Mudra priča: Dan za danom Reviewed by admin on . .        Šah Abas, njemu na srcu bijahu pravda i ispravnost. Svake se večeri znao prerušiti u obična čovjeka, i lutati ulicama grada, kako bi saznao nešto više .        Šah Abas, njemu na srcu bijahu pravda i ispravnost. Svake se večeri znao prerušiti u obična čovjeka, i lutati ulicama grada, kako bi saznao nešto više Rating: 0

Mudra priča: Dan za danom

šah.

       Šah Abas, njemu na srcu bijahu pravda i ispravnost. Svake se večeri znao prerušiti u obična čovjeka, i lutati ulicama grada, kako bi saznao nešto više o stanovnicima, svojim podanicima. Obično bi se odijevao kao derviš, i odlazio u predgrađa, da bi se upoznao sa životom siromašnih.

       Jednom, za vrijeme svojih obilaženja, ugleda neko mutno svjetalce. Približivši se, spazi neuglednu kolibu. U njoj zateče čovjeka, koji je upravo sjedio pred svojim večernjim obrokom, pjevajući molitve i blagorijeke. Šah Abas uniđe i upita:

       “Primaš li gosta?”

       “Gost je Gospodov dar, gospodine. Sjedni, molim te, i pridruži mi se,” glasio je odgovor.

       Šah Abas sjede, i čovjek ga ponudi svojom večerom. Zapodjenuše razgovor o ovomu i onomu. Upita ga šah čime se bavi da bi zaradio za kruh svagdanji. Odgovori mu čovjek:

       “Ja sam cipelar. Tijekom dana obilazim grad i krpam ljudima obuću. S tih nekoliko novčića koje zaradim, kupujem večernji obrok.”

       “A kupiš li išta za sutrašnji dan?” upita šah.

       “Neka je blagoslovljen Gospod dan za danom,” odvrati cipelar.

       Šahu Abasu uvelike se svidio razgovor s njegovim domaćinom, pa je ostao do kasne noći. Na rastanku mu reče:

       “Sutra ću opet doći.”

       Šah Abas pohita natrag u svoju palaču, i narednoga jutra izda proglas kojim se zabranjuje krpanje obuće bez posebnoga dopuštenja. Kada je te večeri šah posjetio cipelara, našao ga je za večerom, bezbrižna kao i dan ranije.

       Upita ga:”Što si danas radio?”

       “Po izlasku iz kuće, saznao sam za šahovu naredbu o zabrani popravljanja cipela. Pošao sam istim putem kao i obično, i umjesto da krpam obuću, donosio sam nekim stanovnicima vodu. Tako sam zaradio za danasnji kruh.”

       “Bio sam se za tebe zabrinuo,” reče šah, “kad sam čuo da je krpanje obuće zabranjeno. A što ćeš učiniti ako kralj zabrani i nošenje vode?”

       “Neka je blagoslovljen Gospod dan za danom,” odgovori cipelar.

       Šah Abas se uputi kući i narednoga jutra obznani da je nošenje vode zabranjeno. Kad je uvečer navratio kod svojega prijatelja, zateče ga za večerom, vesela i zadovoljna, kao i prije. Pozdravi ga, i upita: “Što si danas radio?”

       “Cijepao sam drva, i zaradio svoj kruh.”

       “A što ako vladar sutradan zabrani i to?” upita Abas.

       “Neka je blagoslovljen Gospod, dan za danom,” glasio je odgovor.

       Sjedili su, razgovarali, dijeleći siromašnu večeru. Na odlasku, sah obeća da će doći sljedećega dana uvečer. Rano jutrom sah objavi da se svi drvosječe moraju uvojačiti u kraljevu gardu. Cipelar pođe u palaču, gdje mu dadoše mač i poslaše ga da stražari. Stiže večer, i cipelar se uputi u dućan, gdje založi oštricu mača za hranu. Tada se uputi kući sa svojim uobičajenim obrokom. Od drveta isteše oštricu, pričvrsti je na balčak, i uturi mač u korice. Uvečer stiže prerušeni vladar u siromahovu kolibu. Upita ga:

       “Što ima novo? Što si danas radio?” Čovjek mu reče:

       “Stražario sam pred palačom, pa nisam mogao ništa zaraditi. Stoga sam založio oštricu mača za hranu, i napravio drvenu oštricu.”

       “A ako sutra naiđe nadzornik i utvrdi da je oštrica drvena?”

       “Neka je blagoslovljen Gospod, dan za danom.”

       Sljedećega jutra predvodnik stražarskoga odreda pozove u stranu cipelara, preda mu zarobljenika, i reče: “Ovaj je osuđen na smrt, a tebe je dopalo da mu odrubiš glavu.”

       Cipelar stade moliti predvodnika: Cijeloga života nisam ni bubu zgazio! Ne mogu to učiniti!”

       “Učini kako ti je rečeno!” zapovijedi časnik strogo.

       Tada čovjek jednom rukom zgrabi držak mača, a drugom uhvati za korice, i poviče pred okupljenim mnoštvom, koje je došlo prisustvovati smaknuću:

       “Svevišnji Bože u nebesima! Ti znaš da ja nisam ubojica! Ako je ovomu zatvoreniku umrijeti, neka moj mač bude čeličan, ali ako je nedužan, učini da mu oštrica bude drvena!”

       Rekavši to, on izvuče oštricu iz korica. I gle – bila je od drveta. Okupljeno je mnoštvo svjedočilo taj događaj nijemo se čudeći.

       Šah Abas tada dade pozvati cipelara, pa ga zagrli i poljubi, otkrije mu tko je on, i imenuje ga jednim od svojih savjetnika.

                  (Afganistanska, izraelska, arapska priča, prevela V.K.) preuzeto iz knjige VRLINE MIRA koju je, kao zbornik priča, sačinila Vesna Krmpotić

 

 

Leave a Comment

%d bloggers like this: