Master game: Jeste li spremni zaigrati najvažniju igru svog postojanja? Reviewed by admin on . . Potražite prije svega, igru koja je vrijedna toga da je igrate. To je savjet proročišta suvremenom čovjeku. Kada pronađete igru, igrajte je iz sve snage - igr . Potražite prije svega, igru koja je vrijedna toga da je igrate. To je savjet proročišta suvremenom čovjeku. Kada pronađete igru, igrajte je iz sve snage - igr Rating: 0

Master game: Jeste li spremni zaigrati najvažniju igru svog postojanja?

master.

Potražite prije svega, igru koja je vrijedna toga da je igrate. To je savjet proročišta suvremenom čovjeku. Kada pronađete igru, igrajte je iz sve snage – igrajte je tako kao da vam goli život i razum zovise od toga. A oni od nje zaista i ovise. Slijedite primjer francuskih egzistencijalista i pridržavajte se riječi “posvećenost”.

Čak i u slučaju da pomaka gotovo i nema, pa čak i ako su svi putevi označeni natpisom “nema izlaza”, ipak s nastavite kretati tako kao da vaši potezi imaju neku svrhu. Ako život naizgled ne pruža igru vrijednu igranja, onda je izmislite sami. Jer jedna stvar mora biti jasna, čak i najkonfuznijem umu – bolje je prisustvo bilo kakve igre nego njeno potpuno odsustvo.


Mada je sigurno igrati vrhunsku igru, to je ipak ne čini najpopularnijom. Ona i dalje ostaje najzahtjevnija i najteža igra, a u našem društvu igra je tek nekoliko ljudi. Suvremeni čovjek, opčinjen blistavošću svojih naprava i izuma, ima malo kontakta s unutarnjim sadržajima. Međutim, vrhunska igra se odigrava potpuno u unutarnjem svijetu, na ogromnoj i složenoj teritoriji o kojoj ljudi tako malo znaju. Cilj igre je istinsko buđenje, osvještavanje, pun razvoj inače uspavanog potencijala i sposobnosti u ljudima.

Igru mogu igrati samo oni ljudi koji su zapažanjima o sebi i drugima došli do izvjesnih zaključaka, naime, da čovjekovo uobičajeno stanje svijesti, njegovo takozvano budno stanje, nije najviši nivo svijesti za koji je sposoban. U stvari, to stanje je tako daleko od prave budnosti da bi ga bilo prikladnije nazvati jednim oblikom somnambulizma, stanjem “budnog sna”.
Kad osoba dođe do ovog zaključka, više ne može mirno spavati. U njoj se razvija novi apetit, glad za pravim buđenjem, punom svjesnošću. Ona shvaća da je ono što vidi, čuje i zna samo beznačajni djelić onoga što bi mogla da vidi, čuje i zna, da živi u najsiromašnijim, najbijednijim odajama unutarnjeg staništa, i da bi mogla da uđe i u druge prostorije, prelijepe i prepune blaga, s prozorima okrenutim vječnosti i beskraju.

Usamljeni igrač živi danas u kulturi koja je više ili manje potpuno suprotna ciljevima koje je sebi postavio, koja ne priznaje postojanje vrhunske igre i igrače promatra kao nekakve čudake i pomalo lude osobe. Igrač se tako suprotstavlja velikim protivnim silama utkanim u samu kulturu u kojoj živi i mora se boriti s njima iz sve snage jer one koče čitavu igru i prije nego što se u nju uopće upusti. Tek pošto pronađe učitelja i postane dio grupe učenika koje je učitelj okupio oko sebe, igrač pronalazi podstrek i podršku. U suprotnom slučaju, on jednostavno zaboravlja svoj cilj, ili skreće na nekakvu stranputicu i gubi svoju ličnost.

Ovdje je dovoljno reći da vrhunska igra nikada ne može biti laka za igru. Ona iziskuje sve čovjekove raspoložive sposobnosti, sve njegove osjećaje, sve njegove misli, sve njegove resurse – fizičke i duhovne. Ako je pokuša igrati s pola srca ili postigne rezultat nepoštenim sredstvima, upušta se u rizik da uništi vlastiti potencijal. Iz tog razloga, bolje je da se ne upušta u igru nego da je igra bez istinskog žara.

(odlomak iz knjige The Master Game, Robert S. de Ropp)

budjenjeduse.com

 

Leave a Comment

%d blogeri kao ovaj: