Prirodno je, ljudski, i zdravo doživjeti i izraziti osjećaje. Ona su suština života, ona određuju naš emotivni kapital, a samim tim i intenzitet strasti, koju unosimo u sve što radimo. Kada ta strast izostane, javlja se ravnodušnost, odsustvo osjećaja, izostanak reakcija, nezainteresiranost.

Porozni oklopi

Čini se da je ravnodušnost danas gotovo u modi. Kada se netko ponaša kao da ga ne dotiče ono što se događa u njemu, ili oko njega, odaje lažnu sliku unutarnje snage, neuzdrmanosti i stava da je neovisan, da je „iznad svega“. Mnogi pokušavaju izbjeći emotivno uplitanje u određene situacije uz pomoć izgovora da su usredotočeni na neke aktivnosti, koje ih sprečavaju da odreagiraju na odgovarajući način.

Ravnodušnost je neiskren, kukavički stav, iza koga se krije strah. Strah od bola, od prejakih osjećaja, od gubitka, od priznavanja slabosti. Događa se da ljudi stvore oklop oko sebe tvrdeći da su ravnodušni, oklop koji bi ih trebalo zaštititi od povrijeđenosti. Izražavanje osjećaja nosi sa sobom velika iskušenja, a oni, koji se boje suočavanja s tim iskušenjima, počinju se praviti ravnodušni. Ponašaju se kao da ih nije briga, kao da im nije stalo, kao da ih ništa ne boli.


Ravnodušnost, međutim, nije zaštita. Ona dovodi jedino do otupjelosti, do potiskivanja. Potiskivane emocije ostaju „djelovati“ u nama, one ne gube na svojoj jačini, već prouzrokuju razne neobjašnjive psihosomatske simptome. Često se potiskivanjem jedne emocije stvara plodno tlo za rađanje druge emocije. Kada reagiramo u skladu s onim kako se osjećamo, brže ćemo „svariti“ problem, on će nas ubrzo prestati mučiti.

Sigurna zona

Mnogi vjeruju da je sramno ili opasno pokazati ranjivost i zato bježe u ravnodušnost, vjerujući da se tamo nalaze u sigurnoj zoni. Ravnodušna osoba se, bježeći u prividnu sigurnost lišenu osjećaja, odriče uvida u svoj unutarnji svijet. Vremenom postaje nespremna za razlikovanje dobra od zla, radosti od tuge, i počinje patiti od odsutnosti volje.

Ranodušnost je oblik lijenosti, a lijenost je jedan od dokaza da nema ljubavi, da nema emotivnog ulaganja. Ravnodušnost ponižava ljudsko biće, ona je nečasna, ona je poput slepila. Uvredljiva je kako za osobu koja od iste pati, tako i za osobu prema kojoj se izražava.

Ravnodušnost nije podsticajna ni plodna, ona je suprotnost brižnosti, humanosti, ljubavi. Čovječnost se ogleda u suočavanju i prihvaćanju svega što nama, ili ljudima oko nas, život donosi, ma koliko nas to boljelo i ukazivalo na to koliko smo ranjivi.

Izvor