Ljubav prema sebi počinje kad postanemo iskreni prema sebi Reviewed by admin on . . Ako ne volim i ne prihvaćam sebe takvu kakva jesam, svaki manjak, nedostatak i svaka pogreška odraz su mojeg odnosa prema sebi. U skladu s time, ovi nas trenu . Ako ne volim i ne prihvaćam sebe takvu kakva jesam, svaki manjak, nedostatak i svaka pogreška odraz su mojeg odnosa prema sebi. U skladu s time, ovi nas trenu Rating: 0

Ljubav prema sebi počinje kad postanemo iskreni prema sebi

voljeti.

Ako ne volim i ne prihvaćam sebe takvu kakva jesam, svaki manjak, nedostatak i svaka pogreška odraz su mojeg odnosa prema sebi. U skladu s time, ovi nas trenuci čine tužnima, agresivnima ili arogantnima – tj. potiču vrstu ponašanja koja opterećuje i nas i našu okolinu.

Kako bih pokušala pronaći odgovor na ova pitanja, postavila sam ih sebi te pokušala dokučiti volim li ja sebe i kako. Razmislila sam o svojoj prošlosti i prisjetila se trenutaka, doživljaja i ljudi koji su utjecali na moj odnos prema sebi. Prvo sam upoznala roditeljsku ljubav koja me naučila da sam vrijedna ljubavi. Smatram da u to vrijeme nisam preispitivala ljubav prema sebi i svojoj osobnosti. Nakon toga došao je pubertet koji je bio sve samo ne ugodan. Zašto? Uz sve ostale probleme koji idu uz to razdoblje, morala sam nositi aparatić za zube i steznik i mislila sam da izgledam kao Frankenstein. Kao što i sami možete zaključiti – u to se vrijeme nisam baš voljela. Voljela sam sport i imam dobre gene, što je ipak spriječilo put k potpunoj depresiji pa nisam bila toliko nezadovoljna vlastitim tijelom.

Nakon ove faze došla je i prva ljubavna veza, a u to sam se vrijeme počela preispitivati jer nisam bila sigurna što želim od života i odakle bih uopće krenula. Uvijek sam imala brojne interese, no pravo sam ushićenje osjetila tek poslije u plesu i organiziranju evenata.
Istinsku ljubav prema sebi osjetila sam tek u onom trenutku kad sam usprkos svim upozorenjima odlučila poslušati svoj unutarnji glas i otvoriti plesnu školu s Dadom – vlastitu firmu koja ima veze s plesom, kreativnošću i neprestanim uzbuđenjima. Mislim da sam pronašla ono u čemu najbolje mogu izraziti sebe. Taj mi je pothvat dao priliku da stvaram svijet oko sebe kakav volim. U tom sam se trenutku očito oslobodila svih pretvaranja i zavaravanja i zaključila da ću učiniti ono što se nije sviđalo prvenstveno mojim roditeljima, ali ni širem društvu. Tako da mogu reći da je ljubav prema sebi počela u onom trenutku kada sam postala iskrena prema sebi i kad se nisam više trudila uklopiti u neke društvene ili obiteljske okvire.

Pritom ne mislim da od hobija ili strasti morate napraviti posao jer postoji i mogućnost da posao i zaradu koju vam taj posao omogućava koristite za ispunjavanje svojih potreba i želja u slobodno vrijeme. Uspostavljanje ravnoteže je i u ovom slučaju najvjerojatnije odlučujući faktor.

Tek u posljednjih otprilike dvije godine primijetila sam da moja ljubav prema sebi, i to prvenstveno u salsi, neprestano raste. Sada kada razmišljam, mogu slobodno reći da volim sebe zato što volim ono što radim, volim život koji vodim, volim ljude koji me okružuju i zato što se trudim uvijek stajati iza svojih odluka i grešaka iako je to ponekad teško.
Znam da postoji još puno grešaka i slabosti koje bih voljela poboljšati… ali vidim i da sam se već u puno stvari popravila. Možda se ovdje radi o pitanju sličnom onome je li čaša poluprazna ili polupuna?

I ja se često pitam što je smisao života… no s druge strane, toliko volim život i svoju dušu tako da mi samo taj osjećaj daje odgovor na to pitanje. Svi ćemo u jednom trenutku umrijeti, no otplesati u smrt je barem po meni ugodnije nego patiti do smrti… To mi daje nadu svaki dan. Sa znatiželjom upoznajem ljude, osjećam povezanost, živim te odnose i vjerujem u to da ples i glazba, a time i moje zanimanje i moja odluka, uljepšavaju moj život i život ljudi u mojem okruženju…

 

Conny Leban-Ibraković

lafemmefest.com

Leave a Comment

%d bloggers like this: