Budite neumorni u svom traženju, jer ste vi ono što tražite. Reviewed by admin on . . U svijetu u kojem se širi strah, i huškači huškaju na rat. U svijetu gdje je većina uspavana činima države i zanesena uvećanjem materijalnog bogatstva, u košm . U svijetu u kojem se širi strah, i huškači huškaju na rat. U svijetu gdje je većina uspavana činima države i zanesena uvećanjem materijalnog bogatstva, u košm Rating: 0

Budite neumorni u svom traženju, jer ste vi ono što tražite.

planet-godina-rodjenja.

U svijetu u kojem se širi strah, i huškači huškaju na rat. U svijetu gdje je većina uspavana činima države i zanesena uvećanjem materijalnog bogatstva, u košmaru konzumerizma.

U svijetu gdje je važnije ono što je nevažno od onog što je zaista važno. Veoma je lako upasti u ponor. Lako je ostati sa strane. Isuviše se lako upada u stanje apatije i indiferentnosti. Isuviše je lako ostati uspavan.

 


Ali postoji način da se perspektiva promijeni. Postoji način da se okrene situacija s apatijom. Postoji način da se transformira indiferentnost u proaktivnu maštu. Postoji način da se crv napetosti transformira u nešto lijepo i da mu se daju krila.

Postoji način da se prihvati sjena, da joj se pomogne da odbaci svoju kožu poput zmije, da se vrati u igru života, da se prihvati kao saveznik, kao naša desna ruka. Postoji način da se postane heroj u ovom svijetu, uprkos kukavičluku naše unutarnje žrtve. Zapravo, postoji način da se bude heroj u našem svijetu, koristeći kukavičluk naše unutarnje žrtve kao gorivo koje će nas lansirati na novi nivo heroizma: kozmički heroizam.

Ali prvo, moramo se suočiti sa sobom. Da udahnemo duboko i shvatimo da smo veoma mlada i zbunjena vrsta u inače drevnom univerzumu. Moramo se pomiriti s činjenicom da smo ljudska bića — krajna, nestalna i smrtna — da bismo shvatili činjenicu da smo duhovna bića — međusobno povezana, ovisna jedna od drugih, i da se ponavljamo u različitim oblicima.

Čovek je uspavani Bog

Evo vam nova duhovna praksa:

„Ne shvaćajte svoje misli previše ozbiljno.“

— E. Tolle

U redu je to što smo životinje. U redu je što smo nesavršeni. U redu je što griješimo i što smo skloni greškama. U redu je to što smo duhovna bića zarobljena u koži čovjeka. U redu je što smo većinu vremena uspavani duhovno. U redu je i to što se vratimo da spavamo i kad se duhovno probudimo. U redu je što pokušavamo biti individue. U redu je to što kao neovisni pokušavamo biti neovisna cjelina. U redu je i da ne uspijemo. Neuspjeh je samo jedna stepenica. Jedan od mnogih.

Postoji veo između čovjeka i Boga. I to je u redu. Mi smo veo koliko smo i ljudska bića koja pokušavaju da vide kroz njega i onoliko koliko smo Bog koji pokušava da zaboravi što je. Kao što je Rumi rekao: „Ego je veo između čovjeka i Boga.“ I to je u redu. Mora biti. Na putu prosvjetljenja, ego je važan alat, skoro važan kao duša. Moramo naći balans između oba da bi individualizirali ego i samoostvarili dušu.

Između snivanja i budnog postoji treće stanje: metamorfoza. Ponekad je metamorfozi potreban poziv za buđenje. Ponekad je potreban poziv na avanturu. Ponekad zahtijeva kompletan preokret u načinu života. Ponekad je jednostavna kao osama i meditacija. Ponekad je sve navedeno. Ali uvijek zahtijeva maštu i razlog. Prije ili poslije, zahtijeva kreativnu misao i sposobnost da se raste, i širi zona komfora.

Od žrtve ovog svijeta do toga da ste svijet, naša zona komfora se širi i hrabrost raste. Eventualno, naša zona komfora će podvesti ne samo naš svijet, već i realnost. Oslobađamo se. Kroz svemoguću hrabrost naše duhovne moći, od žrtve kozmosa pretvaramo se u kosmos.

Uzdižemo se. Postajemo rastrzani između materijalnog i duhovnog; koliko god da volimo svoje korijene, volimo i beskrajnu maternicu kozmosa. Postajemo vječni, beskrajni, povezani sa svime, i shvaćamo da smo oduvijek bili. Vidimo kroz veo. Čovjek kao uspavani Bog je postao Bog kao probuđeni Čovjek.

Bog je budan čovjek

„Zemaljske stvari moraju se spoznati da bi se voljele. Božanske stvari moraju se voljeti da bi se razumjele.“

— B. Pascal

Naša svijest je kozmos koji gleda kroz nas, i koristi nas kao stvorenja koja daju svrhu univerzumu. Tako sam dolazi do značenja, za koje smo mi zaslužni. Kakva je to moć kojom raspolažemo… I kolika je to odgovornost…

Kada gledamo u univerzum iz naše jedinstvene perspektive, univerzum — inače beskonačan, često povezan, beznačajan — savija se i stvara konačne oblike, i moćne pojmove suosećanja, apatije i ljubavi.

Cvijeće postaje šarena skupina atoma koja ispušta poseban miris u ovisnosti od vrste. Zalasci sunca postaju opčinjavajući slojevi kozmosa-preko-kozmosa suprotstavljeni slojevima našeg srca i uspomene-preko-uspomene, povezani u medij koji se naziva Vrijeme. Kada noć postaje dan, sunce postaje mjesec, rođenje postaje smrt, a ponovno rođenje je skriveno negdje između.

Bog je budan čovjek kada shvaćanje nekadašnjeg stavlja sve u pravu perspektivu. Kada se shvati da je značenje, misli, a čak i mašta, sve privremeno, sve podvrgnuto istini i promjeni i nestalno je, ali da je samim tim i ljepše.

Bog je budan čovjek kada religiozna „moć“ biva poražena od strane prave duhovne moći. Kada smrt postane učitelj života. Kada bol postane učitelj oproštaja. Kada nepovezanost postane učitelj ljubavi i hrabrosti. Kada apsurdnost postane učitelj humora.

Bog je probuđen i svjestan čovjek kada se beznađe pretvori u avanturu, očaj u razlog da se bude odličan. Kada se shvati, kao što je Picasso shvatio „situacija je beznadežna, moramo napraviti sljedeći korak.“ Sljedeći korak je uvijek postajanje. Sljedeći korak je uvijek nepopustljiva nežnost, meka tvrdoglavost, nježno prevazilaženje, i strogi samooproštaj. To je shvaćanje da je u redu da Bog bude uspavan kao što je u redu i da čovjek bude budan.

U redu je kao što je u redu biti crv koji se skriva (liječi) kao i biti Bog koji se uzdiže (prosvjetljuje). Uvijek je oba. To je udisanje i izdisanje. To je udisanje božanskog i izdisanje čovječanskog. To je traženje, vječna potraga, za tom stalnom prolaznošću, to oko kroz koje nas Bog vidi i kroz koje mi vidimo njega. To je i malo i veliko otkriće. To je konstantno i uporno samo-otkrivanje okrenuto samo-prevazilaženjem. Poslušajte mudre reči Rumija: „Budite neumorni u svom traženju, jer ste vi ono što tražite.“

Izvor







Leave a Comment

%d blogeri kao ovaj: