Otmica mozga ili gdje je nestao čovjek Reviewed by admin on . . ''Uživite se u sljedeću situaciju: sjedite u restoranu u društvu vama ugodnih osoba i ručate uz čavrljanje ispod glasa. Za stolom do vas sjedi roditeljski par . ''Uživite se u sljedeću situaciju: sjedite u restoranu u društvu vama ugodnih osoba i ručate uz čavrljanje ispod glasa. Za stolom do vas sjedi roditeljski par Rating: 0

Otmica mozga ili gdje je nestao čovjek

djeca.

”Uživite se u sljedeću situaciju: sjedite u restoranu u društvu vama ugodnih osoba i ručate uz čavrljanje ispod glasa. Za stolom do vas sjedi roditeljski par i njihovo trogodišnje dijete koje bez prestanka urla, bezrazložno se dere zahtijevajući sad ovo sad ono, penje se na stolice i na stol, razbacuje histerično hranu oko sebe čiji komadići dolijeću i do vašeg stola. Vi niti možete više uživati u jelu, niti u tihom razgovoru sa svojim društvom, dok roditelji sa susjednog stola ne poduzimaju apsolutno ništa kako bi umirili svog mezimca. Podržavate li ih u tome što su pasivni ili biste ipak radije da mu „daju po turu“ i da ta gnjavaža više prestane? Možete slobodno odgovoriti bez straha, jer vaš odgovor neće čuti niti jedna udruga za zaštitu dječjih prava.”

A sad zamisli da si dobio otkaz ili da te ostavio partner ili ti je mašina poplavila pola novouređenog stana ili da ti se sve to troje dogodilo odjednom. Zamisli da ti nakon toga kažem da moraš sjediti sa mnom i mojom ekipom dva sata i gledati utakmicu (ako si žena) ili da ćeš sa mnom provesti dva sata u salonu vjenčanica (ako si muškarac). Naravno da moraš mirno sjediti. Ne smiješ cviliti i prigovarati jer ne mogu na miru gledati utakmicu i uživati u njoj niti mogu s dečkima razgovarati. Ako počneš cviliti ili prigovarati, poslat ću te po šibu koju ću ti nakon toga slomiti na leđima, ili ti opaliti par šamara… iako znaš što, možda je najbolje da te nalupam po dupetu. Siguran sam da će ti sve od navedenog pomoći da se osjećaš bolje. Ako ne vjeruješ, možemo probati. U biti imam još bolju ideju – predlažem da ovaj eksperiment provedeš sa svojim roditeljem ili Mike Tysonom. U biti, čemu se ograničavati, preporučam da isprobaš svo troje. Preporučam da ne odgovaraš na ovaj prijedlog jako brzo, već da si daš vremena i stvarno si dozvoliš osjetiti kako bi ti bilo. Ukoliko si odvojio vremena i OSJETIO kako ti je, sad vjerujem možeš zamisliti kako se osjeća dijete (samo kad to pomnožiš sa 10). Razlika je u tome što si ti odrasla osoba i možeš otići od mene/Mikea/svog roditelja, a dijete nema tu opciju jer mu život ovisi upravo o osobi koja ga zlostavlja. Ovo je ujedno i jedan od razloga zašto ljudi ostaju u nasilnim vezama. Osim što im je nasilje normala i jedina “ljubav” koju poznaju, veliki dio njihove psihe nije sazrio (upravo zbog takvog odgoja) i boje se otići jer misle/osjećaju da će umrijeti.
.
Jesi li se ikad zapitao zašto se dijete tako ponaša? Misliš li da ima neki razlog (koji ti ne možeš dokučiti, a ono nema drugačiji način za izražavanje jer ga još nije naučilo niti će ga naučiti batinanjem) zašto se ponaša tako kako se ponaša? Ili misliš da to malo neodgojeno đubre tebi (kako se usuđuje?) želi napakostiti?
 .
Dijete nije neprijatelj i nema ništa osobno protiv roditelja. Dijete je osoba koja ima misli i osjećaje. Ima ograničeno razumijevanje. Vidjet ćete da ga roditelji na Balkanu ne doživljavaju tako. Doživljavaju ga kao stvar, tj. objekt, a ne subjekt. To vrlo jasno možete vidjeti po tome kako se odnose prema odraslim jedinkama. Ljudi su im uglavnom balavci do 40e, 45e, a stari prdonje od 45e, 50e. U biti, postoji uski prozor od maksimalno 10godina kad se uzimaju kao ravnopravni subjekti i punopravne odrasle osobe. Vidjet ćete i po tome kako razgovaraju o njima i prema njima, a ne sa njima. Donesi ovo, napravi ono, nemoj ovo, nemoj ono. Vidjet ćete i nepostojanje stvarnog interesa za to tko je ta osoba u nastajanju. Kako ona funkcionira, što želi i što osjeća. Uglavnom postoje već unaprijed stvorene slike o tome tko to dijete (osoba u nastajanju) jest i kako bi se trebala ponašati i izgledati. Pristup djetetu kao neodgojenoj životinji, kao nekome tko od početka ne valja i kao nekome koga treba popraviti je potpuno pogrešan.
Ljudska mladunčad (djeca) na svijet dolaze kao vrlo nesamostalna i nedovršena bića (za razliku od mnogih životinja) i zato na svijet dolaze s nagonom za vezivanjem. Povezanost im daje osjećaj sigurnosti i trebala bi biti garancija da će njegove fiziološke i psihološke potrebe biti ispunjene. Osjećaj sigurnosti je najosnovnija ljudska psihološka potreba. Dijete je ima kad se osjeća povezano sa majkom. Ova veza mora biti i emotivna. Majka mora biti prisutna. Da bi shvatili o čemu pričam, sjetite se iskustva kad ste bili s nekim, a osjećali se usamljeno kao da osobe nema. Ukoliko dijete ne osjeća da je osoba tu, osjeća se nesigurno. Svako povlačenje ljubavi i prekidanje kontakta, uzrokuje u djetetu strah i paniku. Osjećaj da će umrijeti. Tad govorimo o stanju stresa tj. traumi. Jednostavna definicija traume je da je ona iskustvo koje je bilo previše, a odvojenost u djetetu stvara ogromnu anksioznost s kojom se ne može nositi.
 .
Upravo zbog ovog razloga je ignoriranje, slanje u kut i drugu sobu puno gore od batina. Batine su makar kakav takav kontakt. Ovako dijete ostaje samo s osjećajem da umire. Ono što dijete treba u svakom trenutku je Čovjek. Osobu koja ga čuje, razumije, osobu koja se može pobrinuti za njega, osobu koja je empatična, strpljiva i odlučna. Osoba koja će mu postaviti granice kako bi se ono osjećalo sigurno. Osobu čiji je neokorteks „on line“, a ne osobu kojoj je otet mozak za promišljanje (jer je okinuta njihova prošlost i njihov odgoj) i koju su preplavile emocije (koje nije procesirala jer su njihovi roditelji radili isto) pa ne može smisliti bolji način reagiranja od toga da lupi svoje dijete po dupetu, a očekuje od njega racionalnost i odgovornost koju niti sama nema. Sve odgojne metode koje su uobičajene i kratkoročno rade, dugoročno ostavljaju posljedice po psihičko i fizičko zdravlje i izuzetno su štetne. Lupanje po dupetu prekida kontakt. Nabijanje krivnje, kritiziranje, posramljivanje, ismijavanje, odbacivanje, ignoriranje isto tako. To stvara nesigurnost i utiskuje u psihu da nešto ne valja s djetetom samim. Tuče u njegov integritet i jako ga narušava.
 .
Majstorima koji misle da je dobro što su dobivali batine i da su trebali dobiti još kako bi bili bolji ljudi predlažem da zamole svoje roditelje da ih lupe po dupetu kad god nešto „pogriješe“, tj. ne rade onako kako su oni zamislili, naravno sve sa svrhom kako bi postali još bolji ljudi. Molio bih da mi jave kakav je bio osjećaj nakon što su dobili po dupetu i što su iz tog naučili.
 .
Ne možemo dati ono što ni sami nismo dobili (empatiju, strpljenje, prihvaćanje, ljubav, razumijevanje) ako nemamo iskustvo kako to napraviti. Proslijedit ćemo dalje sve ono što jesmo dobili (nasilje, kritiku, ismijavanje, okrivljavanje, manipulaciju, ponižavanje…) sve do onog trenutka dok ne dobijemo novo iskustvo. Sve naše povrede su nastale kroz interakciju s drugom osobom i jedino se kroz interakciju s drugom osobom možemo iscijeliti i tako prestati to prenositi dalje. Jedino tako ćemo prestati povrjeđivati sebe i druge. Odnosno, znat ćemo da je povrjeđivanje pogrešno i kako popraviti kad smo nepravedni, kritični, nasilni prema sebi i prema drugima.
.

Leave a Comment

%d blogeri kao ovaj: