Svjesnost: Istovremeno iskustvo i Boga i čovjeka Reviewed by admin on . . Duhovni život ili samospoznaja počinje sa sumnjom u osobnu definiciju o sebi. Svima je poznat vanjski život, empirijski, život koji je prolazan i podložan vre . Duhovni život ili samospoznaja počinje sa sumnjom u osobnu definiciju o sebi. Svima je poznat vanjski život, empirijski, život koji je prolazan i podložan vre Rating: 0

Svjesnost: Istovremeno iskustvo i Boga i čovjeka

svijest.

Duhovni život ili samospoznaja počinje sa sumnjom u osobnu definiciju o sebi. Svima je poznat vanjski život, empirijski, život koji je prolazan i podložan vremenu, prostoru i objektivnosti. Iskustvo ovog fizičkog tijela, zadovoljstva i bola, uzbuđenja i strasti, iskustvo emocija, ljubavi i mržnje, također je svima znano. Znamo da se vanjski život doživljava putem čula i uma. Oni u manjini koji doživljavaju i drugačija  iskustva  izvan uma, koje se moraju spoznati kroz sam život i izvan njega, oni su sretne duše. Ta  viša ili duhovna iskustva se svima mogu dogoditi bez obzira gdje, kako živite i čime se bavite. To je iskustvo najdirektnije  i usmjerava vas na stazu, na put koji donosi uzvišen život.

Na početku iskustvo koje se doživljava je prolazno; ono nije postojano. Iskustvo trebaju proći kroz čitav niz promjena, jer svakog dana, ono može biti drugačije.
Sva iskustva kroz koja prolazite prakticirajući neku duhovnu metodu  nisu konačno iskustvo. Postoji čitav niz povezanih iskustava koja konačno vode do iskustva koje zovemo iskustvo sebe, duhovno iskustvo, iskustvo nedualnosti, iskustvo jednosti itd. Između iskustava koja smo postigli do ovog trenutka i tog iskustva o kojem govorimo, postoji hiljade iskustava kroz koje  aspirant neminovno mora proći.

Iz tog razloga uspostavljeni su putovi i staze, poznate kao duhovne prakse i postoje razni oblici od tantre, joge, meditacije  prilagođeni svakome, i svaki oblik  treba vas dovesti do iste točke, povišenju frekvencija vašeg uma. Vježbe koje znate su sredstva, metodi putem kojih se čulni organi odvajaju od svjesnosti.

U čemu je stvar?  Bit  ili postignuće je u tome da ujedinite sadašnju svjesnost s tim uzvišenim iskustvom. Iako mnogi o tome pričaju događa se da je osim bljeska svijest ostala  i dalje u nesvjesnom ili spavajučem stanju osobne svijesti. Iako mnoge i razne duhovne prakse mogu pomoći potrebna je velika volja  za tim ostvarenjem. Prakse pomažu razvijanju suptilnosti i osposobljavaju nižu svjesnost da pojmi, uvidi taj pomak ka jedinstvu više svjesnosti. Cijela povijest čovječanstva govori o tome i tim iskustvima. Iako svi poznati sveci i mudraci o tome pričaju ipak samo nekolicina  duša, svetaca, rišija u tome uspijeva, to sjedinjenje sa vrhovnim blaženstvom. Netko može reći da su razlozi neuspjeha okolnosti i uslovi života, što naravno može biti i točno, no pitanje je koliko su težili tom iskustvu. U ovo naše doba ipak  sve veći broj ljudi  želi i teži tom ostvarenju, čak i skeptici ga žele i rado pričaju o njemu, tako, danas nailazimo na sve veće spiritualno traganje, duhovnu svjesnost i otkrića iznad ovog svijet poimanja.

Oduvijek je čovjek  tragao za nečim o čemu ne zna ništa, bez smjera i vodstva  to traganje  vodi kroz dimenzije bola,  ljubavi, frustracije,zadovoljstva, tragedije i komedije.  Zato je neozbiljno i  nerazumno nastaviti  traganje za tim iskustvom vezanih očiju. O tome dobro govori parabola o slijepcu koji je lutao labirintom grmlja u kojem su bila četiri izlaza.  Slijepac  je želio  izaći, pa je upitao jednog sveca kako da to izvede. Svetac mu je rekao: “Drži se jednom rukom za zid  i nastavi koračati, i u trenutku kada dođeš do izlaza, napipat ćeš ga i izaći.”

Tako je slijepi čovjek počeo  koračati opipavajući visoko grmlje svojom desnom rukom, ali na nesreću, baš kada je došao do izlaza, počešao se i tako izlaz propustio. Nastavio je  hodati i dalje opipavajući grmje, ali kada je stigao do drugog izlaza, ponovo se počešao. Na taj  način je promašio sva četiri izlaza, iako je prošao pored njih. Vidimo da je veliki  problem  navika koja ne dozvoljava da se oslobodimo ugodnih čulnih iskustava.

U procesu evolucije postoje tri jasne kategorije: instinkt, intelekt i intuicija. Instinkt pripada životinjskom carstvu. Kada kažemo da živimo instinktivno, to ne znači da imamo neke životinjske odlike. Instinkt je kvalitet koji smo naslijedili od tamas ne-evoluirane  energije, životinjskog carstva u kojem nema duhovne svjesnosti. U trenutku kada vam se javi spiritualna težnja, spiritualna glad, vi ste izvan oblasti instinkta. Zatvaranje očiju i povlačenje uma od čula i čulnih objekata samo je priprema.
Kada vježbate  neku praksu uzmimo mantru, vi stvarate određenu frekvenciju u umu i u određenom trenutku izazivate eksploziju. Kada se ta eksplozija dogodi, događa se iskustvo.

Što je iskustvo?


Iskustvo je unutarnje znanje. Pri tom iskustvu vi  se počinjete odvajati od vanjskog plana i vidite zatvorenih očiju. Tada počinjete  doživljavati, vizualizirati stvari koje nisu zaista prisutne vani. Razni  ljudi vide razne efekte, aspekte, oblike, bića itd, . To se naziva iskustvom.
To je vrsta unutrašnje percepcije koja se odigrava u nekoj drugoj dimenziji. Kada se ovo iskustvo dogodi, sasvim je jasno da ste povisili nivo svoje svesti, da ste se tako reći popeli iz podnožja  na viši dio planine. Ako se iskustvo to ne dogodi, onda usprkos svakom naporu koji ulažete u praksu ili koncentraciju, nećete promijeniti nivo svoje svijesti. Sa svakim uzdizanjem svijesti, javlja se iskustvo. Treba još reći da je pogrešno povezivati istinitost sa iskustvom, tako da je čak i “istinito iskustvo” kontradiktoran izraz, s obzirom da je samo iskustvo samo po sebi neistinito.  Ono je samo putokaz, skok, pomak.

U nekom smislu iako je sve u životu ispravno,  nije i konačno. Morate imati nešto više. Da biste to imali, treba prihvatiti duhovnu praksu kao svoj put i kroz praksu  razvit energiju svijesti.

Ono najviše  što treba ostvariti je “potpuna svjesnost”; ne djelomična, ne uobičajena svjesnost, ne hipnotička svjesnost već potpuna svjesnost. Snovi, na primjer, ne predstavljaju potpunu, već djelomičnu svjesnost. Ni iskustva uz neka sredstva kao psihodelična ne predstavljaju potpunu svijest, i ona su također u okviru parcijalne svjesnosti.

Prirodno sjedinjenje, je bezgranično i nepojmljivo. To je nespoznatljivo umom. To nije dio, niti je To podijeljeno. Ne može biti rečeno: “Toliko daleko se prostire njegovo područje i na dalje”. Uistinu to je teško opisati i teško doseći.

Ostvarenje apsolutne slobode, mira i dostignuća  je  realizaciji Apsolutne Istine. Onaj tko je to postigao TO je postavio na viši nivo od samadhija. TO uključuje užitak i sreću sa savršenom staloženošću i smirenošću, održavano nakon postignuća, i nastavljenom u budnom ili svjesnom stanju.

Dok je fizički živ, čovjek čija je Svijest Sazrela, ima istovremeno iskustvo i Boga i čovjeka. U ovom smislu to je stalna ekstaza i kontemplacija koju svetac održava cijelo vrijeme.

girija.info

 

Leave a Comment

%d blogeri kao ovaj: