Ljubav prema sebi: Temelj života, zdravlja i svih ljubavi Reviewed by admin on . . Ljubav prema sebi nije ništa sebično. Kada gledamo djecu, vidimo kako se oni rađaju s prirodnim osjećajem za voljenje sebe, svog autentičnog sebe.  Tako kad i . Ljubav prema sebi nije ništa sebično. Kada gledamo djecu, vidimo kako se oni rađaju s prirodnim osjećajem za voljenje sebe, svog autentičnog sebe.  Tako kad i Rating: 0
You Are Here: Home » Iscjeljivanje » PSIHOLOGIJA » Ljubav prema sebi: Temelj života, zdravlja i svih ljubavi

Ljubav prema sebi: Temelj života, zdravlja i svih ljubavi

ljubav.

Ljubav prema sebi nije ništa sebično. Kada gledamo djecu, vidimo kako se oni rađaju s prirodnim osjećajem za voljenje sebe, svog autentičnog sebe.  Tako kad im se pleše plešu, kad im se plače plaču, kada nešto trebaju jednostavno to pitaju, kada nas žele poljubiti poljube, a kada to ne žele ne bi ih nitko natjerao na to… vrlo jasno znaju što žele i to jednostavno izražavaju. Nema kod njih kalkulacija. Iskreni su. Zato Isus kaže “Budite kao djeca”- čisti, jednostavni, neodoljivi.

I ne samo da je self love, ljubav prema sebi, nešto posve prirodno, ona je nešto temeljno. Mnoge psihološke bolesti današnjice izviru jer smo se putem negdje zaboravili voljeti. Prodali smo rog za svijeću. Odrastanjem su nas uvjerili da ćemo dobiti nešto jako vrijedno (obično je to nečija pažnja i podrška), ako napustimo sebe i prionemo za to nešto. Možeš misliti kako smo se usrećili?

Ako djetetu ne ubijamo zdravu ljubav prema sebi, već je ohrabrujemo, dali smo mu nešto najvrednije za cijeli život. Takav čovjek bit će konstantno u kontaktu sa svojom istinom. To znači da će njegova utvrda zdravog samopoštovanja prozreti svaki pokušaj manipulacije i implatacije raznoraznih programa. Takav čovjek, koji je u kontaktu sa Sobom, koji voli sebe, na vrijeme prepoznaje svoje potrebe, potrebe koje svi imamo. Prirodno zadovoljava svoje potrebe. Ne odgađa zadovoljenje svojih osnovnih potreba tobože jer su drugi važniji od njega. Ako su nas naučili kako su tuđe potrebe vrednije od naših, pitanje je vremena kada ćemo početi pucati po šavovima, bilo kroz fizičku ili psihičku devijaciju.

Kada sebe dovoljno volimo i damo si što trebamo, više ćemo moći dati drugima, i neće doći do izgaranja. Zdravlje stvara ovo: znati na lijepi način reći gdje su naše granice. Nismo mi nikome ništa dužni, niti je itko dužan nama. Dajemo koliko možemo, a u trenutku kada ne možemo povlačimo se na punjenje baterija (u prirodu, u neko od kreativnog izražavanja, u sportske aktivnosti…). Nema tu velike filozofije, jednostavno je kao grah. Slušati stalno ono što jer unutra, te se u kontekstu situacije, na lijepi način izražavati.

Kada sebe volimo, kada ispunjavamo svoje prirodne potrebe i time ne ugrožavamo druge, kada njegujemo sebe i nježni smo prema sebi, malo stvari nas uistinu uzrujava. Ako nas nešto i uzruja, to ne traje dugo. Kada je čovjek nezadovoljan iznutra i kada se dovoljno ne voli, on ljubav grčevito išće od drugih. Ako je ne dobije (a najvjerojatnije neće jer druga osoba osjeti opterećenje od našeg očekivanja pa “da petama vjetra”, naravno), ljuti se i okrivljuje. Sve ga smeta jer  se zapravo boji  suočiti sa svojim ranjenim osjećajima. Boji se sebi pružiti ljubav, koju traži od drugih. Ili misli kako on nije vrijedan svoje ljubavi, pažnje, nježnosti. Ali život nas opetovano uči to, voljeti sebe. A onda ljudi prirodno dolaze k tebi. Svatko voli doći gdje je ljubav. Zato je prvo trebaš pojačati u sebi, razmaknuti te oblake od programa i PUSTITI JE NEKA SVIJETLI, sve više i više. Jer ti si ona, TI SI LJUBAV.

Ljubav nije samo osjećaj, ljubav nije samo romantična priča između dvoje ili samo jedna od psiholoških potreba čovjeka. Ljubav je zaista naše temeljno stanje postojanja. To je sila koja stvara život, koja drži i oblikuje galaksije, sila koja prožima sve i svakoga… rekli bi jezikom matematike: ljubav je zajednički nazivnik svima. A koje su sastavnice ljubavi? Mnoge, ali neke od njih su: nježnost, mir, suosjećanje, toplina, punina, smirena radost i zahvalnost . Kada život gledamo kroz ljubav onda nema razlike između mene i tebe. Mi smo jedno te isto. Prema tome ljubav koju dajem tebi,  dajem je evo i sebi.

Kao što Isus reče:” Voli drugog KAO sebe sama”. Ni više ni manje, već jednako.

Pusti da se ljubav razlije tvojim životom kao more u kojem više nema ni tebe ni mene, u kojem ima samo Postojanje.

– Dena Žuvan, psih

denazuvan.com

 

Leave a Comment