Prepustite se, Univerzum savršeno brine za vas Reviewed by admin on . . Da moramo paziti šta želimo, uči nas mit o kralju Midi koji je poželeo da se sve što dotakne pretvori u zlato, pa je skoro umro od gladi i žeđi jer se sva hra . Da moramo paziti šta želimo, uči nas mit o kralju Midi koji je poželeo da se sve što dotakne pretvori u zlato, pa je skoro umro od gladi i žeđi jer se sva hra Rating: 0

Prepustite se, Univerzum savršeno brine za vas


lampa.

Da moramo paziti šta želimo, uči nas mit o kralju Midi koji je poželeo da se sve što dotakne pretvori u zlato, pa je skoro umro od gladi i žeđi jer se sva hrana i voda zaista i pretvarala u zlato dodirom.

Ako ste čitali knjigu „Tajna“ ili „Zakon privlačenja“ ili gledali film „Tajna“, mogli ste steći utisak da historija počinje od Amerike i da je Tajnu čovječanstvu objelodanio tandem Abraham–Hiks. Međutim, takvo razumijevanje stvarnosti da Nebo ispunjava naše želje utkano je u duhovne tradicije svih naroda i vjera svijeta. To ste sigurno mogli i sami zapaziti kada ste nekada cijelim bićem stvarali nešto (umjetničko djelo, gradili kuću, otvarali firmu i sl.), da vam se činilo kao da vam cijeli Univerzum pomaže da poduhvat uspije. Tajna je u tome što nije bilo „kao“ da vam univerzum pomaže nego vam jest pomagao.

Među najstarijim zapisima čovječanstva, u indijskim vedama od prije tri tisuće godina, rečeno je da „postaneš ono što misliš“. Sveta knjiga Sika („Šri Guru Grant Sahib“) kaže: „Kakva je tvoja svjesnost, takav je tvoj put“. U Bibliji ima mnogo mjesta koja kazuju da mišljenjem i vjerom možete mijenjati Stvarnost:

„Imajte vjeru Božju; jer vam zaista kažem: ako tko reče gori ovoj: digni se i baci se u more, i ne posumnja u srcu svojemu, nego poveruje da će biti kao što govori: bit će mu što god reče.“ (Evanđelje po Marku 11:23).

A kako nam to i zašto Univerzum (Milost, Nebo, Bog, Stvarnost…) pomaže u ispunjavanju želja i snova? Pa zato što u suštini našeg Bića – mi jesmo Univerzum (jesmo „Luča mikrokozma“).

„Carstvo je Božje unutra u vama.“ (Evanđelje po Luki, 17:21)

I zato ako Boga ne nađete u sebi, drugdje ga nećete naći. To je lijepo predstavljeno u konceptu Braman–Atman, gde je Braman svijet, a Atman njegov odbljesak u nama. Stvarnost je ocean, a mi smo val koji je uvijek (i kada nastaje i dok traje i kada nestaje) dio tog oceana, znali to ili ne, htjeli to ili ne. A kada smo već kod vala, upravo energija vala misli – valna dužina (frekvencija) – jest način kojim smo vezani sa svim što jest. Stvarnost je mreža energija različitih frekvencija (N. Tesla: „Materija je ’smrznuta’ energija“), a mi smo njen suštinski dio, jer je Svijest osnova Univerzuma. Svijest je Matrix.

Poimanje da nam Univerzum ispunjava želje ušlo je u bajke i mitove. Sjećamo se svi Aladinove lampe i Duha koji stalno govori: „Gospodaru, reci svoju želju“, ili mita o kralju Midi. U Indiji oduvijek djecu uče da anđeli stalno lete nebom i neprestano ispunjavaju naše želje i da zato moramo paziti šta mislimo i želimo da nam se ne bi ispunilo nešto ružno („Misli pozitivno“, rekli bismo na Zapadu i povjerovali da smo to mi izmislili). Stvarnost i nema neku unaprijed programiranu sadržinu nego je mi ispunjavamo svojim mislima i željama. A da moramo paziti što želimo, uči nas mit o kralju Midi, koji je poželio da se sve što dotakne pretvori u zlato, pa je skoro umro od gladi i žeđi jer se sva hrana i voda zaista i pretvarala u zlato dodirom.

Prvo želim da vam kažem da vam za najsigurniji način nikakva posebna tehnika nije ni potrebna da bi se postigao uspjeh i ostvarili snovi i sreća. Da je, zapravo, dovoljno da se potpuno prepustite Toku da vam bira i put i način („Neka bude volja Tvoja“). Okretanje sebi, vraćanje u sjedište Bića, traganje za unutarnjim mirom, zaustavljanje u sadašnjem trenutku (meditacijom, molitvom, igrom, pjesmom, stvaralaštvom), prosvjetljenje, spasenje – sve su to samo različite riječi i imena za put koji vodi Blaženstvu. Stanju u kome direktno vidimo Bićem bez posredstva uma, u kome i izvanjski svijet i sebe promatramo kao gledatelji kazališnu predstavu. Stanju u kome imamo misli i emocije, ali one više nemaju snagu, već ostanu samo prazne ljušture; postojanju u kome također reagiramo, ali vidimo, kao svjedoci, sebe u reakciji (više nismo s njom poistovjećeni). To Blaženstvo donosi vam sreću u kojoj se sve postavlja na svoje mjesto („snijeg pada i svaka pahuljica leže točno na svoje mjesto“). Ako se umu i učini da je nešto nepovoljno, svjedok u vama zna da um ne razumije što je dobro a što ne i taj tihi promatrač zna da je sve savršeno.

Ego je samo zamka

Ovaj pristup je i najlakši i najteži; najlakši jer ne trebae raditi ništa. Vi ste već prosvjetljeni, blaženi i sretni. Više vam nisu potrebna nikakva učenja, knjige, tehnike, rituali, posebni postupci, vjere i zavjeti. Nije potrebno da išta više dodajete, već da oduzimate. Trebate samo dopustiti da se dogodi, da se s potpunim povjerenjem prepustite onome što (već) JESTE. Zna Otac vaš nebeski što vama treba i prije nego što molite.

Istovremeno, taj je put i najteži; naš ego, naša iluzija o nama – ličnost (grčki: persona, prosopon, προσωπον, znači „maska“ kao i u slovenskim jezicima: ličnost, ličina, maska) – šapuće nam da ništa od toga nije točno, da su to sve gluposti (vjerojatno mnogima od vas sugerira baš ovoga časa) i da se vi držite svoje „zdrave pameti“. Tu je zamka! Ego zna da je prosvjetljenje njegova smrt. „Moramo umrijeti da bismo živjeli“ (Korinćanima 1, 15:36) – ego mora umrijeti da bismo mi (najzad) živjeli. Ali ego to ne da, traži garancije.

Znate, na sevjeru Indije hvataju ptice tako što između dva drveta vežu kanop, a na sredini uvežu jedan štapić koji se slobodno vrti. Kada ptica sleti na taj štapić, budući da nema oslonac, on se pomakne i ptica se prepadne da će pasti (sic!), pa se grčevito uhvati za taj štap i visi naglavačke. Poslije nekoliko sati, lovac mirno došeta, uhvati pticu i stavi je u kavez. Ptica je samo trebalo pustiti štap za koji se držala. Tada bi kratko padala i potom bi ponovo poletjela. Ovako, završila je u kavezu. Tako se, dragi moji, mi držimo ega i umjesto slobode (života vječnog), nađemo – kavez. Potrebno je samo da se pustimo. Jedan od mojih prvih pacijenata u antistres terapiji, inače neuropsihijatar, reče mi kako stalno sanja da se drži za neko uže koje se ne drži ni za šta. Pusti, my dear, pusti – to je rješenje koje smo vježbali.

Svojim učenicima joge kao ilustraciju izmislio sam „nebesku mjenjačnicu“ koja nas stalno poziva da priđemo i damo tu krivotvorenu novčanicu (ličnost), u zamjenu za koju ćemo dobiti pravu novčanicu (Biće), ali mi ne damo. Em smo zavoljeli svoj falsifikat, em ne vjerujemo da prava novčanica zaista i postoji. Eto, to je put u „Carstvo nebesko na zemlji“.

Jogi Fabijan

 

Comments (1)

Leave a Comment

%d blogeri kao ovaj: