Ne ograničavajte svoju dobrotu Reviewed by admin on . Dobro je ne činiti zlo i ne mrziti, ali je li to dovoljno? Mislim da nije, ako čovjek sebe smatra dobrom osobom ili vjernikom. Da bi opravdali svoju dobrotu i s Dobro je ne činiti zlo i ne mrziti, ali je li to dovoljno? Mislim da nije, ako čovjek sebe smatra dobrom osobom ili vjernikom. Da bi opravdali svoju dobrotu i s Rating: 0

Ne ograničavajte svoju dobrotu

this is an image of a pair of black hands reaching out to each other in "motion".

Dobro je ne činiti zlo i ne mrziti, ali je li to dovoljno? Mislim da nije, ako čovjek sebe smatra dobrom osobom ili vjernikom.

Da bi opravdali svoju dobrotu i svoju vjeru, potrebno je napraviti korak više, otići malo dalje, a to znači ne limitirati dobrotu i zadovoljiti se hladnom neutralnošću ne mržnje i ne činjenja zla nego ići iznad toga i preći u pozitivu i napraviti nešto, darovati nešto, utješiti nekog ili biti nekome blizu.

Kako je samo lijepo napraviti dobro bližnjem ili čak bolje, nekom tko nam uopće nije blizak familijarno, etnički, etički, vjerski ili nacionalno.

Čemu ograničiti svoju dobrotu, čovječnosti, ljudskost i sve ono plemenito što čovjek čuva u sebi, samo na to da ne činimo zlo i da ne mrzimo ili da svu ljubav ovoga svijeta na koju smo sposobni, ljubomorno čuvamo samo za one koji nam je mogu uzvratiti ?

Čovjek je predivno, savršeno biće stvoreno na Božju sliku i priliku i od njega se traži puno više od toga da bude ravnodušan na svijet oko sebe i zadovolji se s time da ne čini zlo.
Od nas se traži da dobrota, na koju smo svi sposobni i tako ponosni i koja nekad kao da pršti iz nas, se prelije iz našeg srca i onda što više dajemo i što je više dijelimo to smo bliži Bogu i ostvarivanju sebe kao ljudskog bića.

Tužno bi to bilo kada bi sve ono lijepo, plemenito, vrijedno što nosimo u sebi ili što imamo, ostavili da propada i trune bez da to podijelimo s nekim tko možda baš to treba i očekuje od nas.

I zato širimo našu ljubav i našu dobrotu jer tako vrijedi živjeti.
Dajući sebe i čineći dobro, koliko god da je to nekada zahtjevno i teško, tek tada naša ljudskost zasja u svojoj punini, a naša svakodnevnica poprimi mirise i obrise vječnosti koju tada skoro pa da možemo nazrijeti i čini nam se na tren da je tako blizu da ju možemo i dohvatiti.

– Hrvoje Franušić

Leave a Comment

%d bloggers like this: