Priča za sve koji se osjećaju drugačije: Gdje da stanu sirene? Reviewed by admin on . . Ono što je dobro za jednog, ne mora biti i za drugog, to može značiti da ćeš ponekad morati učiniti nešto što će u očima drugih izgledati čudno. - Ajlin Kedi . Ono što je dobro za jednog, ne mora biti i za drugog, to može značiti da ćeš ponekad morati učiniti nešto što će u očima drugih izgledati čudno. - Ajlin Kedi Rating: 0

Priča za sve koji se osjećaju drugačije: Gdje da stanu sirene?

sirena.

Ono što je dobro za jednog, ne mora biti i za drugog, to može značiti da ćeš ponekad morati učiniti nešto što će u očima drugih izgledati čudno.
– Ajlin Kedi

Igra se zvala Divovi, Čarobnjaci i Patuljci. U sali crkvene općine ostao sam sam s osamdesetoro djece između sedam i deset godina, dok su njihovi roditelji obavljali svoje poslove. Rasporedio sam svoju vojsku po sali i objasnio pravila, proširenu verziju igre „Kamen, papir, škare” koja je zahtijevala neke intelektualne reflekse, razmišljanje, snalažljivost i brzo odlučivanje. Pravi cilj igre je ipak bio da se napravi velika graja i da klinci jure jedni druge sve dok ne dođe do takve zbrke da se više ne zna tko je na čijoj strani, ni tko je pobjednik.


Organizirati punu dvoranu euforične dječurlije, napraviti timove, objasniti pravila igre, postići koncenzus o identitetu grupe – sve to nije jednostavno, ali kako smo imali puno entuzijazma, sve smo uspješno obavili i bili spremni da počnemo.

Uzbuđenje je dostiglo kritičnu točku. Viknuo sam:

  •  „Morate sada odlučiti što ćete biti – DIV, ČAROBNJAK ili PATULJAK!”

Dok su se grupe okupljale i uzbuđenim šapatom konsultirale, osjetio sam kako me netko vuče za nogavicu. Pored mene je stajalo jedno maleno dijete koje je podiglo pogled i zapitalo me vrlo tihim, vrlo zabrinutim glasom:

  • „Gdje da stanu Sirene?”

Duga pauza. Veoma duga pauza. „Gdje da stanu Sirene?” – ponovim ja.

  • „Da. Znate, ja sam Sirena.”
  • „Ne postoje Sirene.”
  • „Postoje, ja sam Sirena!”

Ona sebe nije mogla da pronađe ni među Divovima, ni među Čarobnjacima ni među Patuljcima. Ona, Sirena, tražila je svoju kategoriju i nije imala namjeru napustiti igru i stati pored zida, gdje bi se inače povukli gubitnici. Htjela je sudjelovati, bez obzira na nepostojeću poziciju Sirena u igri, ne odustajući od svog dostojanstva i identiteta. Bila je uvjerena da postoji mjesto za Sirene i da ću ja znati gdje je to mjesto.

Zaista, gdje li stoje Sirene? Sve te Sirene – svi oni koji se ne uklapaju u norme, svi oni koji su drugačiji i koji ne prihvaćaju da budu po nekom načelu razvrstani u ladice i pregrade.

Odgovorite na ovo pitanje i možete na njemu da sagradite školu, naciju ili cijeli svijet.

Što sam joj tada odgovorio? Tu i tamo dogodi mi se i da kažem nešto mudro.

  • „Sirena stoji baš ovde, pored Kralja mora!” (Da, baš ovde, uz skute Dvorske lude, mislio sam u sebi.)

Tako smo stajali, ona i ja, vršeći smotru trupa Čarobnjaka, Divova i Patuljaka, koji su jurili oko nas u strahovitom metežu.

Moram vam reći na kraju, nije točno da ne postoje Sirene. Ja osobno poznajem bar jednu. Držao sam je za ruku.

-Robert Fulghum

Izvor

 

Leave a Comment

%d blogeri kao ovaj: