Idite tamo gdje je toplina zagarantirana Reviewed by admin on . . Na ovom površno - materijalističkom svijetu, većina nas ima osjećaj kao da nam nešto nedostaje, barem većina onih s kojima znam pričati o tome. Praznina koju . Na ovom površno - materijalističkom svijetu, većina nas ima osjećaj kao da nam nešto nedostaje, barem većina onih s kojima znam pričati o tome. Praznina koju Rating: 0

Idite tamo gdje je toplina zagarantirana

usamljena.

Na ovom površno – materijalističkom svijetu, većina nas ima osjećaj kao da nam nešto nedostaje, barem većina onih s kojima znam pričati o tome. Praznina koju osjećamo u nutrini kao da se ničim ne može ispuniti na neko duže vrijeme.
Tehnologija nam je donijela širinu, ali kao da se sve više gubi dubina u odnosima. Imamo bezbroj “prijatelja” na facebooku, i svi smo u nekim grupama, bilo dodani bez znanja, što ja osobno ne volim, bilo dobrovoljno. Svi u stvari tražimo isto. Toplinu. Razumijevanje. Prihvaćanje.


Svi bi to htjeli dobiti, onako instant, samim time što mislimo da to zaslužujemo, jer nam je život težak. A, kome nije? Ali, kao što ništa nije u životu instant, osim kave, čaja i juhe, tako nije ni osjećaj ispunjenosti.
Onaj tko osjeća ovaj svijet na način da ga ne gleda površno, teško mu je razumijeti odnose u kojima se samo traži, bez da se pri tom uloži trud. Bez truda nema dobitka, a najmanje u shvaćanju nekog, ili sebe.
Jer…
Nitko nije postao mudar ako nije tisuću puta pao, i onda bolno ustajao.
Nitko nije postao dobar prema potrebitima, ako ga nikad nije duboko pogodila zloća prema njima, ili prema njemu kad je bio u velikoj potrebi
Nitko nije postao osjetljiv na nepravdu, ako ju nije probao na svojoj koži.
Nitko ne zna što je zapravo ljubav, ako na sebi nije osjetio što ona nije.

Zato, nemoj me suditi po jednoj pogrešno izgovorenoj rečenici, po jednom ispadu nakon četiri neprospavane noći, po tome što ne volim biti u gužvi, što volim biti sama, što me opterećuju neke stvari na koje ti inače ne obraćaš pažnju, što nenašminkana hodam po svijetu.
Ni jednu knjigu ne čine korice, nego ono između korica. Pa čak ni to, nego ono između redova.
Ako voliš, onda ćeš imati potrebu čitati bez brzopletih zaključaka.
Sve što više voliš, više ćeš imati potrebu čitati između redaka i uvijek ćeš nalaziti nešto novo.
I tada praznine više neće biti. Bit ćeš ispunjen toplinom, razumijevanjem i prihvaćanjem.
Svi smo uvijek tako “dobro”. Zašto smo na upit “kako si?”, uvijek “dobro”?
Jer nas je strah površnosti u tuđim zaključcima.
Život nikog ne štedi. Šteta što se sve manje usuđujemo pred drugima ne biti dobro. Jer, nitko nije uvijek dobro. Stanje kad si dobro je samo predah između onog ostalog, kad život podmeće klipove zbog kojih učiš rasti.
Ja sam sretna kad mi netko prizna da nije dobro. To samo znači da mi vjeruje. Rijetko danas. Zato je dragocijeno.
Zato se svako toliko moram maknuti od facebooka. Previše površnosti u zaključcima me otjera. Odem tamo gdje je toplina zagarantirana.
A, to je uvijek među ljudima i mislima koji se trude čitati između redova. Čim se trude, znači da im je stalo.

Vesna Ferluga – Antić

Fine nijanse

 

 

Leave a Comment