Oda neradosti Reviewed by admin on . Tajna sretnog življenja ili recept sretnog života – danas dolazi jeftino. Jednominutne mudrosti nalik komarcima zuje i bockaju sa svih strana. One su kolačići k Tajna sretnog življenja ili recept sretnog života – danas dolazi jeftino. Jednominutne mudrosti nalik komarcima zuje i bockaju sa svih strana. One su kolačići k Rating: 0

Oda neradosti

narsistlik-620x3961

Tajna sretnog življenja ili recept sretnog života – danas dolazi jeftino. Jednominutne mudrosti nalik komarcima zuje i bockaju sa svih strana. One su kolačići koje prihvaćate na svakoj web stranici. Imate ih na bocama Jane.

Nipošto ih se ne usuđujem srozati, dio su moje dijete. Smatram ih tečevinom onoga što je preduvjet sreći, a to je nesreća. Jednominutne mudrosti su sukus, trostruki koncentrat pasirane muke, a razlog zašto nekima ”izvana” djeluju iritantno sličan je onome kada nam za kompleksno egzotično jelo nude nonšalantni šalabahter, prepun radnji i sadržaja s kojima niste dovoljno familijarni da bi vam predstavljale nešto podrazumljivo. Kao kada slušam ‘Golog kuhara’ kako mi nabrzaka izbifla recept gdje slaninu prskam s medom dok na nju ribam kopito mladog nosoroga s marokanskim kormoračem. Ako nemate marokanski nije nikakav problem, možete koristiti opću pučku zamjenu – zambezijski lisnati papar. Prebacim program i zaželim mu dobar tek.

Mudrost se stječe  – nemudrošću. E, ali ne dvadeset dekagrama. To će biti nekoliko metričkih tona nakupljenih kroz pore inkarnacija. Tek kada se naša ramena počnu mrviti pod uvredljivo poznatim, cikličnim osjećajima muke, njenih jednostavnih obrazaca i zajedničkih nazivnika – tada naše obrve počnu mijenjati oblik iz tužnih u upitne, propitivačke.

Nemudrosti nas nitko ne mora učiti. U punoljetnosti već smo je savršeno savladali. Sustav je savršen učitelj nemudrosti. Baci čovjeka u civilizacijski kaos, u pleme nebodera i satova… i samo promatraj. Opisivanje nemudrosti je uvijek zanimljivo, a vršimo je od pećinskih crteža do sitcomova. Budalaština bivanja čovjekom, ta tragična komedija kada dušu gledate u predstavi individualnog tijela i uma je tolika, kao kada bi ste dvogrbu devu oblačili u visoku modu. Čovjek je oksimoroničan; besmrtno blažnestvo sa poremećajem ličnosti. Vječnost s ankcioznom nesanicom.

Naše oči naviknu se na mrak i sa zrncem svjetla rasutim po plohama  – mi živimo. U mraku oči traže svjetlo. Ne puno svjetla, dovoljno je i vrlo vrlo malo. Ne čini se teškim odreći sunca, niti ga pamtimo da bi nam nedostajalo. U mraku, u šuštajima, sunce se čini radikalnim. Čak opasnim. Previše je to svjetla, previše razotkriva, previše pali i prikazuje.

Potrebni su nam i naši svakodnevni recepti za nesreću, preskripcije za muku. Život je pilula sa mnogo, mnogo nuspojava. Može uzrokovati mučninu, kratkovidnost, nesanicu, strah, opsesiju, sebičnost, nimfomaniju, čak smrt je nuspojava pilule života. Ovo je planet gdje se mukom mučimo, mukom krijepimo, mukom rastemo. Ne podcjenjujte ljudsku ovisnost o patnji i muci, brižno nas tome uče klasici književnosti, filma, kazališta, povijesti… Čak i omladinci iz Beverlly Hillsa su imali svoje muke, posebice Dyllan. J

Dok pišemo o sreći i ljekarničkim recepturama – ne zaboravimo, one su tu samo za đake koji uopće stoje u ljekarni, čija ramena su natopljena suzama koje se već suše, kojima je patnja toliko bliska i ljubljena da si dozvolili vjerovati u rastanak od nje. Sreća je za ljude koji stoje ispred zastora čarobnjaka iz Oza i prstima razabiru tkaninu koju bi uklonili da vide tko poteže konce, tko je taj strašni čarobnjak – zapravo!

Proces nadilaženja patnje nije povlačenje iz svijeta. To bi bilo varanje. Proces je to povlačenja od sebe. Ono što jedan recept kaže, prestanak poistovjećivanja sa svojim ‘ja’. No, ovaj puta nisam tu da pišem o receptima golog kuhara, već samo da mahnem patnji. Toj dušmanki koju u  današnje vrijeme potiskujemo i tjeramo od sebe, poput ljubavnika kojega još nismo preboljeli. O ne, ne morate, lezite s njime ponovo, napatite se još malo, rodite mu djecu dok god je u njegovim očima sjaj. Doći će i njemu kraj. Kada upoznamo sebe i njega dovoljno, ugledamo da nemamo više što naučiti od njega – tada ćemo i sami zapisati nekakav recept,  sukus, mineral suza koji se nataložio na hridima obraza.

– Robert Marinković

Leave a Comment

%d bloggers like this: