Ja (ne) mogu sve Reviewed by admin on . . Odrastanje je neminovno. Svakog stigne. Nekog prije, nekog kasnije. Često se odraste i preko noći. Nazor. Stigne te kad mu vrijeme nije. Uhvati kao drhtavica, . Odrastanje je neminovno. Svakog stigne. Nekog prije, nekog kasnije. Često se odraste i preko noći. Nazor. Stigne te kad mu vrijeme nije. Uhvati kao drhtavica, Rating: 0

Ja (ne) mogu sve

mogu.

Odrastanje je neminovno. Svakog stigne. Nekog prije, nekog kasnije. Često se odraste i preko noći. Nazor. Stigne te kad mu vrijeme nije. Uhvati kao drhtavica, groznica, u najsitnije sate, protrese te i ostavi tako malaksalog svitanju na ispovijest. Još češće se odrasta noću. U mraku. Bez savjeta, bez prihvaćanja i podrške. Oni blagovremeno baždareni za život su malobrojna i povlaštena kategorija. Obično se iz dubka ide na preponaške trke, s tablice množenja odmah na trigonometriju, s pomoćnih točkova na autoput. Bez izbora budeš primoran da umiješ, znaš i hoćeš. Ukratko, primoran da živiš.

Znam da mogu puno. Da izdržim, da istoleriram, da imam strpljenja. Znam da mogu sve s lakoćom čak i kad je najteže. Znam da mogu i onda kad ima tisuću i jedan razlog za ne a nijedan za da. Znam da mogu čak i onda kad ni sam nisam siguran da je moguće. Znam da mogu toliko zadrto da ne odustajem da mi vlastita istrajnost toliko prevazilazi u tvrdoglavost, da svjesno tjeram inat sam sebi, da budem buntovnik sam protiv sebe.

Znam da mogu sve. Da se ničeg ne bojim, da šutim i kad mi se najdeblja koža iskoljeniči od klečanja, da preživim i kad više nijedna strana jastuka nije suha. Samo mi nije jasno dokle će život baš takve stavljati na optuženičku klupu. Dokle ću više morati da mu dokazujem da ja mogu sve. Zar svaki čovjek mora umrijeti nazor samo da bi pokazao da se ne boji smrti? Zato iako mogu sve, imam pravo da hoću i neću, da želim i ne želim, da pristajem i ne pristajem. Zato sam sam sebi najveća podrška i najveći neprijatelj. Pocijepan na istovjetne djelove između moranja i htijenja, trpljenja i željenja. U konstantnom hladnom ratu između dva svijeta.

Hugh Kretschmer

Postoji samo jedna stvar koju znam da više ne mogu. Odbijam da budem blizu vas koji previše zapitkujete a svoje odgovore nemate i vas koji mnogo zaključujete a malo znate. Blizu savjetodavaca bez iskustva, nasmijanih bez srca i vas svačijih a bez svog ja. Blizu vas koji osuđujete a ne znate što ćete s vlastitom savješću. Naivnima i zavidnima uvijek tuđi životi iz daleka djeluju lako, a istina je da su daleko od lakog.

Predjem se. Ništa ne zamjeram. Ne tražim ispriku. Samo više ne mogu. Ostavljam svo pravo ovog svijeta vama na raspolaganje da u njemu budete. Ja biram drugi put. Idem tamo gdje su igračke od plastike a ne od mesa ljudskih srca, gdje se žmurke igra iz zabave a ne zbog preživljavanja. Predajem štafetu onima koji bi svojim pobjedama mijenjali svijet jer sam shvatio da sam sve bitke koje sam vodio, vodio jedino sa sobom.

Sada znam da u takvim ratovima nikad nema pobjednika i da su sve pobjede Pirove jer uvijek postoji onaj dioo nas koji je izgubio. Zato sam izranjavljenje pesnice objesio o klin i otišao se vani igrati. Bit ću kući prije mraka.

B(l)ogdan

Leave a Comment