Nastavi bez straha! Reviewed by admin on . . Prije dvije sam se godine u Australiji uspeo na jednu visoku stijenu. Vjetar je toliko snažno puhao da sam se morao pridržavati za staru željeznu ogradu. Ocea . Prije dvije sam se godine u Australiji uspeo na jednu visoku stijenu. Vjetar je toliko snažno puhao da sam se morao pridržavati za staru željeznu ogradu. Ocea Rating: 0

Nastavi bez straha!

valovi.

Prije dvije sam se godine u Australiji uspeo na jednu visoku stijenu. Vjetar je toliko snažno puhao da sam se morao pridržavati za staru željeznu ogradu. Ocean je gromko udarao o crne stijene odmah ispod mjesta na kojemu sam stajao. Bilo je zadivljujuće gledati kako se val za valom razbija o liticu. Iako sam se nalazio visoko iznad oceana, slana me voda često prskala u snažnom naletu. No nije mi to bilo važno. Sve je brujalo uokolo, a galebovi, koji su uživali u udarima vjetra, veselo su oko mene sudjelovali u akrobatskom letu.

A ja sam pjevao neobuzdane melodije, pridružujući se orkestru prirode u slavljenju moga Gospodina. Bio je to čaroban trenutak jer me podsjetio na dane moga sretnog djetinjstva i odrastanja na otoku u Baltičkome moru.


Uvijek sam imao želju pisati o tom trenutku, ali nisam pronalazio prave riječi kojima bih izrazio što osjećam. Prije samo tjedan dana jedan mi je prijatelj poslao kratku priču o “prosvijetljenom valu”. Ta me priča nadahnula da s vama podijelim svoje australsko iskustvo. Evo što sam osjećao u tom čarobnom trenutku:

Bio jednom jedan mali val
Odjenut suncem u radosnu sjaju.

Nakon dugog veselog plesa
Odjednom je ugledao zastrašujući prizor:
Oluju kako se diže
I valove kako udaraju o stjenovitu liticu.

Isprva se činilo da žele skočiti visoko i pobjeći
No tada su se neizbježno i bespomoćno
Pretvorili u bijelu pjenu, nestajući u boli.

Bi li se trebao pokušati okrenuti
I uteći prema otvorenu moru?

Odjednom se činilo da cijeli ocean, nekoć toliko ljubazan
Kreće u zavjeru protiv njega
Te ga silovito gura u taj bijeli metež.

Plakao je zazivajući pomoć kao nikada do tada
Dok se drugi, veći val nije dokotrljao do njega:
„Što se događa, brate valu” upitao je.

„Pogledaj ispred sebe, osuđeni smo na smrt
Baš poput ljudi u brodolomu.”

„U krivu si” nasmiješio se veći val.
„Zar ne vidiš – ti nisi val
Već uvijek i zauvijek djelić oceana!”

Tada se i val malo zamislio:

Svi, i valovi i ljudi nikada ne umiru
Već ostaju djelići Onoga koji se nikad ne mijenja
Iako će promijeniti oblik mnogo puta.

Zato nastavi bez straha!

 

(Portalomanija / Izvor: sacinandanaswami.com)

 

Leave a Comment

%d blogeri kao ovaj: