Noam Chomsky: O štetnosti ocjenjivanja i rangiranja učenika i nastavnika Reviewed by admin on . . Sam sistem vrednovanja je potpuno umjetan. Nastavnici se ne rangiraju prema svojoj sposobnosti da pomognu djeci da ostvare svoje potencijale i istraže svoje k . Sam sistem vrednovanja je potpuno umjetan. Nastavnici se ne rangiraju prema svojoj sposobnosti da pomognu djeci da ostvare svoje potencijale i istraže svoje k Rating: 0

Noam Chomsky: O štetnosti ocjenjivanja i rangiranja učenika i nastavnika

chomski.

Sam sistem vrednovanja je potpuno umjetan. Nastavnici se ne rangiraju prema svojoj sposobnosti da pomognu djeci da ostvare svoje potencijale i istraže svoje kreativne interese. Te stvari ne podliježu testovima.

“Pogledajte što se događa obrazovanju. U posljednje vrijeme, naglasak je na ocjenjivanju i djece i nastavnika, pa se učenje svodi na pripreme za testove. A testiranja utječu kako na sudbinu učenika, tako i nastavnika.

To garantirano uništava svaki smisleni obrazovni proces. Nastavnik ne može biti kreativan, maštovit niti da uzima u obzir različite potrebe učenika. Učenici, s druge strane, ne mogu slijediti svoje interese, jer moraju učiti za sutrašnji kontrolni zadatak. A od rezultata testova ovisi i budućnost učenika i nastavnika.

Birokrati koje sjede po kancelarijama nisu loši ljudi, već rade unutar sistema čije ideologija i doktrine su izuzetno štetne.

Za početak, ne morate svo vrijeme ocjenjivati ljude… Oni ne moraju stalno bivati rangirani prema nekim umjetnim standardima. Sam sistem vrednovanja je potpuno umjetan. Nastavnici se ne rangiraju prema svojoj sposobnosti da pomognu djeci da ostvare svoje potencijale i istraže svoje kreativne interese. Te stvari ne podliježu testovima.

Vi rangirate, ali to je uglavnom besmisleno i samo po sebi štetno. Pretvara nas u osobe koje svoje živote posvećuju boljem rangiranju, umjesto da činimo stvari koje su vrijedne i važne.

U osnovnoj školi to je veoma razorno, što sam uvidio kada su moja djeca bila osnovci. Već kada stignu do trećeg razreda, stvara se podjela na glupe i pametne. Ako si svrstan među glupe, onda te škola tretira na potpuno drugačiji način nego kad si među pametnima.

Zamislite što to čini djeci. Ona to veoma ozbiljno shvaćaju, što je pogubno za njih, a pritom nema nikakve veze s obrazovanjem.

Obrazovanje – to je razvijanje vlastitih potencijala i vlastite kreativnosti. Možda nećete biti sjajni u školi, ali ćete biti odličan umjetnik. Što je loše u tome? To je samo drugačiji način da živite ispunjenim životom, da oplemenite i sebe i one oko vas.

Sama ideja rangiranja je štetna. Ona je dio sistema koji treba da stvori tzv. “ekonomskog čovjeka”. To je netko tko racionalno kalkulira kako da poboljša vlastiti status i svoje bogatstvo, ne obraćajući pažnju ni na šta drugo. Tko teži da gomila materijalna dobra, jer je to ono što se može izmjeriti. Ako ste dobri u tome, onda ste racionalna osoba koja donosi odluke na osnovu činjenica. Povećavate svoj “ljudski kapital” koji možete prodati na tržištu.

O kakvom to čovjeku govorimo? Je li to ljudsko biće koje želimo stvoriti? Svi ti mehanizmi – testiranje, procjenjivanje, mjerenje, vrednovanje – prisiljavaju ljude da razviju takve osobine… A takve ideje imaju svoje poslijedice…”

(Transkript dijela intervjua sa Noamom Chomskim, danog magazinu “Progresiv”)

Prevela: Jovana Papan

Izvor: Creative by nature / Detinjarije.com

Leave a Comment

%d bloggers like this: