Susret sa sobom Reviewed by admin on . Neki dan sam usnuo neobičan san: sjedio sam pored prozora u svom stanu i netko je kucao s vanjske strane. Otvorio sam prozor, kad tko - ja! Pomogao sam 'sebi' d Neki dan sam usnuo neobičan san: sjedio sam pored prozora u svom stanu i netko je kucao s vanjske strane. Otvorio sam prozor, kad tko - ja! Pomogao sam 'sebi' d Rating: 0

Susret sa sobom

san

Neki dan sam usnuo neobičan san: sjedio sam pored prozora u svom stanu i netko je kucao s vanjske strane. Otvorio sam prozor, kad tko – ja! Pomogao sam ‘sebi’ da uđe u stan i srdačno smo se pozdravili uz zagrljaj i ugodan razgovor. Nekoliko puta sam sanjao sebe, to nije odraz iz ogledala, nego ‘ja’ iz perspektive promatrača, moj dvojnik. U tim susretima uvijek je dobro raspoloženje, rukujemo se ili zagrlimo, te razgovaramo gdje je tko bio, što je radio. Nikad nema iznenađenja ili straha, atmosfera je jako ugodna i prijateljska. Kao da su ti susreti neka raskrižja na kojima se povremeno srećemo i poslije nastavimo svatko svojim putem ka svojim avanturama.

Kad sanjate, vi kreirate svoju stvarnost. U njoj postoji prostor sna, svijet svojstven samo vama. U tom snu postojite vi kao glavni akter i nekoliko sporednih lutaka, ponekad živahnih, a ponekad vas samo šuteći prate i održavaju kreaciju realističnom. Dakle, gdje ste vi u odnosu na vas u krevetu, na kreatora? Jeste li svi u Sebi, unutar sferne svijesti vas samih?

.

Gdje smo mi sad naspram Boga? Jesmo li u njegovoj sfernoj svijesti ili smo izvan njega? Bog, kad je stvarao svijet, je li rekao: “Eno prazan prostor oko mene, idem stvoriti svijet, a ja ću vladati njime iz središta?” Ili je rekao: “Ja sam svijet (Ja Jesam) i onda je nastala kreacija/san u kojem On sebe sanja (nas) u toj svojoj kreaciji (snu) i sve se odvija u Njemu?

.

Kontemplacija o ovome može osvijestiti našu moć da stvaramo. Spoznat ćemo da se poput Babuški svjesnost pretače iz jednog sna u drugi i svi međusobno djelujemo održavajući jedan drugog privremeno stvarnim. Tu i tamo se sretnemo, razmijenimo iskustva i idemo dalje u drugi san vidjeti što tamo ima.

.

Dakle, dok stvaramo svoj život to je san unutar nas i važno je s čim ga ispunjavamo. To je kao da pazimo s čim ispunjavamo svoje tijelo, kakvom hranom i tekućinom. Ako ga ispunjavamo s Ljubavi, sanjati ćemo Ljubav. Ako s mržnjom i strahom, proganjat će nas oboje i osuđeni smo na vječno bježanje, nećemo imati snage preuzeti odgovornost za svoj san.

.

Život, baš kao i san može imati nekoliko nivoa, može biti mehanički – nesvjestan, može biti lucidan, a može biti i potpuno svjestan. Ako radimo na sebi, ako širimo svijest onda je to kao da se razvlačimo poput žvake iz iskustva u iskustvo i prikupljamo znanje o njihovoj veličini. To je zapravo znanje o našoj veličini i svojevrstan kolaps svih tih privremenih kreacija u koja smo bezuvjetno vjerovali da su istiniti, jedini mogući. Ispunit ćemo životni prostor Sobom (kreatorom) i neće više biti sumnje u onu “nema nikog vani”. Potpuna odgovornost nastupa kad u svemu vidiš svoj odraz i znaš da je to tvoja tvorevina koju možeš promijeniti buđenjem u drugi san. Neka druga sjećanja će preuzeti tvoju pažnju, a onda rastjeruješ i te oblake, dok konačno ne sanjaš prazninu. Baš kao i pravi Kreator, zar ne?
– Nenad Ljubić

 

Leave a Comment