Duhovna dimenzija prijateljstva Reviewed by admin on . Kako je moj život sve više prerastao u duhovno putovanje, postajala sam sve usamljenija u svojim idejama. To je bilo doba kada su priče o teorijama zavjere, pri Kako je moj život sve više prerastao u duhovno putovanje, postajala sam sve usamljenija u svojim idejama. To je bilo doba kada su priče o teorijama zavjere, pri Rating: 0

Duhovna dimenzija prijateljstva

ff

Kako je moj život sve više prerastao u duhovno putovanje, postajala sam sve usamljenija u svojim idejama. To je bilo doba kada su priče o teorijama zavjere, priče o samopomoći, unapređenju samosvijesti, kao i priče o nadolazećoj transformaciji globalne svijesti bile mnogo teže dostupne nego što je to danas slučaj.  Bilo je puno teže doći do takvih saznanja i informacija, a još teže pronaći ljude koji bi rado i bez ustručavanja dijelili svoja iskustva i znanja. Ljudi su u to vrijeme bili vrlo oprezni po tom pitanju.

Mnogi će se pronaći u ovoj priči i razumjet će kada kažem da duhovno putovanje može sasvim čovjeka postaviti u stanje opsesivnosti, pridavajući prioritet isključivo razvoju svijesti i prikupljanju informacije o realnosti u kojoj živimo bez obzira na sve. Tako sam se i ja vrlo brzo našla u stanju opčinjenosti ovim putovanjem i moj život je dobio jedini imperativ – da radim na razvoju svoje svijesti i unapređujem se onako kako su me moja zanimanja usmjeravala.

Takav put u početku može biti vrlo težak. Pošto je razvojni duhovni put vrlo osobna i intimna stvar, čovjek se vrlo brzo može osjetiti usamljenim u svijetu u kojem ostali imaju sasvim druge, svakodnevne prioritete. Dok ste usmjereni na priče o zabranjenoj povijesti čovječanstva, o teorijama zavjere, o načinima kako sebe izdvojiti iz „matrixa“, o tome kako meditirati, primjećujete da su svi ostali i dalje fokusirani na preživljavanje, zarađivanje crkavice i odlazak na posao. Koliko god da želite da im prenesete vaša nova saznanja, svi vas gledaju kao da ste pali sa Marsa i nitko vas ne doživljava ozbiljno. I tako ostajete usamljeni, jer nemate sa kime podijeliti ono što proživljavate dok se lagano navikavate na šokantne informacije o „matrixu“ u kojem živimo, ili dok se oduševljavate fascinantnim pričama o postojanju visokosvijesnih bića koja posjećuju našu planetu i učestvuju u njenom razvoju. Također nemate s kime podijeliti svoja praktična iskustva koja korak po korak počinjete proživljavati, počevši od meditacije pa do drugih metoda koje služe kako biste istražili svoje potencijalne „natprirodne“ sposobnosti.

Ah, to je bilo uzbudljivo vrijeme! Kako sam samo bila fascinirana! Svaki dan je bio nova avantura. Moje shvaćanje svega me je bukvalno oborilo s nogu u jednom danu, sjećam se da danima nisam mogla spavati zbog toga. Vrlo brzo, da ne kažem odmah u startu, pronašla sam sugovornike na forumima sličnih tematika. Internet je pravo otkrivenje! Kakva je to riznica za mene bila! Tako je počelo moje internet druženje sa anonimnim ljudima sličnih shvaćanja sa kojima sam mogla komunicirati i dijeliti svoja iskustva, koliko-toliko. Nije bilo uživo, ali i virtualno druženje je pomagalo da se ne osjećam usamljenom. Ipak, osjećala sam dozu usamljenosti u mom realnom životu. Moja želja je bila da se i u realnom životu okružim ljudima koji dijele moja razmišljanja.

Tako se tijekom vremena dogodilo da sam se s nekim istomišljenicima upoznala i osobno, naravno svi smo imali ogromnu želju za povezivanjem s ljudima sličnih shvaćanja, pa su ova upoznavanja uvijek bila popraćena oduševljenjem. Naša strast ka razvoju i istraživanju duhovnosti nas je povezala i tako je počelo i privatno druženje, gdje je naglasak uvijek bio na pričama o duhovnom razvoju. Bila su to divna druženja u suštini. Malo po malo, počeli smo ulaziti i u privatnost naših života i doživljavati jedni druge kao prijatelje. Bili smo vrlo povezani.

Negdje u cijeloj priči, potpuno sam zaboravila na jednu vrlo važnu stvar, a to je da definiram što za mene zaista znači prijateljstvo. Našla sam se u konfuziji gdje mi je vrlo dugo vremena trebalo da razdvojim što znači biti prijatelj, a što znači dijeliti slične interese. Možda će vam ovo zvučati smiješno i kao nešto što se podrazumijeva, no čovjek vrlo lako može iskomplicirati stvari u žudnji da ostvari onu osnovnu potrebu, a to je – potreba da podrškom i razumijevanjem.
I sama vjerujući kako mi je duhovnost na prvom mjestu, počela sam zanemarivati ljude kojima duhovnost nije bila na prvom mjestu i koji nisu razumjeli moju strast prema tome. Počela sam dijeliti ljude na one koji su po mom nekom mišljenju bili na putu duhovnog razvoja i na one koji to nisu bili. Tada sam tako malo znala i moja percepcija je bila vrlo ograničena. (Ok, ovo je bilo opravdavanje.) Ali i dalje, moj put je bio vrlo uzbudljiv i zabavan i time je bilo održavano moje zanemarivanje jednostavnih činjenica. Tako se moja selekcija ljudi ograničila na ljude koji su bili mojih shvaćanja. Kako ograničavajuće! Mi kao kompleksna bića imamo toliko mnogo aspekata unutar nas samih, i zaista smo sposobni da komuniciramo sa ljudima koji imaju raznolike interese i shvaćanja. I unutar takvih različitih grupacija, možemo imati prave prijatelje, one sa kojima možete imati vrlo iskren odnos pun razumijevanja i međusobnog poštovanja. No, da se vratim na priču.

Među onima koji su dijelili moja duhovne interese, također sam pronašla iskrene prijatelje. Sa nekima sam zaista ostvarila iskren i prijateljski odnos, ali bilo je i onih sa kojima sam stalno ulazila u konflikte. Moj problem je bio što sam sve te ljude strpala u isti koš prijateljstva. Pod izgovorom da su konflikti samo dio ega koje treba prevazići, napravila sam veliku grešku. Konflikte i netrepeljivost sam pripisivala egu, te sam se ograđivala od negativnih emocija smatrajući da ja to trebam prevazići, da ja trebam biti neutralna i ne ispoljavati bilo kakvu „negativnost. U konfliktima sam ostajala vrlo smirena i neutralna, ne ispoljavajući bilo kakav bijes ili ljutnju, zatvarajući se emotivno pred navalom osuda i bijesa koja je u takvim konfliktima dolazila sa druge strane. Tako sam zapravo gledala kroz prste takvim ljudima, bila sam uvjerena da pošto smo zajedno na duhovnom putovanju, da će i ti ljudi prije ili kasnije prevazići svoje egoistične obrasce i promijeniti odnos prema meni. Očekivala sam od njih da se promjene i tu sam jako pogriješila.

I tako je to išlo jedno duže vrijeme, sve dok nije došao trenutak razdvajanja. To je bio trenutak u kojem smo počeli da se razilazimo po pitanju shvaćanja, prvo je počelo sa vrlo blagim neslaganjima, a onda su ta razmimoilaženja počela da se šire sve više i više, a samim time su i sukobi i međusobno nerazumijevanje postajali još veći. Svako je iz svog ugla smatrao da je na „višem nivou“, a da je ova druga strana nekako devolvirala, i svako je pokušavao ovoj drugoj strani da ukaže na te stvari. Naravno da je to apsoludno besmisleno i apsurdno, jer je zapravo sa obe strane dolazilo čisto egoistično shvaćanje, bez trunke razumijevanja i nastojanja da se prihvatimo takvima kakvi zaista jesmo. Sve se završilo vrlo burnom svađom, pod izgovorom da je uzrok „duhovno neslaganje i razmimoilaženje“. Ali to uopće nije bio glavni uzrok.
Tek tada, shvatila sam koliko sam zapravo bila slijepa da vidim da je uzrok svađa i razmimoilaženja bio u vrlo jednostavnim međuljudskim odnosima, onakvim kakvi imaju apsolutno svi ljudi, bez obzira na svoja vjerovanja, shvaćanja, način života, i tako dalje.

U pitanju je bilo emotivno povrjeđivanje, nerazumijevanje, nemogućnost da se otvoreno razgovara bez ulaženja u svađe i vrijeđanje i nemogućnost da se poštuje izbor i način života druge osobe. Uplitanje u životne odluke druge osobe, kao i osuđivanje istih. Mnogo od ovog što sam navela, pretpjela sam na svojoj koži, ali kako sam se štitila emotivnim štitom, nisam mogla zaista osjetiti o čemu se zapravo radi. Nisam htjela priznati sebi koliko dopuštam da me druga osoba maltretira svojim ponašanjem, nego sam se i dalje držala zablude da je to dio ega na koji se ne treba obazirati. Čak me je i ta osoba često znala osuditi da izražavam ego i da ga trebam prevazići, a ja sam joj vjerovala i odbacivala svoja prava osjećanja.

No nakon tog vrlo neprijatnog iskustva, mnogo je vremena prošlo, dok se konačno nisam i sama spustila na zemlju i shvatila da sam zbog priče o duhovnosti i egu zaboravila vrlo proste činjenice po pitanju međuljudskih odnosa. U tom momentu, moje duhovno putovanje je polako počelo zaista biti moja najintimnija stvar, i sada vrlo rijetko pričam o tome jednostavno  zato što mi se čini da je nepotrebno. To je vrlo individualna stvar, i pričanje bez nekog naročitog povoda nema baš mnogo smisla.

Nije bitno kakav čovjek može postati, bitno je kakav je on sada trenutno. Ako se sada trenutno ne slažete sa nekim, onda ne očekujte da će se odnosi popraviti u budućnosti. Ne gledajte čovjeka kao da nema ego i ne zamišljajte ga kakav bi on mogao postati kada bi se tog ega riješio, jer to se neće dogoditi. To je iluzija.

Prijatelj nije onaj s kim dijeliš iste interese ili s kojim se vidiš svaki dan. Prijatelj je netko tko te poznaje u dubini duše, kao i ti njega, netko tko te razumije, kao i ti njega, netko tko će ti pružiti podršku i neće te osuditi,  netko kome se možeš obratiti pa da je na drugom kraju svijeta i da se s njim čuješ jednom godišnje. Hvala bogu, zaista imam takve prijatelje koji su se pokazali iskrenim u najtežim momentima, čak iako se čujemo rijetko.

Ovo što dijelim sa vama su vrlo obična ljudska životna iskustva, onakva kakva skoro svaka osoba može doživjeti. I tu je čitava tajna u duhovnosti.

Duhovnost nije ako si teorijski potkovan i znaš sve o meditaciji i čakrama.

Duhovnost također nije ako si vrlo duboko upućen u teorije zavjere i globalne planove za ostvarenje novog svjetskog poretka.

Duhovnost također nije ako si isključivo usmjeren da vjeruješ da će ti tvoja uvjerenja donijeti nekakvo prosvjetljenje.

                                                     *****

Duhovnost je prosto svjesno prihvaćanje tu gdje jesi bez obzira gdje si i pronalaženje načina da najbolje naučiš iz situacije u kojoj si se našao.

Duhovnost je ostvarenje individualnog načina da proširiš svoju samosvjesnost i da na kreativne načine dođeš do svojih odgovora.

Duhovnost je kada u bilo kakvom načinu života možeš pronaći jednostavnost življenja i fantastičnu kompleksnost svemira.

Duhovnost je individualno percipiranje realnosti.

Aniko Budai / Majka Zemlja

 

Leave a Comment

%d blogeri kao ovaj: