A što kad vam dijete objavi da je vegan Reviewed by admin on . . Dragi roditelji, jeste li doživjeli to iskustvo da jednoga dana vaše dijete zaista objavi da je vegan? Sigurno ste pomislili da ste u posljednje vrijeme primi . Dragi roditelji, jeste li doživjeli to iskustvo da jednoga dana vaše dijete zaista objavi da je vegan? Sigurno ste pomislili da ste u posljednje vrijeme primi Rating: 0

A što kad vam dijete objavi da je vegan

vegan.

Dragi roditelji,
jeste li doživjeli to iskustvo da jednoga dana vaše dijete zaista objavi da je vegan? Sigurno ste pomislili da ste u posljednje vrijeme primijetili da se s njim događa nešto čudno, da uporno pokušava izbjeći zajedničke obroke, a kad ne uspije, da bira samo biljnu hranu, nervozno gledajući lijevo-desno, meškoljeći se na stolici kao da želi pobjeći, i s izgovorima da mu”danas nekako baš nije do odreska… ne, hvala, ne bih ni taj pohani sir!” Možda ste, baš dok ste u usta pokušavali staviti što veći komad pilećeg mesa, uhvatili njegov izraz lica koji je izgledao kao da u usta pokušavate staviti njega. I pitali ga je li sve u redu. I dobili nervozan odgovor: ”Ovaj, hm, ne znam, nije važno, nema veze.”
A možda priča i nije išla baš tako i znakovi velike promjene nisu bili baš očiti u takvim slikama, ali vam je zasigurno nešto bilo čudno u njegovim pitanjima o vašem psu, i svinjama, i kravama, i pilićima, osobito nakon što bi suznih očiju izlazilo iz svoje sobe, gdje je na internetu gledalo nekakve filmove. Možda su s vremenom ta pitanja učestala dok bi uočljivo dugo grlilo vašeg obiteljskog psa ili mačku, znatno dulje nego ikad do tada. I pitanja su vam postajala sve čudnija i čudnija. Kao i učestali neobjašnjivi događaji… da vrata krletke vaše obiteljske papigice stalno ostaju otvorena. Kao i da je hrčak uspio napraviti već nekoliko gnijezda po stanu, i ispod kauča, i ispod kuhinjskih elemenata. I možda vam je teško povjerovati kad vaše dijete sliježe ramenima i prilično neuvjerljivo govori da nema pojma kako je opet izašao.
Da, znakovi su postojali, sigurno.
Ali ništa vas nije moglo pripremiti na taj dan kada je vaše dijete najavilo da želi razgovarati s vama.
Sjećate li se? Zagradilo vam je pogled prema televizoru i toliko nevoljko baš ste tada morali odložiti daljinski kraj sebe, stisnutih očiju od pokušaja da pripremite što uvjerljiviji odgovor: ”Ne, ovaj mjesec nemamo novaca za to!” jer vas je posljednja situacija, kada je najavilo da želi razgovarati s vama, opalila po džepu tako da je dugo boljelo. Ili je priča možda išla drukčije i uhvaćeni ste dok ste čekali u autu da se upali zeleno… vi s rukama na upravljaču, vaše dijete na suvozačevu sjedalu. I zaustavili ste disanje jer su vam kroz glavu prošli svi ti čudni detalji koje ste u posljednje vrijeme primijetili, brojna neobična ponašanja, njegova/njezina zatvorenost, zamišljenost, izbjegavanja razgovora, izbjegavanja obiteljske trpeze. I točno ste znali, da, točno ste znali! O Bože, samo da se ne radi o drogi! Ili trudnoći! To je sve zbog onoga dripca, onoga koji ima izbrijanu glavu sa strane, onoga kojeg ste vidjeli dolje ispred zgrade nekoliko puta kada je čekao! Uh, kada ga ulovite! Ili ona mala koja ima pet boja na kosi, da, baš ona koju ste vidjeli nasmiješenu na zaslonu mobitela vašeg pulena… dok ste taj mobitel pokušali otključati, tek tako, ma samo da nešto vidite, a pogrešno ste mislili da je vlasnik u kupaonici i ispala je velika svađa kada ste uhvaćeni. I kada ste se branili da ste ga ionako vi kupili. Da! Sigurno ima veze s njom!
I dok su auti iza vas trubili jer se upalilo zeleno, u trenu vam je sinulo da u posljednje vrijeme vaše dijete nosi uglavnom samo majice na kojima piše poruka: ”Poštuj sva stvorenja” i na kojima logo krave poručuje: ”Kako bi bilo da ja jedem tebe, čovječe?”. Dok ste u tome trenu shvatili da je sve to nekako povezano te da se radi o nečem ozbiljnom i velikom, spoznaja je došla iz usta vašega djeteta.
I tako ste saznali.
Vaše dijete je vegan.
Kako ste to prihvatili? Što ste pomislili? Što ste osjetili?

Jeste li uopće znali što je vegan ili ste u istome trenu osjetili strah i potrebu da zaključate dijete u podrum i namlatite ga jer ne znate što je to što ono kaže da jest, ali jako dobro znate da vi to niste! I to nešto ima ime! I tko zna tko stoji iza toga!

Jeste li dopustili da vam objasni ne samo što vegan jest nego i zašto je baš ono odlučilo biti to? Ili ste ga prekidali u objašnjavanju, duboko skrivajući vlastiti strah, nelagodu, možda i bijes? Je li bilo tako? Zašto je bilo tako?

Jesu li sva zvona u vama zvonila na uzbunu dok ste bili tako otvoreno suočeni s činjenicom da vaše dijete čini jedan toliko velik iskorak, izvan vaših obiteljskih običaja, izvan svih društvenih normi u kojima ste odrasli i u kojima živite, izvan svega na što ste navikli, što cijenite, volite, smatrate ispravnim i poželjnim? Jeste li od buke vlastitih misli, koje su kao bujica krenule u tome trenutku, i osjećaja nesigurnosti zbog izmicanja kontrole zaboravili pogledati vaše dijete i u njegovim očima vidjeti da odluka koju vam je upravo priopćilo ne isključuje vas, već da mu je vaša podrška upravo najpotrebnija da živi život po vrijednostima koje je osjetilo, prepoznalo i odlučilo živjeti? Ne kao podrška mentora djetetovu novom životnom stilu nego kao prvi i najvažniji emocionalni oslonac u cijelom njegovu životnom putu koji obuhvaća i izbore koje u ovome trenutku ne možete razumjeti i koje vam je teško prihvatiti. Jer odluka s kojom vas je suočilo u tome trenutku predstavljena vam je zbog toga, a ne zbog novog popisa za kupovinu pri odlasku u trgovinu ili novog jelovnika za sljedeću subotu.
Kako je priča išla dalje?

Je li obiteljska trpeza postala mjesto iskazivanja vaše roditeljske moći? Jeste li prečuli ili prekidali pokušaje da vam dijete predstavi informacije o zdravlju novog načina prehrane i nastavljali mu tvrditi da će se razboljeti ”ako jede samo travu”? Jeste li možda prečuli pokušaje da vam dijete predstavi cijeli popis uspješnih sportaša vegana raznih profila i nastavili zbijati šale na njegov račun, s jakim začinom ismijavanja, uporno probijajući sve njegove osobne granice, sve do sukoba za koji biste okrivili njega?

Ili ste otišli puno, puno koraka dalje, u sasvim drugom pravcu, i svoje iskustvo i znanje uložili u to da ga poučite kako da bude što zdraviji i uspješniji u svojem novom životnom izboru? U kojem ste pravcu krenuli i na kojem se od tih putova sada nalazite?

Jeste li uspjeli shvatiti da iza njegova izbora ne stoji nikakva sekta koja ga je zavela i zaludjela ili još uvijek podržavate i svoju i njegovu patnju zbog vašeg narušenog odnosa, racionalizirajući na takav način?
Jeste li uhvatili vlastite misli koje pletu scenarije neugode i sramote u projekcijama što će i kako će misliti i reagirati npr. članovi šire obitelji kada saznaju za to? Kolege s posla, ako saznaju? Još netko, možda? Svi zajedno? Ili ste otišli u sasvim drugom pravcu, puno, puno dalje, i kroz polaganje ispita podrške vašem novopečenom veganu shvatili koliko su vas sputavala upravo ta ispunjavanja očekivanja i ovisnost o tuđem mišljenju? Cijeli vaš život? U toliko toga što ste sami htjeli živjeti? I shvatili ste da se sada mijenjate i vi? Je li vam tako nešto palo na pamet?
Jeste li uspjeli otići puno koraka dalje i cijelu priču shvatiti puno dublje, i u vašem djetetu vidjeti nešto što ste, boreći se i probijajući se kroz sve ovo društveno okruženje uvjerenja, izbora i putova koji su vam dani u životu, s vremenom duboko potisnuli, ali čega se možete sjetiti iz vašeg djetinjstva – sposobnosti da budete suosjećajni, empatični, da prepoznajete život svugdje gdje život jest i da ga želite zaštititi? I jeste li se uspjeli sjetiti sebe, kada ste bili dovoljno hrabri da zagovarate i živite ideje o svijetu koji ste željeli stvarati? Pogledajte! Vidite li to u vašem djetetu?
Pjesnik Halil Džubran rekao je o djeci i roditeljima: ”Život ne ide unatrag niti ostaje na prekjučer. Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.”
Dragi roditelji, i sâm sam svjestan i svijeta i trenutka u kojem se nalazimo. Istu maglu gledam i sâm, ista hladnoća uvlači se ponekad i u moje kosti. U lavini dvostrukih vrijednosti, oprečnih informacija, nasilja, apatije, izgubljenosti i tremora cijele civilizacije, pred budućnošću koja je toliko neizvjesna, vaša djeca odabrala su put određen jednim jedinim kriterijem koji je oduvijek stajao jasan pred svim našim precima i pred nama samima. Taj je kriterij Život.
Molim vas, zbog njihove budućnosti, budite čvrsti i mirni lukovi. I odapnite ih.
(Predgovor knjizi Mama, tata, ja sam vegan: vodič za razumijevanje vegana u obitelji, autora dr. sc. Casey Taft)
Vedran Romac, dipl. soc. radnik

Comments (2)

Leave a Comment

%d blogeri kao ovaj: