Piramida potreba: Jeste li u 2% onih koji teže samorealizaciji? Reviewed by admin on . . Najzdraviji ljudi, po Maslowu, nisu istovremeno ljudi za koje bi se reklo da su dobro uklopljeni u društvo u kojem žive. Procjenjujući po dotadašnjim mjerilim . Najzdraviji ljudi, po Maslowu, nisu istovremeno ljudi za koje bi se reklo da su dobro uklopljeni u društvo u kojem žive. Procjenjujući po dotadašnjim mjerilim Rating: 0

Piramida potreba: Jeste li u 2% onih koji teže samorealizaciji?

maslov.

Najzdraviji ljudi, po Maslowu, nisu istovremeno ljudi za koje bi se reklo da su dobro uklopljeni u društvo u kojem žive. Procjenjujući po dotadašnjim mjerilima, te osobe stoje po strani od osnovnih kriterija društvene prilagođenosti, ali to ne znači da su bolesne. Naprotiv, stanje njihovog duha predstavlja suštu suprotnost bolesti. Po Maslowu, bolesno je suvremeno društvo. Dobra prilagođenost takvom društvu, što je prije njega prihvaćano kao znak duhovne zrelosti, ne znači da je osoba zdrava, a jos manje sretna. On piše: ‘Samoaktualizujuće osobe nisu dobro prilagođene, u naivnom smislu slaganja s kulturom u kojoj žive i identificiranja s njom. One se s kulturom usaglašavaju na razne načine, ali se u svakom od tih načina u izvjesnom dubokom smislu odupiru, suobražavaju i zadržavaju izvjesnu unutarnju neovisnost.’

Karakteristike ličnosti čije je osnovno opredeljenje težnja ka samorealizaciji su sljedeće:

Jedna od najistaknutijih osobina takvih ljudi je na prvi pogled paradoksalna – nedostatak egocentričnosti, usmjerenost na rjesavanje problema drugih ljudi.

Dalje, sve samoaktualizujuće osobe su kreativne, bilo u području nauke i umjetnosti, bilo što kreativnost izražavaju oplemenjivanjem svakodnevnih banalnih aktivnosti. Kreativnost ovakvih ljudi tijesno je povezana s još jednom njihovom osobinom – stalnom svježinom i neponovljivošću njihovog opažanja. Tamo gdje je za druge ljude svijet sasvim istražen, dobro znan, pljosnat i ispošten, ove osobe iznova otkrivaju novo i uživaju u njemu.

Kod većine takvih bića primjetna je veća sposobnost da uoče laž, prozru konvencionalnost i izvještačenost.

Sposobnost koja se ponekad naziva kapacitetom ljubavi, da daju i prihvate ljubav drugih, kod osoba koje teže samoaktualizaciji daleko je veća nego kod osoba drugačije usmjerenih. One su u stanju da potpunije i nesebičnije vole i da održavaju mnogo dublje emocionalne veze od ostalih članova društva.

I kod njih se povremeno sreću izlijevi jake kritičnosti prema drugima i napadi bijesa, obično dok su mlađi. Uprkos tome i uprkos svojoj distanciranosti od konvencionalne kulture u kojoj žive, oni prema ljudskom rodu gaje snažan osjećaj naklonosti i identiteta.

Ove osobe posjeduju izosštrenu sposobnost razlikovanja dobra i zla, i, istovremeno, veoma veliku toleranciju prema nesposobnosti drugih ljudi za takvu razliku.

Maslow je kod njih ustanovio čuda osjećaj za humor. Oni ne vole negativni humor, humor zasnovan na neprijateljstvu prema drugim društvenim grupama i to, kako je on vjerovao, uslijed odsustva osjećaja nesigurnosti na kome je umnogome takav humor zasnovan.

Samoaktualizujuće osobe imaju izoštren smisao za viši humor, koji je Maslow nazvao filozofskim humorom, zasnovanom na uočavanju apsurda univerzuma u kojem žive.

Samoaktualizujuće osobe nisu imune na nedostatke ličnosti, strepnje i strahove. Ali ovi kod njih bivaju uzrokovani objektivno postojećim problemima, a ne iskrivljenim opažanjem stvarnosti, što karakterizira neurotičare.

Oni su također sposobni za ponašanja koja se u našoj kulturi opisuju kao neuglađenost ili grubost. Kada takvu osobu prevari dugogodisnji prijatelj, u stanju je, uprkos velikoj toleranciji, da raskrsti s njim naglo i zauvijek bez ikakve sentimentalnosti. O ovoj njihovoj karakteristici Colin Willson pise: ‘Mora se imati na umu da su oni veoma jaki ljudi. To im omogućuje da ispolje kirursku hladnokrvnost kad god je to neophodno, daleko iznad dosega prosječnog čovjeka.’

Leave a Comment