Čudo tišine: budite uporni u njegovanju spokoja u duši Reviewed by admin on . . Jeste ikada iskusili samoću – ili ste jedna od onih osoba koja uvijek tvrdi da ne može i ne umije biti sama? Jeste li dovoljno jaki da zavirite u sebe ili uvi . Jeste ikada iskusili samoću – ili ste jedna od onih osoba koja uvijek tvrdi da ne može i ne umije biti sama? Jeste li dovoljno jaki da zavirite u sebe ili uvi Rating: 0

Čudo tišine: budite uporni u njegovanju spokoja u duši

tisina.

Jeste ikada iskusili samoću – ili ste jedna od onih osoba koja uvijek tvrdi da ne može i ne umije biti sama? Jeste li dovoljno jaki da zavirite u sebe ili uvijek tražite društvo da ne biste morali spoznati sebe i svoju suštinu?
Ako ste spremni iskusiti samoću mogli biste krenuti u potragu za duhovnim odgovorima, u potragu za vlastitim smislom. Na tom putu ćete se, vjerojatno, prvo suočiti s vječitim pitanjem:

”Tko sam i koja je moja misija na Zemlji?”

Odgovore uvijek prvo tražimo u izvansjkom svijetu. Tragamo za idejom, ideologijom, pokušavamo se identificiratu s duhovnim, političkim, vjerskim vođom vjerujući da ćemo na taj način otkriti svoju suštinu. Na ovaj način ćemo doći do nekih odgovora, ali i dalje nam neće u potpunosti biti jasna naša uloga i tko smo mi, u stvari. Učitelji i vođe nam daju univerzalni odgovor, daju smjernicu ili nas skrenu svojim učenjem s osobnog puta. I, opet, oni koji traže smisao u grupi, ostat će tu, sretni što barem neku svrhu imaju, pa makar to i ne bila ona za kojom su krenuli u potragu.

No, oni koju su istinski duhovni tragači, oni će se okrenuti sebi i svom sebstvu radi nalaženja odgovora.

Okretanje prema unutra zahtijeva od nas da budemo mirni i spokojni i da nas ni jedan mogući
odgovor ne uplaši. Da bismo istinski uspostavili vezu sa svojim unutarnjim ja trebamo ovladamo meditacijom, i naći mirno mjesto na kojem ćemo moći dovoljno dugo i nesmetano da tragamo za odgovorom o smislu i svrsi. Trebamo ostaviti za sobom civilizaciju, otićina planinu, negdje pored rijeke, možda i da se osamimo u manastiru, hramu – možda najboljem mjestu koje nam oduvijek pruža utočište, mir i osjećaj sigurnosti.

No, ne dajmo se zavarati.

Povlačenje na tiho i mirno mjesto može stvoriti u nama lažni osjećaj da smo naučili da biti sami sa sobom i da smo proniknuli u tajnu tišine i meditacije. Ne smijemo pomiješati to da je u prirodi, a posebno u manastirima upravo mir i spokoj dominantan osjećaj. Da je tišina svuda oko nas, pa se i naše misli, uzburkane svakodnevnom životnom vrevom, stresom, suvremenim načinom života, nakon nekog vremena na takvom mjestu opuste i smire. I mi se osjećamo dobro u svojoj koži i mislimo – to je to, našao sam svoju suštinu.
Onda se vratimo u realnost i još neko vrijeme smo u stanju smirene svijesti, no vrlo brzo nas zaskoči sve ono što smo ostavili prije polaska u potragu. I dalje smo nemirni, nekoncentrirani, uplašeni, izvan fokusa. Pravimo greške, ne obraćamo pažnju na suštinu, u stvari, vraćamo se tamo gdje smo i bili.
Naša prividna smirenost je bila poslijedica izolacije i trenutnog suzbijanja misli. Mi smo u kratkom povlačenju u tišinu uspjeli samo da se umirimo, i naviknemo na tišinu, ali tišina i mir nisu postali sastavni dio naše duše. Zato je povratak suvremenom načinu života tako lako sve srušio i vratio na početnu točku.

Što trebamo u stvari raditi?

Trebamo biti uporni u njegovanju tišine i spokoja u duši. Trebamo se što češće osamljivati, tj. da ako nikako drugačije nije moguće, posvetimo sebi i radu na sebi jedan sat dnevno, jedan dan nedjeljno, jedan vikend mjesečno. Kraće, ali redovno prakticiranje meditacije i pronalaženje oaze tišine i mira u sebi su djelotvorniji nego otići jednom na, recimo, mjesec dana u izolaciju i onda se više nikad ne vratiti ovom načinu rada na sebi.

Čudo tišine

Tišina je čudo, tišina je naš put do sebe samih i naše suštine. U istinskoj tišini dobivamo i odgovore na pitanja zbog kojih smo i krenuli na duhovno putovanje. Na tom putu mi pronalazimo naše unutarnje biće i dozvoljavamo mu da se razigra u nama.
Kada jednom dođemo u stadij da spoznamo pravu samoću i istinsku tišinu i mir, nas neće uznemiravati izvanjski svijet i više nećemo samo lažno potiskivati tok naših misli. Kad jednom spoznamo duhovni put, mi ćemo, bez obzira gdje se nalazili, čak i na najbučnijem mjestu na svijetu biti u stanju da se spojimo sa svojom tišinom, sa svojim sebstvom jer znat ćemo svrhu svog puta i znat ćemo tko smo.

Izvor: cvetnaterapija.ritamdana.com

Leave a Comment

%d blogeri kao ovaj: