Svaka kriza je i prilika i moćan učitelj Reviewed by admin on . . Koliko god prihvaćali činjenicu neminovnosti raznih događanja, pa i onih loših, nepredvidivih i još gorih, nikada nismo spremni iskusiti ih na vlastitoj koži. . Koliko god prihvaćali činjenicu neminovnosti raznih događanja, pa i onih loših, nepredvidivih i još gorih, nikada nismo spremni iskusiti ih na vlastitoj koži. Rating: 0

Svaka kriza je i prilika i moćan učitelj

vr.

Koliko god prihvaćali činjenicu neminovnosti raznih događanja, pa i onih loših, nepredvidivih i još gorih, nikada nismo spremni iskusiti ih na vlastitoj koži. Slijede nas, blokiraju, izbace iz kolotečine,  samo um neprestano vrti iste strahote koje su nam se dogodile i niže misli o još goroj budućnosti, dodatno strašeći nas.

Ne možemo ni spavati ni jesti, ne vidimo i ne osjećamo ništa drugo nego naš jad. Valjamo se u našoj boli uvjereni da su se sve ovozemaljske i onozemaljske sile urotile protiv nas danas i zauvijek. Savjeti prijatelja i rodbine nas frustriraju i obično izazovu bijes, pa ne rijetko okončamo razgovor rečenicom „što vi znate, nemate pojma“, s nekakvom prostotom ili psovkom umjesto uskličnika.

A kamoli da možemo zamisliti da postoji neka vrijedna lekcija u toj traumi ili da je to nužan korak u našem razvoju.

Kad bi naš životni put bio pravocrtan, do cilja bi stigli kao puki siromašak. Skretanja u rukavce, sve usputne dobre i loše stvari i ljudi, sve što susretnemo i sve što nas susretne,  s čim živimo bar djelić sekunde, u kakvim god vremenima, dodaje nam zrnce bogatstva, a krizna vremena nas, još dodatno, natjeraju da se posložimo i oslobodimo usputno nakupljenog balasta, uzročnika loših navika, koje su remetile ravnotežu u nama i oko nas.

Svaka kriza može biti strašna kazna ili moćan učitelj, zavisno od toga smatramo li se žrtvom ili vidimo priliku za osobni rast, na vlastitu i opću dobrobit.

Kao kad radi nekog važnog događaja moramo „okrenuti kuću naopako“, očistiti svaki pedalj, baciti stvari koje nam ne služe, uraditi ogroman posao kojim u početku baš i nismo oduševljeni. No, po završetku uživamo u urednosti i čistoći doma, novom rasporedu namještaja i slika, moguće novoj boji zidova, dobroj energiji koja vibrira u svakoj prostoriji i potiho smo zahvalni onom važnom događaju, tako mrskom na početku.

U vremenima krize svatko susreće sebe, na vlastitom poligonu, a naše reakcije su mjerilo koliko smo snažni, veliki, mudri. One pokazuju tko smo, određuju kuda ćemo se kretati i tko ćemo postati.

Teško je općenito govoriti o osobnim emocionalnim krizama jer ih svatko nosi na svoj način i svatko treba svoje vrijeme za prevladati ih, ali bi za svakoga bilo dobro imati na umu da sve prolazi pa će i to proći i ne izolirati se od ljudi nego se družiti. Osim toga, dobro je imati kontrolu nad mislima, truditi se razmišljati racionalno, pa kad dođe vrijeme, imati snagu voditi ispunjen i smislen život, kad god taj dan došao.

A kako odgovoriti na probleme koji utječu na sve nas na dnevnoj bazi; korupcija, loša vodstva, ljudi se okreću protiv ljudi, države protiv država, a temeljne vrijednosti, kao što su čast, poštovanje i vladavina prava, više nisu pravilo nego iznimka. Kako možemo promijeniti ovakvo stanje?

Jedino promjenom stanja u nama samima, odgovor je koji se teško prihvaća, ali kako god nam izgledao nebulozno. To je jedini put. Bez toga ne ide.
„Što ja tu mogu učiniti?“ je najvažnije pitanje koje trebamo postaviti u ključnim trenucima, a onda djelovati na osobnoj razini sa osobnim mogućnostima i mudrostima.

„Što bi mogao ili trebao učiniti netko drugi?“, donijeti će malu ili nikakvu korist, a pogotovo „Što mi možemo tu učiniti?“ Kolektivno djelovanje se potiče samo kako bi se izbjegla osobna odgovornost, a bez osobne odgovornosti možemo valjati što god nam padne na pamet.
Uostalom, činjenica jest da svijet nema problema nego pojedinci koji čine taj svijet i oni, svatko za sebe, trebaju akciju i promjene, a promjena svakog pojedinca mijenja obitelj, zajednicu i na kraju svijet.

Pametno je biti oprezan i ne dopustiti da nas ponese instinkt stada, bez obzira na obećanja predvodnika da nam to može pomoći da postanemo sretniji pojedinac, što je besmisleno, jer u skupini gubimo našu individualnost, gubimo dragocjeno vrijeme i nemamo mogućnosti suočavati se sa preprekama u vlastitom životu.

Ako želimo napraviti ozbiljan doprinos svjetskom miru i blagostanju,  koristimo svoje vrijeme i energiju da poboljšamo jednu jedinu osobu, sami sebe. Trudimo se dati kvalitetan odgovor na pitanje „što ja tu mogu učiniti“, a on zavisi od naše informiranosti, znanja i mudrosti. Dakle, informirajmo se, učimo, uključujmo pamet i zdrav razum, razmišljajmo o primjeni univerzalnih principa koji rade u svim vremenima, i dobrim i lošim.

Potrudimo se, uključimo sve resurse, jer je neizmjerno važan svaki, pa i najmanji doprinos, koji vodi promjeni ovog trenda. Jer ako generacije djece odrastaju bez mirnog utočišta i uspješnog uzora, ako im nitko ne ukazuje na razliku između dobra i lošeg, između rada i milostinje, između rata i mira, na kakvim temeljima će oni graditi svoj svijet.

I neka nam svaka kriza bude ono što jest, prilika i moćan učitelj.

kanaa.bloger.index.hr

Leave a Comment

%d blogeri kao ovaj: