Postoji li izlaz iz zatvora uvjetovanog uma? Reviewed by admin on . . Usnuo čovjek sanja o buđenju nečega što se ne može da probudi. Buđenje vidi kao moć koja će mu pružiti-dati ono što nema. A nema ništa osim umišljenosti da im . Usnuo čovjek sanja o buđenju nečega što se ne može da probudi. Buđenje vidi kao moć koja će mu pružiti-dati ono što nema. A nema ništa osim umišljenosti da im Rating: 0

Postoji li izlaz iz zatvora uvjetovanog uma?

um.

Usnuo čovjek sanja o buđenju nečega što se ne može da probudi. Buđenje vidi kao moć koja će mu pružiti-dati ono što nema. A nema ništa osim umišljenosti da ima nešto vrijedno. Smrtno ne može preživjeti buđenje, jer upravo je buđenje smrt smrtnog.


Buđenje je smrt, ali smrt ego-uma, identiteta, navezanosti. Ti nećeš umrijeti, samo ono što nisi ti, umire.

Vrteći se u krugu ideja koje ima ne sagledava da je svaki vrh strijele već znan centru cilja, kako onda s predodređenom putanjom može doći do onog što je izvan svake putanje i cilja.

Duboka zabluda vlada Umišljenim i Usnulim Umom. Da će poznatim spoznati Nepoznato. Još dublja zabluda onih je koji misle da će utabanom stazom doći do nečeg što je izvan svih staza. Mnogo je uzaludnih pokušaja da utabanim stazama stignemo na nepoznati cilj koji je izvan poimanja Uma. Iako govore da je cilj nepoznat, da je Neizreciv, nude staze utabane nogama izgubljenih kao i oni. Staze ne postoje sem u Umišljenom i Usnulom Umu koji se nada da će takav kakav jeste dostići Nedostižno, Razumjeti Nerazumljivo igrajući se varnicom na vrhu štapića kao neki mladi i nadobudni čarobnjak.

Usnuli Um skup zamrznutih Impresija ne može Razumjeti ono što je iza njega, ono što je izvan Dualnih Utisaka. Odakle onda Čovjeku misao da mišlju koja je odraz Dvostrukosti može Spoznati ono što daleko i duboko nadilazi dvostrukost?
Mnogo je onih koji su hodali Stazama i završili u Bogazama igrarije Sila za koje ni ne znaju da postoje. Još je više onih koji su pokušali da očuvaju svoje Mizerno “ja” u susretu sa Misterijom koja poništava svaku Individualnost. Kamenje preko rijeke postoji poredano samo na slici ili u stvarnosti koju je dodirnuo Um, ali ta rijeka mirna je svojim tokom. Rijeka Života koja nosi Univerzum od trenutka Stvaranja do trenutka Razaranja, vrteći igru iznova i iznova, ne može biti premoštena kamenjem Uma jer to nije Rijeka koju je Um oblikovao da teče mirna smjerom koji joj isti daje. To je Rijeka koja je Divlja i Neobuzdana a upravo samim tim teče upravo onako kako je Predodređeno.

Vi niste došli ni otišli nigdje. Vi ste ovdje, ne “ovdje” kao ovdje i tamo, samo ovdje. To je ovdje ali nije stiglo niotkud, nije došlo, stoga ne može niti otići. Kada otkrijete ovu istinu, svi problemi, nevolje, strahovi dolaze kraju.

Zbir Impresija čini Um. Navike koje ima samo su zgusnute Impresije koje se ponavljaju. I upravo te Impresije kreiraju Život za Životom ponavljajući ga Vječno u krugu Samskare. Može li Um izgrađen od Impresija dovesti Čovjeka izvan samog sebe i ostvariti ono o čemu Tradicije hiljadama godina govore u Superlativu?
Ono što ne govore jest da Umom koji je Uspavan i Umišljen ne mogu da prođu Stazu koja nastaje samo pod nogama Života. Tradicija je mrtva staza ponovljenih Impresija Budnih. Impresija ostaje Impresija dolazila od Budnog ili Uspavanoga. No, ona ima svoju vrijednost. Njena vrijednost se ogleda u tome što razbija trag Impresija koje nastaju utjecajem života, koje bivaju nošene samim životom čiji je Cilj samo broj u logorima Smrti i Patnje. Otuda vrijednost Učenja i Tradicije. I samo tu ona ima vrijednost. No, dalje ona ne može da vodi. Svako slovo iza kojeg ne stoji živ čovjek samo je mrtvo slovo koje nosi Impresije koje čovjeka vraćaju u vječnom kruženju Samskare.

Nema izlaza iz zatvora s Uvjetovanim Umom. Upravo Uvjetovanost su same Impresije koje ponavljaju svaki trenutak, koje proživljavaju svaki trenutak iznova na isti način, sa istim Reakcijama, sa istim Očekivanjima, sa istim Uvjetovanjima. Ukoliko nema Svijesti koja može da prekine Uvjetovanost, Impresije nastavljaju da rastu i razvijaju se noseći Život u čovjeku sve dublje i dublje u smrt. Osvijestiti Impresiju ne možeš Umom. Um može samo da zna da je skup Impresija, skup Ideja koje ga vode u začarani krug u kojem on ne vidi da se vrti kroz šumu izgubljen u samom sebi. Takvom Umu dolaze oni koji ga mogu spasiti, predodređeni i probuđeni kao da ima neko tko želi da se netko probudi.
Uvidjeti Uvjetovanosti kojoj robuje omogućava mu da sagleda zatvor koji je izgradio svojim Vjerovanjem i Uvjerenjima i pruža mu se mogućnost da se oslobodi, ali samo ako može da isključi Um od daljnjeg “djelovanja”.
Djelovanje ne postoji barem ne onako kako ga Čovjek zamišlja. Djelovanje je upravo djelovanje Impresija koje su skupljene životima prije ovog i osnažene kroz život koji vodimo. Unijeti Svijest to je prvi korak. No, samo kada se osvijesti svaki segment Uvjetovanosti omogućavamo brisanje Impresija koje nas prate kao gladan pas iz života u život. No, samo osvještavanje nije moguće ukoliko netko ne Razumije svoju Prirodu.

Dokle god postoji identitet, dokle se god poistovjećujete s nečim: ja sam ovo tijelo, ja sam doktor, katolik, ružan, lijep, bogat, siromašan, … postojat će i problemi, patnja.

Razumijevanje da je priroda oslobođena osobnog početak je razumijevanja što znači Probuđenje. Nema osobnog u onom što je Bezlično. Stoga ono što jest sama čovjekova okosnica života mora biti odvojeno od njega samog, ali “njega samog” upravo je zamka njega osobnog. Kada Svijest postaje ono što treba da bude, tada ona osviještava sve bez razlike što je, bez obaziranja na dobro i zlo, ugodno i neugodno, korisno i štetno, voljeno ili nevoljeno, jer shvaća da je Uvjetovanost svaka krajnost.

Sve se događa spontano, cijeli život je spontan, samo BUDI, dozvoli da bude što jest, nemoj pokušati popravljati, ti nemaš ništa za raditi! Um će reći: Ne, ne, ali ja želim posao, ne mogu provoditi život ne radeći ništa! Nije tako! Aktivnosti će se nastaviti, aktivnosti nisu u sukobu sa istinom, one će se nastaviti, ali ideja da smo mi činioci aktivnosti, stvara puno problema. “Činioc” aktivnosti i “mislioc” misli uzrokuju sve probleme u svijetu, taj identitet, i on je lažan, nije istinit. Ljudsko biće je samo po sebi efekt u Svjesnosti, nije operator ili kontrolor Svjesnosti. Ako pojedinac shvati ovo, veliko olakšanje, rasterećenje stupa na snagu.

Ostati iza svake Impresije Budan i bez davanja pažnje Reakcijama koje nastaju, već samo održavati Svijest o tome i Svijest o Sebi, rastvara kamen Uvjetovanosti, sam Um. Reći da je to spajanje Promatrača i Promatranog kroz proces Promatranja isto su Impresije koje nas vezuju. Otuda ne smije biti očekivanja spajanja Procesa na početku i kraju traga Svijesti. Ukoliko se veže za sam Proces opet je vezan zakonom Karme i Samskare.
Biti Svjestan znači ne obraćati pažnju na ono što Svjesnost donosi kao posljedicu. Samo BITI Svjestan. To mora postati jedini Cilj, jedini Motiv, ali izvan Cilja i Motiva. Jer ukoliko je to Cilj i Motiv onda je upravo Uvjetovan Um na djelu.

Rijetki su oni koji govore o teškoćama Sjedinjenja, teškoćama Probuđenja. Mnogo je onih koji propovijedaju o mističnosti samog Čina izvan Čina. Jer lakše je pripovijedati mistične priče bez da se išta kaže, osim da se zagolica Uvjetovani Um, a teško je pričati i davati ono što vodi Oslobođenju ne izbjegavajući zablude koje Čovjek ima u svom Uvjetovanom Umu.
Budan zna da nema tko da se Probudi, kao što nema tko da želi da se Probudiš. Sam si od početka do kraja. Postoje usmjerenja, postoje simboli, postoji “prst koju ukazuje na mjesec”, ali nema onog koji će te voditi Putem jer, samim tim, to je već Uvjetovani Put.
Uvjetovani Put ne može biti Put Oslobođenja.
No, postoje smjernice. Ukoliko ima netko da ih prati.

Ukoliko zna da je Ono što nastaje izvan Uma, a da bi to znao mora znati Um, onda Čovjek ima način da se izvuče iz kandži Uvjetovanosti. Zato samo jedan od milijun uspije shvatiti u čemu je Tajna nad Tajnama. Toliko je jasna a toliko nejasna da samo u isto vrijeme poznavanje ovog može da Oslobodi Čovjekovu Prirodu.
Da. Postoji još jedna Tajna. A to je da nema TKO da ostane u trenutku Oslobođenja. Stoga, ono što te isključuje, što te odbacuje i mrvi svaku Individualnost upravo je ključ za Oslobođenje.

Ne moraš steći slobodu, već moraš izgubiti vezanost, jer sloboda je ono što već jesi.

Izvor: samayatantra.wordpress.com
.

Leave a Comment

%d bloggers like this: