Jeste li žrtva pasivne agresije? Reviewed by admin on . . Iza pasivno agresivnog ponašanja krije se strah i izbjegavanje direktnog konflikta, a prati ga osjećaj bespomoćnosti. Možete ga prepoznati po sarkazmu, šutnji . Iza pasivno agresivnog ponašanja krije se strah i izbjegavanje direktnog konflikta, a prati ga osjećaj bespomoćnosti. Možete ga prepoznati po sarkazmu, šutnji Rating: 0

Jeste li žrtva pasivne agresije?

agresija.

Iza pasivno agresivnog ponašanja krije se strah i izbjegavanje direktnog konflikta, a prati ga osjećaj bespomoćnosti. Možete ga prepoznati po sarkazmu, šutnji, izbjegavanju intimnosti, kritiziranju, sabotaži, dvosmislenosti, kašnjenju i ne obavljanju dužnosti.

– Iako se s vremena na vrijeme svi ponašaju slično, ovom su ponašanju skloniji ljudi s niskim samopouzdanjem, oni koji se boje konflikta kao i oni koji su tijekom cijelog života morali prikrivati svoje emocije, naročito ljutnju – objasnio je zamjenik direktora američkog Medicinskog centra Montefiore, dr. Scott Wetzler.

Ljudi se ponašaju pasivno-agresivno prema onima koji ih ne prozivaju i nemaju baš dobro postavljene lične granice.
Skloniji su mu oni koji su odrasli u okruženju gdje je jedan roditelj potpuno dominantan, a drugi mu se pokoravao, tvrdi američka terapeutkinja dr. Andrea Brandt.
– Žrtve pasivne agresije često imaju osjećaj da su lude. Govori im se nešto, a istovremeno osjećaju da se iza riječi pasivnog agresivca krije nešto drugo što im on/a neće priznati. Znate da se nešto događa, a on to negira – objasnio je dr. Wetzler.

Pasivno-agresivno ponašanje uključuje odugovlačenje, zamjeranje, opstrukciju, dvosmislenost ili nejasnoću, otpor prema tuđim prijedlozima, optuživanje drugih, izbjegavanje odgovornosti kroz izgovor da se nešto zaboravilo, stalno kašnjenje i ponavljanje zaboravljanja, strah od kompeticije, strah od autoriteta i bliskosti, namjerna neučinkovitost, izbjegavanje otvorenog izražavanja ljutnje, prigovaranje.

Jednako opasna kao aktivna, samo je teže dokazati pa je time lako moguće i opasnija. Zbog ove vrste agresije su se već raspadale obitelji, brakovi i firme. Ne podcjenjujte je samo zato jer je nevidljiva. Usprkos tome je svepristuna i jako moćna.
To je majka koja žrtvuje svoj život i sebe za obitelj, i poslije svima prebacuje da ne znaju cijeniti njenu žrtvu.
To je muž koji nikad ne pohvali jelo, ali kad treba kritizirati isto – tu je odmah spreman.

To je i član obitelji koji se duri čitavo jutro, a ne želi vam reći zašto, pa malo osjećajniji počnu tražiti krivicu u sebi, umjesto da duritelja puste da se sam od-duri.

Pasivna agresija je i kad (uglavnom žena) kažnjava muškarca za nešto, uskraćujući intimnosti u krevetu. A sve zato, jer ne želi progovoriti o pravom problemu, jer on treba biti vidovit, mora sam „skapirati” gdje je zeznuo.

Pasivni agresivci nisu naučili kako na konstruktivan način izbaciti i preraditi bijes i srdžbu zbog straha od napuštanja, od prebacivanja, od omalovažavanja. Ovakve osobe pokazuju ambivalentne crte ličnosti i niste sigurni s kime imate posla, jer su na tren dobre, a na tren zle.

Najteže je upravo u tome što je takva agresija teško dokaziva, na površini pasivni agresori gotovo uvijek jesu u pravu. Tek kad se zagrebe malo ispod površine vidi se tko je tu stvarni nasilnik. To su često osobe koje nemaju bliskih prijatelja, jer pogađate: svi su ih iskoristili i razočarali.

Ovakvih agresora ima u svim područjima života: poslovnim, ljubavnim, rodbinskim itd. Tako može i previše brižna mama koja ne zna pustiti svog već odraslog sina, biti pasivno agresivna. Npr. svaki put kad joj sin ne ispuni neku želju, ona odjednom dobije zdravstveni problem! I to joj je hvala što mu je dala cijeli svoj život. Ako se sin dogovorio sa ženom i ne može baš sad mamu voziti u trgovinu ili kod tetke, ta ista mama će obično istu večer dobiti napad gušenja ili morati u hitnu, jer joj je pritisak skočio i pri tome će sina gledati osuđivačkim pogledom.

Ovakve osobe imaju i dodirnih točaka s narcisoidnošću, tako da vlastite usluge i pomoć drugima znaju precijeniti te se onda vrlo lako uvrijede kad im drugi ne zahvaljuju koliko misle da zaslužuju. To su osobe pred kojima morate stalno “hodati po jajima”, jer kriva riječ vodi u višednevni hladni rat, što i jeste prilična kazna. Psiholozi kažu da je bolje i kad se neko svađa, nego kad vas potpuno ignorir, kad vas “nema”.
Takve osobe nemaju sposobnost empatije i pretjerano se boje da će ih drugi iskoristiti. Slabi su pa misle da se takvim stavovima moraju zaštititi.
Pasivni agresivci su skloni vezama koje su, očito nekompatibilne, riskantne. Također, omalovažavaju partnera, ali ipak ostaju u vezi – poput: moja žena je neugledna, slaba je domaćica i nemam što s njom pričati, ali potrebna mi je da hranim svoj ego.

4 najčešće fraze koje govore ljudi kada su pasivno agresivni:

 1. Sve je u redu. Nije mi ništa.

Povlačenje i izbjegavanje razgovora čest je stil ponašanja pasivno-agresivnih ljudi, kojim oni iskazuju ljutnju indirektno, blokirajući pritom mogućnosti za direktnu, otvorenu emocionalnu komunikaciju.

 2. Šalila sam se.

Sarkazam je jedna od najčešćih formi koju pasivno-agresivne osobe obožavaju. Sarkazmom se ljutnja i neprijateljstvo iskazuju na način da su izgovoreni, ali indirektno, umotani u društveno prihvatljiv humor. Ako vas sarkazam uvrijedi, osoba koja je ga je koristila može se povući u ulogu žrtve i zaprepastiti se što se ne znate ni šaliti.

 3. Ne ljutim se.

Pravo pasivno-agresivno ponašanje podrazumijeva da osoba ne smije priznati agresiju. Umjesto otvorenog i iskrenog iskazivanja emocija, koje bi otvorilo mogućnost za razgovor, ljutnja se maskira i negira.

 4. Evo sjutra ću.

Odgađanje, odgađanje, odgađanje… Česta pasivno-agresivna metoda, kojom osoba naizgled pristaje učiniti ono što smo je zamolili, ali zapravo neće to zaista i obaviti.

 

Kako se nositi s pasivnim agresivcima

Prvi i najvažniji korak jest prepoznati ovaj tip ponašanja. Ne smijete dopustiti da vas pasivna-agresija zavara. Treba je klasificirati onakvom  kakva jest, a to je neprijateljsko ponašanje. Najveća greška je blagost prema pasivno-agresivnim ljudima, objasnio je dr. Wetzler.

Postavite granice

Nakon toga treba postaviti granice i jasno dati do znanja kako ne mislite tolerirati takvo ponašanje. Ako pasivni agresivac stalno kasni na sastanke, napomenite mu da ćete sljedeći put početi bez njega. Time mu govorite kako ne mislite vi patiti zbog njegovog ponašanja.

Budite precizni

Ako se namjeravate suočiti s pasivnim agresivcem, pronađite za to konkretan razlog. Generaliziranjem nećete ništa postići. Jasno recite što vam smeta, npr. ako je to njegova šutnja, durenje, kašnjenje jer ćete tako pokazati da ne odobravate njegovo ponašanje.

Budite odrješiti

U razgovorima treba biti odrješiti, ali poštovati granice. Važno je imati na umu da situacija treba dobro završiti i za jednu i za drugu stranu. Nema potrebe za napadima i optužbama. Jednostavno pasivnom agresivcu dajte do znanja kako priznajete i poštujete njegove osjećaje, ali i da se ne trebate nužno složiti s njima, napomenuo je dr. Wetzler.

Ja, pasivni-agresivac

Ako i sami pribjegavate ovakvom ponašanju, zapitajte se jesu li vam osjećaji i djela sinhronizirani. Govorite li stalno da, a mislite ne, možda nije sve u najboljem redu, objašnjava dr. Brandt.
Da biste doskočili takvom ponašanju najprije trebate shvatiti što uistinu želite. Nemojte se opterećivati tuđim očekivanjima i mišljenjima, budite sami sebi najvažniji.

Izrazite ljutnju

Takvim postupcima sabotirate sami sebe, a slično radite i ako za svoj loš rad ili kašnjenje okrivljavate druge, npr. što niste dobili povišicu ili bolji posao. Ako ste ljuti, prihvatite taj osjećaj i nemojte ga kriti. Ljutnja ima i dobrih strana, ona nam govori da smo pogriješili i da to trebamo popraviti.

Strah od konflikta treba prevladati

Izbjegavanjem konflikta može se roditi niz novih nesporazuma. Stoga se s njima najbolje suočiti i to odmah, jer što duže vrijeme odmiče to je i zamjeranje veće. U sukobima treba biti precizan, ali pošten i izbjegavati teške riječi i vrijeđanje.

 

Monamagazin.me

 







Leave a Comment