Naše svjetlo i naša tama Reviewed by admin on . . “Rekao sam svojoj duši budi mirna i čekaj bez nade Jer nada bi bila nada za pogrešnu stvar: čekaj bez ljubavi jer ljubav bi bila ljubav za pogrešnu stvar: ima . “Rekao sam svojoj duši budi mirna i čekaj bez nade Jer nada bi bila nada za pogrešnu stvar: čekaj bez ljubavi jer ljubav bi bila ljubav za pogrešnu stvar: ima Rating: 0

Naše svjetlo i naša tama

211.

“Rekao sam svojoj duši budi mirna i čekaj bez nade
Jer nada bi bila nada za pogrešnu stvar: čekaj bez ljubavi
jer ljubav bi bila ljubav za pogrešnu stvar: ima još i vjere
Ali vjera i ljubav obje čekaju
Čekaj bez misli, jer nisi još spremna za misli
Tako će tama postati svjetlost, a mirovanje ples.”

~ T.S.Eliot ~

Kao što je većina nas do sada naučila, život je nepredvidiv. Usprkos činjenici da radimo na sebi, evoluiramo i imamo namjeru biti svjesnija bića s više ljubavi, ipak se ponekad dogodi da se okliznemo u ljutnju, bol, mržnju ili osvetu. Većina nas koji se bavimo nekom vrstom transformacijskog rada ne boravimo, na dnevnoj bazi, u ovakvim energijama. Ali, život je takav i dogodi se da upadnemo usred uragana nižeg ja, bijesa i želje da povrijedimo.

Da stvar bude kompliciranija, ove emocije skoro nikad nisu bez primjesa onih dobrih emocija i težnji koje opravdavaju takva stanja, kao na primjer da stanemo za sebe, da iskažemo snažni ojsećaj za pravdu i svoju istinu, i kažemo “Idi kvragu”, koje je opet, naravno, u službi zaštite ranjenog ega.

Uistinu, nije lako vratiti se sebi, onom uobičajenom osjećaju sebe koje prebiva u srcu i ljubavi, kad nas ovakve energije i osjećaji smlate.

“Hm, ljubav, aha, ma naravno”
, čujem vas kako ponavljate dok čitate ovo.

“Kad me netko koristi, pravi budalom i misli da sam toliko glup da ne vidim što se događa, da, sigurno ću ga voljeti.”

Taj akt ljubavi, u ovakvim situacijama čak  nam izgleda potpuno neprirodan.

I da, razumijem vas. Jer biti bijesan i spreman da povrijedimo druge premješta nas iz uloge žrtve u ulogu predatora, s bespomoćnog na moćno mjesto. Ali je li to zaista moć, postanemo li time zaista snažni?

Kao što većina nas zna, kad smo pribrani, ovakav stav neće dovesti ni do kakve rezolucije, već naprotiv, do još više upletenosti, bola i grozničavog stanja uma koje nas iscrpi do besvijesti.

Nameće se onda pitanje što učiniti u ovakvim situacijama? 

Prva stvar – STANI.

Druga stvar – SAČEKAJ.

Treća stvar – POZOVI LJUDE KOJI TE MOGU PODSJETITI NA TVOJE VIŠE JA i podržati bez suda i kritike, one koji mogu držati svjetlo upaljenim dok se mi nosimo sa svojim vlastitim mrakom i mrakom ljudi oko nas.

Kao što Eliot kaže u gore citiranoj poemi “budi miran bez nade, jer će to biti nada za loše stvari”.

Živa istina. U ovakvoj vrsti situacija, nadamo se lošim stvarima i volimo kad se one dogode, naravno drugima, na naizgled suprotnoj strani. A iskreno, puno toga dolazi iz rane i bola koji nosimo u sebi, a koji još nisu zaliječeni. Ono što se dogodi je da ljudi prođu ili dođu u naš život i zagrebu baš na to mjesto. A nas podsjete da i nismo baš nešto prosvjetljeni, mirni i puni ljubavi. Potreban je jedan milisekund da se iz anđela pretvorimo u demona.

A znate li samo koliko ljudi sam čula, što u svakodnevnom životu, što na radionicama, da kažu: “Ja nikog ne mrzim.”

Bez obzira na svjesnu namjeru da ne mrzimo, kapacitet za mržnju i osvetu postoji u svima nama. Zato je bitno zakočiti i u situacijama kad se ovakve stvari događaju u stvarnom životu, napraviti odluku između ljubavi i mržnje, u trenucima kad to nije nimalo lako.

Zato “čekaj bez misli jer nisi spremna za misao”.
Naše misli su pravi košmar u ovakvoj vrsti situacija i zasigurno bi vodile u pogrešne namjere i djelovanja koja bi povrijedili druge.

I stoga je bitno čekati i stajati u toj tami sve dok ne postane svetlost, kao što Eliot kaže. Ali ne dešava se sve samo od sebe. Potrebno je da pritisnemo kočnicu i napravimo izbor: Želimo li učiniti nešto drugačije ili želimo nastaviti da stavljamo moć, snagu i energiju na pogrešno mjesto?

U ovoj posljednjoj opciji, nastavit ćemo da pospješujemo konflikt unutar nas samih, unutar naše obitelji i na taj način doprinjeti nasilju i ratovima u svijetu. Jer što je rat već misli i namjere pune bijesa i mržnje koje nisu zaustavljene na vrijeme?

Ta tišina unutar nas samih je ono što će pospiješiti unutarnji glas mudrosti da izroni, podržan vanjskim glasom prijateljstva i razumijevanja, to je ono što nam pomaže da se vratimo u svoje srce, da razumijemo (ne i opravdamo) ono što drugi rade i tako preselimo s toksičnog na zdravo tlo.

U pokretu duše ka novom tlu  “tama će ponovo biti svjetlost, a mirovanje ples”.

Na kraju, sve se svodi na našu vlastitu odgovornost i odluke koje donosimo, iz trenutka u trenutak. Kapacitet za ljubav i mržnju će uvijek postojati. Na nama je koji ćemo rezervoar izabrati da napunimo.

Nek suosjećanje, razumijevanje i ljubav prevladaju!



Autor: Katarina Subotić / novasvest.com
Izvor: www.infinitesouljourney.com

Leave a Comment

%d blogeri kao ovaj: