Najčešće zablude “rada na sebi” Reviewed by admin on . Čini se da izraz “RAD NA SEBI” nikada do sada nije izazivao toliko zabluda, kontroverzi, te krivog tumačenja što on zapravo znači. Osobito su, pojavom raznih “n Čini se da izraz “RAD NA SEBI” nikada do sada nije izazivao toliko zabluda, kontroverzi, te krivog tumačenja što on zapravo znači. Osobito su, pojavom raznih “n Rating: 0

Najčešće zablude “rada na sebi”

rast

Čini se da izraz “RAD NA SEBI” nikada do sada nije izazivao toliko zabluda, kontroverzi, te krivog tumačenja što on zapravo znači. Osobito su, pojavom raznih “new age” pravaca došli u pitanje osnovni postulati oko same svrhe, razloga, a zatim i temeljnih pitanja usko vezanih uz  termin “rad na sebi”.

Zbog toga mi je namjera u ovom članku prikazati, možda najčešće zablude koje ljudi  imaju na svom samorazvojnom putu. Ovdje mi nije svrha govoriti o prednostima ili pak nedostacima pojedinog samorazvojnog ili duhovnog pravca, već razriješiti neke općeprihvaćene zablude nastale uslijed površnih, a često i iskrivljenih stavova autora raznih knjiga , posebno onih o samopomoći.

Razlozi čestih krivih tumačenja u svemo onom što se podrazumijeva pod radom na sebi su najčešće ovi:

  • autori mnogih knjiga nemaju direktno iskustvo rada na sebi, nego samo reproduciraju naučeno (tj. pročitano) ili pak po metodi “copy/paste” implementiraju pojedine segmente nečijeg rada, a sve to izvučeno iz konteksta;
  • novac, tj. brza zarada su  gotovo isključivi interes  raznih autora, učitelja i ostalih u tom bussinesu;
  • želja većine praktikanata da  “to nešto” donese rezultate odmah i sada, pa se često ide prečecima, bez ikakve dubine, jer “ako nije brzo i odmah”-ne djeluje;
  • uvučenost samih autora u to polje “brzo i odmah”, tj. podlijeganje željama većine.

Brojne duhovne tradicije i škole  širom svijeta razvile  su tijekom stoljeća, pa i tisućljeća,  svoje metode rada koji je najčešće podrazumijevao cjeloživotno učenje pojedinca u cilju postizanja određenih duhovnih spoznaja. Ciljevi su, dakle, bili isključivo duhovne prirode i podrazumijevali su  ostvarivanje određenog stupnja  samoostvarenja pojedinca.

Zapadnjačka kultura je , posebno počevši od šezdesetih godina prošloga stoljeća, nastojala na neki način preslikati , a po potrebi i prilagoditi, osnovne postulate tih istočnjačkih tradicija. Taj hvale-vrijedan cilj je rezultirao razvojem raznih “new age” pravaca koji su nastojali što bolje prilagoditi sva  ta brojna učenja i znanja zapadnjačkom umu i duhu koji je nestrpljiv, brz, koji nema previše vremena, te koji želi rezultate-po mogućnosti ODMAH. Uz pozitivnu intenciju prihvaćanja tisućljetnih istočnjačkih znanja i tradicija te nužnosti prilagodbe svega toga zapadnjačkoj kulturi, ovdje je , na žalost, nastalo mnogo toga što s duhovnošću i duhovnim samorazvojem , tj. radom na sebi nema nikakve veze.Posljedica  toga su brojne zablude oko toga što jest, a što nije rad na sebi. Kako je teško, pa i nemoguće nabrojati sve općepoznate zablude, ovdje su navesti samo neke od njih.

Stoga, evo nekoliko, po mom mišljenju, najčešćih zabluda koje ljudi koji se odlučuju za vlastiti samorazvoj  zbog svega, gore navedenog, imaju:

meditacija 1

  • TREBAM SAMO RAZMIŠLJATI POZITIVNO I SVE ĆE BITI U REDU

Čini se da je ovo postalo jedna od najčešćih mantri  milijuna ljudi. Najpoznatija zagovornica ovog postulata je Louise Hay, koja je osamdesetih godina napravila pravi boom svojom knjigom “Kako iscijeliti duh i tijelo”. Iako je dala veliki doprinos razumijevanju povezanosti između podsvjesnih mentalnih obrazaca s  brojnim bolestima koje su rezultat tih destruktivnih obrazaca, zanemarila je jednu izuzetnu bitnu činjenicu: Naime, iako različite pozitivne izjave i reprogramiranje podsvijesti putem njih izgledaju sasvim dobro  a površinski ponekad i djeluju, posljedice potiskivanja neželjenih sadržaja iz podsvijesti mogu biti katastrofalne i dovesti do teških fizičkih, emotivnih, mentalnih, pa i duhovnih poremećaja. Jer, upravo je osvješćivanje, prihvaćanje, integracija, a onda i transformacija ono što dovodi do pozitivnih duhovnih promjena, što je i cilj rada na sebi. Negiranje svoje sjenke, kako je naziva C.G.Jung, znači negiranje velikog djela sebe, što dugoročno dovodi do nazadovanja, a ne do napretka. Stoga, svatko od nas treba biti dovoljno svjestan i prisutan ovdje i sada da bi primjetio kod sebe trenutke kada se uopće ne osjeća pozitivno.Treba to promatrati neutralno, prihvatiti to-ma što god to” negativno” bilo (npr. bijes, tjeskoba, tuga, mržnja ili bilo što drugo), a tada je u mogućnosti to i transformirati, ili pak-jednostavno propustiti kroz sebe. Bivanje pozitivnom pod svaku cijenu nema nikakvog smisla.


Život u ovoj našoj dimenziji jest život dualnosti i polariteta. ”Pozitivno” i “negativno” samo su različiti polariteti jednog te iste energije. Sve oko nas, kao i mi sami, se rađa i umire, aktivno je, a ponekad i pasivno, svijetlo i tamno, radosno ili tužno, konstruktivno ili destruktivno  itd. Život je ponekad jako lijep, pun radosti, ali nosi i bol i patnju. Kada bi bivanje pozitivnim  bilo cjepivo protiv boli i patnje, sigurno je da ne bi bilo čovjeka koji se ne bi htio cijepiti tim cijepivom. Poznajem dosta ljudi koji su pozitivni i u redu, a ipak im se dešavaju razne loše stvari. Život je nepravedan? Možda. No, poznavanje toga kako stvari zaista  funkcioniraju može nam pomoći da lakše kročimo kroz taj život-kakav on god bio.

  • BIT ĆE MI BOLJE AKO BUDEM RADIO/RADILA NA SEBI, OSTVARIT ĆU SVOJE CILJEVE

Što znači bolje? Znači li to za vas ostvarenje nekih zemaljskih ciljeva: bolji posao, lijepa emotivna veza ili dobar brak, više novaca, zdravlja i sl.? Zvuče sasvim dobro- ti ciljevi. Nema, na prvi pogled ,ništa loše u ostvarenju takvih ciljeva, zar ne? Problem je što je početna intencija, tj.namjera zapravo kriva. Razumljivo je da više-manje većina ljudi počinje na taj način s radom na sebi i tu nema ničeg lošeg. No, nakon te početne intencije , usvajanjem nekih  osnovnih znanja, dolazimo do toga da je trajno usmjerenje na vanjske ciljeve potpuno pogrešno,a često i ne dovodi do rezultata. Naime, iako  postoje razne tehnike materijalizacije ciljeva u našoj 3D realnosti, a čini se i da one ponekad i daju rezultate, prava istina je da je trajno usmjerenje samo na postizanje  određenih vlastitih ciljeva u radu na sebi vrlo pogrešno. Svatko od nas može ostvariti  onoliko koliko njegovi podsvjesni programi dozvoljavaju-ništa više.Zato prvo trebamo pročistiti energetski i na svim razinama te programe, znači, okrenuti se prema unutra. Kada tražimo nešto izvan sebe, po običaju, tražimo krivo.

Čovjek koji je dosegnuo određeno duhovno znanje, ne odriče se materijalnih postignuća, što više-može i uživati u njima. Međutim, on zna, da ona definitivno  nisu bitna. Naposljetku, svi ćemo umrijeti jednoga dana i nitko od nas neće na drugi svijet nositi svoje kuće, stanove, jahte, novac ili bilo što slično. Poznati ruski narodni iscjelitelj Lazarev je , analizirajući  new age film  “Tajna” nastao po istoimenoj knjizi  prije nekoliko godina, tehnike svjesne upotrebe energije radi postizanja određenih materijalnih ciljeva nazvao “đavolizam”, jer se ovdje energija (đavao) pokušava staviti ispred ljubavi (duše). Dugoročno, to stvara jednu lošu, opterećenu karmu i sve posljedice koje ona nosi.

 ostvariti cilj

  • AKO NE OSTVARIM SVOJ CILJEVE, TEHNIKA (METODA) NE DJELUJE

Ova zabluda  suprotnost je ranije navedene, no, možda je i opasnija od nje. Naime, njene posljedice za pojedinca mogu biti vrlo teške. Razočaranje u život, svijet oko sebe, Boga te u druge ljude kao posljedica neostvarenja nego zacrtanog cilja( unatoč predanom radu na sebi) može rezultirati destrukcijom, pa i autodestrukcijom te samosabotiranjem sebe.

Duhovna dimenzija je bezvremena i vječna i svako vremensko mjerenje rezultata koje netko postiže na svom duhovnom putu je nešto što uopće nema smisla. Da li ćemo nešto ostvariti sada, za 20 godina, u nekom drugom životu ili čak nikad, sve to ma duhovnom nivou uopće nije važno. Stoga je svako  vremensko tempiranje nekog cilja u ovoj našoj realnosti dosta štetno i donosi nepotreban stres. Rok u kojem smo si zacrtali nešto ostvariti može biti samo orijentacija-ništa više. Isto tako, s obzirom da postoje i druge dimenzije stvarnosti, osim ove naše, materijalne dimenzije, pravo je pitanje :”Da li je našoj duši na akashičkom nivou zapravo dozvoljeno ostvarivanje određenog cilja, npr. da ostvarimo prekrasan brak ili emotivnu vezu?” Promatranjem šire slike stvarnosti i svijeta oko nas, možemo shvatiti i prihvatiti da  neostvarivanje nekog našeg cilja u radu na sebi (npr. da progledamo – iako smo slijepi, da ustanemo iz invalidskoh kolica-iako smo invalidni,da ostvarimo sreću s osobom x, postanemo bogati  itd.) nije dokaz da naš rad uz pomoć neke metode ne djeluje. Neostvarivanje nekog našeg cilja može biti  i veliki blagoslav za nas. Samo prihvaćanje te činjenice znak je da smo puno napravili na sebi.

 neuspjeh

  • MISLIM DA ZNAM

Po meni, ovo je najčešća i vrlo opasna zabluda. Poznato je da svi istinski velikani ovoga našega svijeta, uranjajući sve dublje u neku materiju, uviđaju koliko zapravo i ne znaju o njoj. Poznati grčki filozof Sokrat izjavio je prije nekoliko stoljeća: “SADA ZNAM DA NIŠTA NE ZNAM”. Rekao je jednu veliku istinu koja je bezvremena. Naime, ljudi koji čitaju i pročitali su brojne knjige s tematikom samorazvoja, skloni su misliti da nešto znaju. Istina je samo da oni posjeduju neku informaciju o nečemu. Informacija nije znanje. Pravo znanje jest ono kojeg pojedinac uspije u potpunosti implementirati u sebe tako da ono zapravo živi kroz njega.

einstein

Veliki Albert Einstein uvijek je tvrdio da svako znanje koje nije iskustveno-zapravo i nije znanje. Tako i ljudi koji tvrde da znaju, a u životu iskušavaju brojne probleme, nesretni su, pate, ne mogu prihvatiti svoj život i svijet oko sebe, okrivljuju druge za svoje nedaće- svi oni zapravo ne znaju. Život im to stalno potvrđuje. Puno bolje prolaze kroz život ljudi koji priznaju i prihvaćaju da nešto i ne znaju. Spremni su tada otvoriti se prema znanju, te naučiti-možda od onih čiji životi pokazuju da znaju, ili su konačno naučili. Osobno, susrećem oko sebe i ljude koji znaju i ljude koji misle da znaju. Ovima drugima vlastiti ego stvara jednu koprenu zbog koje jednostavno ne mogu vidjeti istinu. Zato,odabirem okružiti se i raditi s ljudima koji, ili znaju – volim učiti od njih, ili pak ne znaju, ali su svjesni toga i voljni to promijeniti – oni su voljni naučiti nešto od mene.

repcom.hr

 

Leave a Comment

%d blogeri kao ovaj: