O sreći u teškim vremenima Reviewed by admin on . . Sreća u vremenu krize, ima li smisla?! Mislim da itekako ima smisla i premda ljudi pritisnuti problemima naginju zanemariti ili odgoditi vrijeme sreće za neka . Sreća u vremenu krize, ima li smisla?! Mislim da itekako ima smisla i premda ljudi pritisnuti problemima naginju zanemariti ili odgoditi vrijeme sreće za neka Rating: 0
You Are Here: Home » Iscjeljivanje » PSIHOLOGIJA » O sreći u teškim vremenima

O sreći u teškim vremenima

sreća.

Sreća u vremenu krize, ima li smisla?! Mislim da itekako ima smisla i premda ljudi pritisnuti problemima naginju zanemariti ili odgoditi vrijeme sreće za neka ‘bolja vremena’, prava potreba za njom je baš u ovakvim vremenima, danima krize, neizvjesnosti i nezadovoljstva kad nam se čini kako nam vrijeme ističe dok nam sreća uporno i stalno izmiče. Članak pišem u namjeri da potaknem svijest o sreći kao smislu življenja pa ga takvim shvatite, kao poruku o važnosti složenog pojma sreće!

Što je sreća?!
Svi koji nešto pišu na temu sreće odmah postave pitanje- što je zapravo sreća?! Pa, ni ja neću propustiti priliku za efektan i smislen početak ovog teksta. Stvarno, što je sreća?! Svoje tumačenje sreće dajem na kraju članka, a za početak ću odabrati jedan citat koji dolazi od zanimljivog čovjeka imenom Matthieu Ricard koji kaže:

” It is a deep sense of serenity and fulfillment, a state that actually pervades and underlies all emotional states, and all the joys and sorrows that can come one’s way- Ricard Matthieu
(Sreća je duboki osjećaj spokoja i ispunjenja, stanje koje prožima i obilježava sva emotivna stanja i sve radosti i jade koje se mogu pojaviti- Ricard Matthieu)

Lijepo rečeno, priznat ćete, ali i sasvim dovoljno uopćeno da zaključite kako je to samo elegantno sročeno ono što svi već znamo. Inače, osim što se njegova riječ u svijetu cijeni, Matthieu se izdvaja i u nekim posebnostima koje mu daju autoritet u temi jer taj afirmirani biokemičar je znanstveno okruženje instituta Pasteur zamijenio budističkim hramom u Tibetu gdje su mu preokupacija askeza, meditacija i naravno pisanje, ali i vrlo zapažena fotografija.

Citat u tekstu je izvadak iz njegove knjige ‘Happiness: A Guide to Developing Life’s Most Important Skill’ pa kome se hoće…. Matthieu, budistički redovnik, desna ruka Dalai Lame je siguran izbor za ljude koji nemaju problema s čitanjem literature na engleskom. Poruka je jednostavna: Sreća je spokoj i ispunjenje!

Mathieu ističe potrebu razlikovanja stanja zadovoljstva od stanja sreće jer premda ponekad sreći vrlo blisko, zadovoljstvo je nepotpuno i kad ga uzimamo u cijelosti življenja lako zaključimo da je  nestalno i ovisno:

” Pleasure is contingent upon time, upon its object, upon the place. It is something that — changes of nature- Ricard Matthieu
(Zadovoljstvo je ovisno o vremenu, objektu, mjestu. To je nešto što se po prirodi mijenja- Ricard Matthieu)

Ipak, sreća je za većinu sastavljena iz pojedinosti
Prozaična činjenica je da ovakav meditacijski doživljaj sreće naprosto nije realitet većine nas i zato će i nama koji smo okrenuti zapadu i zapravo smo i sami zapad, bolje odgovarati rascjepkani pristup elementima sreće koji su nam u zadanim okolnostima pristupačni. Za početak je dobro znati da sreća ne poznaje hijerarhiju pa ideja o nekakvoj ‘zlatnoj medalji’ pada u vodu jer ljudi traže elemente prilagođene svojim afinitetima i tek tada im pridružuju ocjenu. U tom smislu, lijepa i jednostavna je misao:

” in embracing the diversity of human beings, we will find a surer way to true happiness- Malcolm Gladwell
(Prihvaćanjem raznolikosti ljudskih bića, naći ćemo sigurniji put do istinske sreće- Malcolm Gladwell)

Gladwell promjenu paradigme tumači kao promjenu kursa od univerzalnog prema raznolikom:

” It is the movement from the search for universals to the understanding of variability- Malcolm Gladwell
(Promjena od potrage za univerzalnošću do razumijevanja raznolikosti- Malcolm Gladwell)

Drugim riječima, u potrazi za srećom stavite u prvi plan ono što odgovara vašim afinitetima, ne obazirite se na klišej koji propisuje ‘rang listu’ sastojaka za sreću. A možemo to isto reći i kroz malu metaforu koja mi se nametnula iz citata: Sreća je odijelo koje valja skrojiti na mjeru sretna čovjeka! Inače, Gladwell se i profesionalno bavi takvim temama tako da su ideje o klasterizaciji i segmentiranju ponude ciljane upravo po ovim principima i polučile su velike uspjehe i praksi.

Sreća nije sve ono što posjeduje elemente sreće
Naizgled trivijalna tvrdnja, ali zavirimo malo u nju i vidjet ćemo koliko je istinita i važna i koliko nas zaustavlja i skreće od sreće.

Sreća i blagostanje
Vratit ću se na početak, na naslov ovog teksta: ‘Sreća u vremenu krize’, što nam sugerira?!
Vjerujem da je očito, kriza je stanje suprotno od blagostanja, ono stanje koje naprosto paralizira nastojanja čovjeka i on potiskuje već i samu pomisao o potrebi i vjerojatnosti postizanja sreće. Zato se ona odgađa, no trebamo se zapitati- možemo li nekako ideju o sreći osloboditi okova krize ili je doista moramo odgoditi do vremena blagostanja?! Ustvari, kad kriza potraje, takav pristup ljude na kraju uvjeri da samo trebaju postići blagostanje i sve će sjesti na svoje mjesto- bit će sretni! A ako se kriza razvuče do u nedogled, ljudi na kraju poistovjete sreću i blagostanje i tad su već definitivno prokockali svoje realne prilike za sreću jer sreća nije blagostanje. Istina je banalna, jednostavna i zapravo svi je znamo pa ako pitate čak i tako pametnog čovjeka kakav je nobelovac Daniel Kahneman, dobijte odgovor koji ste već nebrojeno puta čuli:

Clearly, what is happening is money does not buy you experiential happiness, but lack of money certainly buys you misery, and we can measure that misery – Daniel Kaneman
(Jasno, što se događa jest da vam novac ne može kupiti iskustvenu sreću, ali vam nedostatak novca sigurno može kupiti bijedu, i mi tu bijedu možemo mjeriti – Daniel Kahneman)

Ustvari, ovaj citat je s kraja jedne Gallupove studije u kojoj Kahneman pokazuje da padajući ispod praga siromaštva osjećaj nesretnog življenja postaje ubrzano sve izraženiji, ali kad ga napustite u smjeru blagostanja imate neko vrijeme polagan rast osjećaja sreće i u jednom trenutku- nastupa ravna vodoravna crta! povećanje blagostanja više ne igra nikakvu ulogu!
Ovo nije utjeha za siromašne, naprotiv, za njih je to jako loša spoznaja koje su uostalom sami najbolje svjesni. Ali, za dobrostojeće, to je svakako dobra vijest jer im govori da dalju potragu za srećom nastave na nekom drugom mjestu, ne u daljem bogaćenju nego u nečem drugom!

Doživljaj sreće ima i dvije sastavnice: ono što je bilo i ono što je ušlo u sjećanje
Radi se o jednom fenomenu koji može koristit, ali i štetiti doživljaju sreće. Ljudi žive i funkcioniraju s jednim ograničenjem a da ga i ne primjećuju.
Činjenica je jednostavna: osjećaj sadašnjosti u kontinuitetu traje svega par sekundi, a dulja razdoblja se sastavljaju iz takvih segmenata koje odmah preuzima misaoni proces radikalne selekcije po broju. Izdvojeno se nadalje prosljeđuje sjećanju i na taj način može doći do bitnog izobličenja stvarnosti čak i iz neposredne prošlosti. Postupkom upravlja podsvijest a Kanehman ga naziva zamkom o zbunjenosti između iskustva i pamćenja:

The second trap is a confusion between experience and memory; basically, it’s between being happy in your life, and being happy about your life or happy with your life. And those are two very different concepts, and they’re both lumped in the notion of happiness- Daniel Kahneman
(” Druga zamka jest zbunjenost između iskustva i pamćenja: radi se o tome jeste li u životu sretni i sretni oko svog života ili sretni sa svojim životom. To su dva vrlo različita koncepta, koji su sjedinjeni u pojmu sreće- Daniel Kahneman)

Čini se kompliciranim, a zapravo je jako jednostavno: zbog odbacivanja velikog broja uzoraka iz iskustva, sjećanje može proizvoditi dominantan osjećaj koji nije realističan prikaz stvarno doživljenog. To je nešto slično vađenju sadržaja iz konteksta, nešto poput autocenzure i zanimljivo je kako to  Milan Kundera dobro primjećuje:

” Ne čudi me koliko puno mi iz života pamtimo, zapravo čudi me koliko malo pamtimo- Milan Kundera

Dakle, to je to: iskustvo je veliko, sjećanje je malo, tek djelić iskustva!
Ipak, neka vas ovo ni najmanje ne brine, jer ovo je zapravo mehanizam samozacjeljenja psihe i bez toga bi se ne samo zagušili u fantastičnoj gomili detalja nego bi nas počele progoniti neke neugodne stvari koje se ovako jednostavno bace u neku vrstu mentalne kante za otpatke. Ipak, ponekad ispadne i malo nespretno i dovede nas u zabludu jer i sam proces ima problema s pamćenjem pa zadnjim događanjima daje veću težinu i rjeđe ih se riješi nego onih s početka seanse događanja.
U osnovi, svodi se na to da ćete na primjer film doživjeti boljim ako mu je druga polovina bolja nego prva, iako bi se moglo zaključiti kako je to nešto proizvoljno, međutim- nije, veću težinu imaju događaji iz neposredne prošlosti. To je i razlog zašto ona stara izreka ‘vrijeme sve rane liječi’ tako dobro funkcionira jer nije to običan zaborav, to je selekcija i potiskivanje iz podsvijesti.
Dakle, iskustvo je ono što ste proživjeli, sjećanje je probrana kolekcija zapamćenih segmenata iskustva. I jedno i drugo mogu stvarati doživljaj sreće, ali se ti doživljaji ne moraju nužno podudarati. Uglavnom, nemojte bježati od dobrih rezultata ovog procesa, evolucija se nije badava oko njega toliko potrudila!

Uspjeh i sreća
Slično blagostanju i uspjeh često biva pojmovno usko vezan za sreću. Ustvari, iako za razliku od blagostanja, uspjeh ljudi bolje razdvajaju od sreće i ne postavljaju ga za uvjet sreće, ipak postoji jedno nerazumijevanje te veze i to nas prilično košta jer stvara društvenu klimu u kojoj je postizanje sreće posve nepotrebno opterećeno jednom balastnom idejom, kakva je ideja o uspjehu, često i pod svaku cijenu. Ideja o uspjehu kao imperativnom, za neke i ultimativnom uvjetu velike sreće je prilično opasna za samu sreću ljudi i ako zavirimo u povijest vidjet ćemo da se radi o izvitoperenoj relaciji koja u današnjim okolnostima može neuspješne ljude učiniti frustriranima i tako i posredno nesretnima. O čemu se radi?!

” A meritocratic society is one in which if you’ve got talent and energy and skill, you will get to the top. Nothing should hold you back. It’s a beautiful idea. The problem is if you really believe in such a society- Alain de Botton
(” Meritokratsko društvo je ono u kojem ako imate talent, energiju i vještine popet ćete se na vrh. Ništa vas u tome neće spriječiti. To je prekrasna ideja. Problem za vas nastaje ako stvarno vjerujete u takvo društvo- Alain de Botton)

Još prije kojih stotinjak godina, izostanak većeg životnog uspjeha se najvećim dijelom pripisivao nedostatku sretnih okolnosti jer čovjek naprosto nije imao sreće, nije se rodio visoka roda, roditelji mu nisu imali sredstava za školovanje, bio je ženskog spola a žene su bile rođenjem razvrstane na drugi kolosijek i tako dalje.

Kad kažem „nisu imali sreće“ dakako, ne mislim na stanje sreće već samo na sretne, povoljne okolnosti, ali sve u svemu, uspjeh nije bio okvir sreće za ostvarenje kojeg je cijela odgovornost bila na pojedincu. Međutim, u novim okolnostima postindustrijskog društva, posebice u potrošačkim uvjetima življenja i u navodno demokratski ponuđenim ‘jednakim uvjetima’ na dispoziciji svima, oni neuspješni su na korak do osjećaja kako nemaju uvjete za sreću jer su eto – neuspješni!

Ljudi koji su nekada bivali označeni kao nesretnici, sada bivaju označeni kao gubitnici a to je za osjećaj sreće, začuđujuće poražavajući osjećaj! Dakako, tim ljudima i s takvim zaključkom je teško, možda i nemoguće računati na osjećaj sreće i tu ne pomažu ni objektivne činjenice koje govore da čak i kao takvi kakvi jesu žive neusporedivo bolje od svojih nesretnih parnjaka iz prošlosti.
No, jednake šanse za uspjeh su obična floskula, ali sreća nije floskula i zato ih je važno to shvaćati kao dva pojma koji jesu u korelaciji, ali nipošto u isključivo kauzalnom odnosu!

Koliko je sreća stvarno stanje?!
Nije sreća jedini pojam kojeg svatko vidi, doživljava i shvaća na svoj način i zapravo uvijek je tako kad imamo složene (kompleksne) pojmove, ono što poimamo je rezultat specifičnog misaonog procesa koji uzima u obzir sve za nas osobno relevantne činjenice . Takav postupak nazivamo sintezom (ujedinjenjem) i ono čime na kraju urodi često je predmet rasprave, a razlog nije teško pogoditi- objektivnom promatraču takav doživljaj sreće se čini surogatnim- podmetnutim, a osobu ispunjenom takvom srećom doživljava obmanutom.

Ipak, realiteti življenja nam nude uglavnom ovakvu mogućnost u kojoj  za potpuni doživljaj ostaje još malo „dorade“ i zato od ovoga ne treba bježati, jer to je nažalost najčešće ujedno i nabolje što nam život nudi. Uprošćeno govoreći, sintetička sreća je ona koju sami stvorimo, zamislimo je iako objektivno ne postoje neki formalni uvjeti za nju. Bit fenomena je u tome što je ona ujedno i naknadna, sintetizira se iz postojećeg stanja kojim bi čovjek inače lako mogao biti nezadovoljan i ni u kom slučaju sretan.

Sinteza je sposobnost svojstvena samo čovjeku i odražava njegovu misaonu vitalnost koja ga je u stanju održati u najširem zamislivom rasponu stanja, od naizgled potpunog beznađa, pa sve do depresije iz stanja zasićenosti. Zapravo, možemo reći da je u duhovnom smislu vitalnost čovjeka upravo u ovoj kreativnoj prilagodljivosti koja počinje već tamo gdje i vic o „svakom Muji koji svoga konja hvali“ i ‘na svu sreću’ traje cijeli čovjekov život, sve dok je čovjek duševno zdrav.

Naravno, već spomenuti objektivni promatrači kao da se trude pokvariti ‘sretniku’ raspoloženje. No zanimljivost i posebnost viđenja tuđe sreće, kad je riječ o sintetičkoj sreći, u pravilu nema primjese zavisti pa nam ostaje nekako dokučiti razloge, što to druge ljude tjera kvariti doživljaj onome tko se tako lijepo uživio u ulogu dobitnika u stalnoj ‘životnoj igri na sreću’. Psiholog Daniel Gilbert ima prilično jednostavno objašnjenje koje je ujedno koristan naputak ne samo za gledanje na tuđu sreću već i na procjenu vlastite jer ne kvarimo mi lijep doživljaj samo drugima, činimo to često i sami sebe, no zašto?

” In our society, we have a strong belief that synthetic happiness is of an inferior kind. Why do we have that belief? Well, it’s very simple. What kind of economic engine would keep churning if we believed that not getting what we want could make us just as happy as getting it? – Daniel Gilbert
(U našem društvu postoji jako vjerovanje da je sintetička sreća manje vrijedna vrsta sreće. Zašto tako vjerujemo? Razlog je vrlo jednostavan. Kakav ekonomični stroj bi nastavio funkcionirati ako bi vjerovali kako nas nedobivanje stvari koje želimo može usrećiti jednako kao i dobivanje? – Daniel Gilbert)

Ova sposobnost kreacije stanja sreće iz ‘zadanog materijala’ je u uskoj vezi i s jednim trajnim obilježjem našeg karaktera, onim koji nas opisuje kao pesimistu ili optimistu. Očito je da pesimista ima trajan deficit sposobnosti sinteze sreće i u tom smislu jako duhovitom mi se čini citat Rene Decartesa:

” Optimist ponekad vidi svjetlo tamo gdje ga nema, ali zašto baš uvijek pesimist mora trčati da ga ugasi?- Rene Decartes

Inače stanje sreće je stanje bez napora tako da je iskrenost podrazumijevana jer laganje naprosto rasipa energetske resurse osobe. Sve to sažeto u jednom glasi:

” Human beings have something that we might think of as a “psychological immune system.” A system of cognitive processes, largely non-conscious cognitive processes, that help them change their views of the world, so that they can feel better about the worlds in which they find themselves. – Daniel Gilbert
(” Ljudska bića imaju neku vrstu psihičkog imunološkog sustava. Sustav kognitivnih procesa, uglavnom nesvjesnih kognitivnih procesa, koje im pomažu promijeniti svoj pogled na svijet kako bi se mogli osjećati bolje u svijetu u kojem su se našli- Daniel Gilbert)

Zaključak
Sreću je najbolje definirati kao sveobuhvatnost pojedinačnih stanja, elemenata ukupnog stanja- sreće! Ta sveobuhvatnost nije mjerljiva, ali ima svoje ravnotežno stanje u kojem je čovjek harmoniziran, usklađen sa svijetom u kojem živi i u kojem može doživjeti i živjeti spokoj i ispunjenje.

Postizanje stanja sreće mogu ometati krive spoznaje o sreći, a među njima su najčešća shvaćanja koja podmeću zadovoljstva , uspjehe i stanje blagostanja kao surogate sveobuhvatnog osjećaja sreće čiji sastavni dio mogu, ali i ne moraju biti.
Zapravo, ova harmonizacija je jedini subjektivno mjerljiv pokazatelj stanja sreće jer čak i kad imate pojedinačne elemente, na primjer blagostanje, zdravlje, prosperitet i sve u svemu ne možete se dosjetiti što vas priječi osjećati se sretnim, osjećaj sreće može izostati jer nedostaje harmonizacija.

Sreća nema kalup, nije klišej jednak za sve ljude i sve prilike, svatko će je postići na svoj način, ali ciljni osjećaj spokoja i ispunjenosti ostaje uvijek univerzalan.

Krunska spoznaja ideje o sreći je da ona nije nešto što konzumiramo kao nagradu za ispravno postupanje u proceduri, ona je velikim dijelom od nas stvorena, sintetizirana iz elemenata u formuli kojoj smo oblik sami mi. To nas dovodi do konačnog zaključka, za sreću je potrebna i svjesnost, ona potreba za koju kažemo kako nam treba da nas podsjeti koliko smo sretni!
I na kraju, možda najbolji citat o sreći, jako kratko:

” Kada smo ono što zaista želimo biti – to je sreća- Arthur Schopenhauer

Ipak, istini za volju, Schopenhauer nije za života bio na glasu kao sretan čovjek, dapače- bio je vječito nezadovoljan, zajedljiv, ali ako je netko znao prosvrdlati pukotinu kroz koju se nazire istina, on je bio među takvima.

-Zvoinko Žuvela

HeraZnanje

Leave a Comment