Biti jedno sa svima Reviewed by admin on . Bijah na seminaru, jednom, drugom, desetom i inom. Prošla sam doista mnoge. Svaki bi se put otvorila neka nova vrata mene i upoznala bih neki dio sebe sakriven Bijah na seminaru, jednom, drugom, desetom i inom. Prošla sam doista mnoge. Svaki bi se put otvorila neka nova vrata mene i upoznala bih neki dio sebe sakriven Rating: 0

Biti jedno sa svima

dolores

Bijah na seminaru, jednom, drugom, desetom i inom. Prošla sam doista mnoge.

Svaki bi se put otvorila neka nova vrata mene i upoznala bih neki dio sebe sakriven do tog trena. I svaki bih put otišla kući ushićena novim spoznajama.

Tako ovog proljeća bijah na Anđeoskoj konferenciji. Spominjem je zato što sam tamo u jednom trenu doživjela ono o čemu želim napisati par riječi. Doživjela sam ja to i prije, ali su mjesta mojih doživljaja bila malo „posebnija“ od „običnog“ kakav volim nazivati naš svakidanji prostor.

Nije to mjesto posebno po ničemu osim po vibraciji srca svih prisutnih, ili možda samo moga. Nije bitno. Jer tako i tako kada se bude ono što sam ja postala tada, nema razlike.

Ne sjećam se više tko je govorio sa pozornice. Ni to nije važno.

Nakon što je predavanje završilo otvoren je prostor za postavljanje pitanja. I ljudi su počeli postavljati pitanja. Bilo je tu doista svakakvih pitanja. Jedna osoba nedaleko od mene je isto postavila pitanje kojega se više ne sjećam, a zapravo isto tako nije bitno. Moja je unutarnja reakcija bila, Bože, pa zar nisi cijelo vrijeme bila prisutna ovdje, zar nisi slušala jer sve je to već rečeno. Zašto nisi slušala? Predavačica je stala odgovarati, a ja sam …… ja sam postala ….. postala sam jedno sa svima, sa svime.

Moje je biće bilo sve što postoji. Nije postojala granica između onoga što sam u tom trenu mogla nazvati sobom i bilo čega drugoga. Nema granice, ne postoji odvojenost.

U tom su trenu nestale sve mentalne i emotivne barijere osobnosti, rastopilo se sve ono što nazivamo osobnim, ljudskim. Nestalo je prosudbe, nestalo je kritike, nestalo je odvojenosti, nestale su sve emocije, nestale su sve misli.

Jedino što je ostalo u „Biću“ koje sam to vrijeme doživljavala kao sebe bio je impuls, jedan jedini impuls. Čak nije bilo niti namjere bilo koje vrste jer namjera je povezana sa umom. Dakle postojao je nemjerljivi impuls da dam ljubav, da dam sreću, da učinim neopisivo sretne i voljenje sve one koje su moje fizičke oči doživljavale kao drugog.  Moje je središte emitiralo impuls za širenjem ljubavi prema svima i da ih usrećim ne na način kako ja to želim, ja u tom trenu nisam imala nikakve želje, već upravo onako kako oni žele biti usrećeni. Jer nije bilo važno tko što želi i kako misli da bi bio sretan. Impuls je bio dati ljubav, sreću i radost svakome.

Voljela sam u tom trenu ama baš svakoga. Zapravo bila sam u tom trenu ljubav neodvojena od ničega što postoji. Svi su bili ja i ja sam bila svi.

Često sam znala čitati razne tekstove u kojima je bilo rečeno da ne možeš i ne trebaš voljeti svakoga, da je to nemoguće. Moje je iskustvo doista potpuno drugačije. Mogu voljeti svakoga!

Osobnosti je teško pojmiti ovo iskustvo, no stanju svjesnosti jednote sa svima i stanju oslobođenom od osobnosti to je dosta neopisivo lako. To jednostavno je tako i nikako drugačije. To je dah, to je život i to je postojanje.

Moje iskustvo, iskustvo onoga što doista jesam je da smo mi svi ljubav sama. Mi ne trebamo biti voljeni i imati ljubav jer mi već jesmo ljubav, mi već imamo svu ljubav koja postoji, MI JESMO LJUBAV SAMA. Mi smo „iskre ljubavne energije postojanja“ koja se svakim dahom širi i širi sve više i više i više.

I kad se svjesnost vrati u stanje odvojenosti i poistovjećivanja sa tijelom, umom, osjećajima, vrati se i prosudba, vrati se kritika obojana qualiom, bojom naše osobnosti specifičnom za svaku ljudsku jedinku i onda možemo htjeti biti u pravu, znati bolje, htjeti više.

Moje je iskustvo takovo da smo svi jedno, da nema razlike. Kao osoba koja se doživljava odvojenom od drugih imam potrebu, koja je naravno samo moja, potreba moje osobnosti, da svi spoznaju to što sam ja, jer je to toliko divno da ne postoji ništa veličanstvenije od toga. Mi svo svi Jedno, mi svo svi Ljubav, mi smo svi Bog.

Volite, volite, volite, smijte se i ljubite!

S iskrenim divnim željama za nadolazeće Blagdane svima od SRCA

Dolores

Hvala hvala hvala

.

 

Leave a Comment

%d bloggers like this: