ne postoji izbor, već fino podešavanje Vlastitosti radi jasnijeg i preciznijeg usmjeravanja na ono što Jest.
Dok Svjesno hodam usredotočenost mi je na kičmi i disanju. Dišem prirodno ‘kroz kičmu’. Svjesna sam kroz osjetila raznih senzacija – zvukova, osjeta, i sl. Um sam zaposlila – ponavlja jednostavnu mantru koja meni odgovara i koju sam ionako uvrstila u svoju svakodnevnicu. Na taj način um ne vlada sa mnom, nego ja s njim.
U cijelom procesu mog postojanja postoji Cjelokupnost i slojevitost te cjelokupnosti. Cjelokupnost se može rascjepkati na dijelove ili slojeve, ali Cjelina uvijek ostaje Cjelina, svjesna svakog svog pojedinačnog djela ili sloja.

Kad su svi dijelovi međusobno dobro uravnoteženi i usklađeni, Cjelina postaje prevladavajuća, a dijelovi i dalje postoje i fino su usklađeni s Njom samom.

-Dani Ella

Leave a Comment

%d bloggers like this: