Nepogrešiva pravda karme Reviewed by admin on . . “Zašto ja?!? Što sam učinio?” vrišti bijesna osoba koja osjeća da je pretrpjela nepravedan udarac okrutnog proviđenja. Zašto se loše stvari događaju dobrim lj . “Zašto ja?!? Što sam učinio?” vrišti bijesna osoba koja osjeća da je pretrpjela nepravedan udarac okrutnog proviđenja. Zašto se loše stvari događaju dobrim lj Rating: 0

Nepogrešiva pravda karme

karma.

“Zašto ja?!? Što sam učinio?” vrišti bijesna osoba koja osjeća da je pretrpjela nepravedan udarac okrutnog proviđenja.

Zašto se loše stvari događaju dobrim ljudima pitanje je koje nas može proganjati kad vidimo dobre ljude koje su zadesili bolni preokreti u životu. Zapadnjački teolozi i mislioci stoljećima se bave “problemom zla”. Jednostavno rečeno, postavlja se pitanje zašto postoji zlo u svijetu unatoč prisutnosti svemogućeg Boga?
Vedski spisi daju vrlo jasno objašnjenje problema zla. Objašnjavaju da nam se zle stvari događaju zbog naših vlastitih loših postupaka. To se zove karma. No, kad nas patnja sustigne, često smo već zaboravili nedjela koja smo počinili u prošlosti. Stoga se srdito bunimo: “Zašto ja?!?”

Karma: Nije nam toliko nepoznata koliko mislimo

Osoba uđe u kuću i vidi ružnu opekotinu na očevoj desnoj ruci. Šokirana, poviče: “Tata, što se dogodilo?”
Rano jednog jutra osoba nazove obiteljskog liječnika. “Doktore, užasno me boli trbuh.” Liječnik odmah upita: “Što ste sinoć večerali?”
Osoba ima problema s disanjem. Nakon pregleda, liječnik je upita: “Koliko ste godina imali kad ste počeli pušiti?”
Ovi jednostavni, svakodnevni događaji ukazuju na prihvaćanje ideje slične konceptu karme. Kad vidimo određeni učinak, želimo znati njegov uzrok. To je suština zakona karme: svako djelovanje ima svoju posljedicu. Zakon karme sličan je Newtonovom trećem zakonu, ali osim fizičke razine, obuhvaća i suptilnije koncepte kao što su više moći i karmička pravda. Bilo kako bilo, baš kao što Newtonov zakon nije puko vjerovanje već načelo znanosti fizike, zakon karme je načelo znanosti više dimenzije.

Misterij svijeta

Karma je jednostavno, logično i zadovoljavajuće objašnjenje za ptanju, ali se često čini da je naša opažanja ne potvrđuju. Korumpirani političari nekažnjenozgrću bogatstva, kriminalci žive u raskoši, sumnjivi biznismeni koji ilegalno zarađuju milijune smatraju se uzorima uspjeha. S druge strane, nepokolebljivi borci za istinu su ušutkavani, nevini bivaju kažnjavani, pošteni umiru u siromaštvu. Gdje je tu pravda?

Reinkarnacija: osnova savršene pravde

Reinkarnacija čini sastavni dio vedskog objašnjenja prividnih kontradiktornosti u karmi. Prva poanta koju treba shvatiti jest da smo vječni, naš život ne počinje rođenjem niti završava smrću. Gospodin Kåñëa govori u Bhagavad-géti da kao što osoba odbacuje staru i iznošenu odjeću i odijeva novu, mi duše odbacujemo stara i istrošena tijela i u trenutku smrti prihvaćamo nova. To je reinkarnacija.
Mi duše, kao aktivno načelo u tijelu, odgovorne smo za sve svoje dobre i loše postupke. Stoga moramo požnjeti plodove, ili u ovom životu ili nekom od sljedećih. Stoga prividno dobra osoba koja jako pati žanje učinke loših djelatnosti iz svojih prethodnih života. Obrnuto, loša osoba možda sada uživa u privremenom blagostanju zbog prošlih dobrih djela.
Analogija može pomoći s razjašnjavanjem djelovanja zakona karme. U selima, žito je često pohranjeno u ogromnim okomitim spremnicima, svježe žito ubacuje se na vrh, a staro se vadi s dna. Poljoprivrednik je, recimo, protekle četiri godine proizvodio žito loše kvalitete i pohranjivao ga u ovaj spremnik. Ove godine je proizveo žito visoke kvalitete i pohranio ga na vrhu. Stoga nije zadovoljan kad žito loše kvalitete izlazi iz dna spremnika. Ovo ilustrira kako prividno nevidne osobe pate u ovom životu. Dobivaju rezultate prošlih djela.

Događaju li se loše stvari dobrim ljudima?

Ono što otežava shvaćanje karme jest činjenica da većina ljudi ima karmičku zalihu koja nije niti u potpunosti bijela niti u potpunosti crna, već u nijansama sive. Ta mješovita zaliha dovodi do reakcija koje se često čine proizvoljnima. Pitanje koje mnoge muči kad vide da se loše stvari događaju dobrim ljudima je sljedeće: ako su ti ljudi doista bili tako loši u svojim prošlim životima da su zaslužili okrutni preokret u ovom životu, zašto nisu prenijeli svoju nižu prirodu u ovaj život? Ako su bili grešni u svojim prošlim životima, kako su mogli u ovom životu toliko dugo biti dobri?
Postoji nekoliko mogućih odgovora. Povremeno čak i vrlo odlučne osobe podlegnu iskušenjima i gnusnim nedjelima. Naravno, njihova dobra priroda brzo ih iskupljuje, ali ostaje činjenica da su počinili vrlo grešno djelo i stoga moraju primiti reakciju. Stoga će loše djelo, poput ružne crne mrlje na njihovoj inače čistoj karmičkoj tablici, rezultirati oštrom reakcijom u inače sretnom budućem životu. Primijenite ovaj scenarij na jedan prošli život i dobit ćete odgovor na naslovno pitanje. Velika nesreća koja zadesi dobru osobu stoga može biti rezultat povremenih, ali ozbiljnih prijestupa u prošlom životu.
Također, ponašanje osobe u ovom životu ne određuju samo sklonosti osobe iz prošlog života, odgoj i društvo u ovom životu također igraju značajnu ulogu. Stoga, ako se osoba s lošim sklonostima rodi u dobroj obitelji zbog neke dobre karme, njezin odgoj i okolina mogu je opunomoćiti da odbaci teret grešnih sklonosti. Tako može postati moralna osoba u ovom životu, ali će zbog grijeha iz prošlog života patiti unatoč sadašnjem iskupljenju.
Štoviše, najgrešnije želje i sklonosti ispoljavaju se u adolescenciji kada se polako počinje osjećati prisutnost požude. Tako se dijete u ovom životu može doimati nevinim, a u ist vrijeme imati vrlo mračnu karmičku zalihu iz prošlog života. Posljedične grešne sklonosti, iako snažne, mogu ostati uspavane u obliku sjemenke u srcu sve do tinejdžerskih godina. Zbog prošlih grijeha, naizgled nevino dijete može čak podleći traumatičnoj viktimizaciji koja se može doimati potpuno neopravdanoj s ograničenog gledišta samo ovog života, ali koja je opravdana kada se promotri s perspektive sveukupne karme. (Naravno, to ne oslobađa njihove zlostavljače krivnje. To što dijete mora patiti ne daje pravo nikome da uzme karmički zakon u svoje ruke. Oni će također odgovarati za svoja djela i morat će strašno ispaštati zbog viktimiziranja djeteta.)
Tako nam načela reinkarnacije omogućuju da promatramo život iz puno šire perspektive – ne sa stajališta jednog kratkog životnog vijeka koji je tek tenutak u vremenu, već sa stajališta vječčnosti. S tom širom vizijom možemo razumjeti da je svatko od nas duša sam odgovoran za vlastitu karmu. Razumijevanje ovog univerzalnog i nepogrešivog zakona pravde čini osnovu trajnog mira i stvarne sreće.

Neznanje nije opravdanje

Gornji tekst ukazuje na ideju da su određene stvari pogrešne jer se protive božanskim pravilima i da ako ih radimo, prouzrokovat će loše reakcije. Ali ljudi ponekad pitaju: “Što ako nisam znao da je to pogrešno? Zašto bih trebao ispaštati sada za ono što sam učinio ne znajući da je loše?”
Na sudu božanske pravde ljudsko biće ne može tvrditi da je nevino na temelju neznanja. Zakoni prirode su nepristrani i nije ih moguće izbjeći. Vatra će opeći svakoga tko stavi ruku u nju, čak i dijete koje ne zna da će ga opeći.
Razmislite o ovoj priči: Jednom je putnik koji je putovao kroz šumu vidio svjetlo u blizini. Kad je stigao do njega, na svoje vlastito iznenađenje, ugledao je veličanstvenu palaču. Kako se činilo da nikog nema, ušao je unutra. Našao se u otmjenoj dvorani s pokućstvom, jastucima, ventilatorim i drugim luksuznim stvarima. Također je vidio stol za objedovanje prepun delikatesa. Vidjevši da nema nikoga, jeo je, odmorio se na naslonjaču ispod ventilatora i dobro se proveo.
Vrlo je lako zaključiti da putnik nije učinio ispravnu stvar. Pogodnosti nisu bile namijenjene za njegov užitak. Iako vlasnik nije bio neposredno vidljiv, dužnost putnika bila je da sazna o vlasniku i postupi u skladu s pravilima za posjetitelje. Vlasnik ima svako pravo kazniti prijestupnika.
Na sličan način, svijet u kojem mi živimo može se usporediti s palačom: sve naše potrebe za zrakom, vodom, toplinom, svjetlošću itd. zadovoljene su. Stoga prije nego upotrijebi te darove, svako se ljudsko biće treba raspitati o tvorcu i vlasniku svijeta – Bogu – i pravilima prema kojima prema kojima Bog očekuje da ćemo djelovati. Djelovanje bez takvog temeljnog zdravog razuma priziva probleme. Ljudsko biće ne može iskorištavati sve oko sebe, činiti nažao drugima iz svojih vlastitih sebičnih interesa i onda tvrditi da je zaštićeno od zakona karme na temelju neznanja.
Štoviše, naše neznanje o zakonu karme nije slučajno ili proizvoljno; ono je rezultat prošlih loših djela. Možemo se roditi u okolini gdje ćemo dobiti malo ili nimalo prilika ili ohrabrenja da saznamo o Bogu i stoga nećemo imati znanje o karmi. No, možemo se roditi u takvoj sredini i zato što smo u prošlom životu imali priliku čuti o Bogu, ali nismo marili. Stoga, kao odgovor na našu želju iz prošlosti da izbjegavamo Boga, sada smo rođeni u takvoj sredini gdje ne moramo čuti za Njega.
Pa ipak, nvezano za naša prošla djela, Bog ne želi da patimo zbog neznanja. Stoga nam daje spise koji su poput priručnika za život i šalje svoje posvećenike da šire svjesnost o načelima spisa. Krišna objašnjava u Giti (15.10-11) da prolaženje duše kroz razne faze mogu uočiti mudri, oni koji vide očima spisa, no ista je stvar nevidljiva zavedenima koji ustraju u gledanju materijalnim očima.
“Naravno da vjerujem u karmu”, netko može reći. “No, ne želim se baviti sektaškim religijskim konceptima kao što je Bog. Jednostavno vjerujem u to da treba biti dobar i činiti dobro drugima, živjeti pošteno i ne nauditi drugima. Stoga ne zaslužujem da budem kažnjen.”
Evo još jedne priče: Jednom je banda lopova opljačkala banku i povjegla u šumu gdje im se vođa obratio s velikom ozbiljnošću: “Svi bismo trebali biti poštena gospoda. Stoga nemojmo pokušavati prevariti jedni druge, već podijelimo ovaj novac jednako među sobom.”
Očito je da takva iskrenost među lopovima nema nikakve vrijednosti. Slično, mi nismo stvorili niti jednu stvar na svijetu u kojem prebivamo, čak ni tijelo u kojem živimo. Prema spisu Išopanišad (Mantra 1): “Sve živo i neživo u svemiru vlasništvo je i pod upravom Svevišnjeg Gospodina.” Stoga, kad negiramo Boga, tvrdimo da je Njegovo naše i odlučimo da ćemo biti “dobri” među sobom bez da uopće priznamo postojanje Boga, kako možemo tvrditi da smo bolji od “poštenih” lopova?
Stoga dobrota bez Boga nije dovoljna za oslobađanje iz stiska karmičkih reakcija. Važno je razumjeti definiciju grijeha koja je povezana s time. Grijeh je više od same aktivnosti koja čini nažao drugima. S apsolutnog stajališta, Šrila Prabhupada objašnjava, “korijen grijeha je svjesno nepoštivanje zakona prirode zanemarivanjem činjenice da je Bog vlasnik svega.” (Išopanišad, Mantra 1, smisao) Tako čak i dobrota bez Boga može biti grješna.

Iznad karme

U ovom trenutku osoba može točno zaključiti: “U redu, naučit ću Božja pravila, striktno ih slijediti i osigurati si budućnost bez patnje.”
To je lakše reći nego napraviti. Postoji toliko pravila da je nemoguće ne prekršiti neko od njih. Na primjer, Krišna ne želi da ubijamo druga živa bića. Ali samim time što hodamo, vozimo, žvačemo – živimo! – na kraju ubijamo mikrobe, insekte i druga živa bića. A čak i ako uspijemo živjeti u velikoj mjeri bezgrešan život, još uvijek moramo patiti zbog neizbježnih bijeda materijalnog postojanja: rađanja, smrti, starosti i bolesti.
Stoga, koje je rješenje? Trebamo djelovati u svjesnosti Boga. To ne samo da će nas osloboditi karmičkih reakcija, već će i postepeno probuditi našu urođenu ljubav prema Bogu. Mi smo svi Njegova voljena djeca i kad naučimo voljeti Ga, stičemo pravo na život vječan, prosvijećen i radostan. I to je pravi cilj života, a ne pokušati steći razne pogodnosti kroz opetovana rođenja u materijalnom svijetu. Stoga Krišna zaključuje Gitu (18.65-66) ohrabrujući nas da nadiđemo obična dobra djela djelujući u ljubavi prema Bogu. Na taj način, ne samo da ćemo biti spašeni od svih grješnih posljedica, već ćemo živjeti sretno zauvijek.

Izvor

 

Leave a Comment