O opraštanju iz drugog kuta Reviewed by admin on . . Puno je priča o opraštanju. O tome kako su nas drugi povrijedili. Jedan drugi ili više drugih, svejedno. Kako smo patili. Zatim, kako smo prevazišli tu patnju . Puno je priča o opraštanju. O tome kako su nas drugi povrijedili. Jedan drugi ili više drugih, svejedno. Kako smo patili. Zatim, kako smo prevazišli tu patnju Rating: 0

O opraštanju iz drugog kuta

oprost.

Puno je priča o opraštanju. O tome kako su nas drugi povrijedili. Jedan drugi ili više drugih, svejedno. Kako smo patili. Zatim, kako smo prevazišli tu patnju i najzad uspjeli oprostiti – njima. Oproštaj je ljekovit, to je točno. I zaista, opraštamo zbog sebe, ne zbog drugih. Ne bih ponavljala ove uobičajene fraze. Htjela sam da opraštanje sagledamo iz drugog kuta. Iz šire perspektive, bolje rečeno.

Ako pogledamo na taj način, svi su događaji u našem životu tu iz nekog razloga i pomažu nam da bolje razumijemo sebe i oslobodimo se nekih svojih programa ili uvjerenja. Sve što se događa, događa se dakle za naše najviše dobro, bez obzira koliko je teško. Kada ovako postavimo stvari, dovoljno je da budemo zahvalni za sve što nam se događa. Zahvalnost dakle dugujemo i svim onim ljudima koji su nas povrijedili na bilo koji način. Jer, zapravo nas nisu povrijedili oni. Oni su bili samo posrednici, mogli bismo reći i prenosioci lekcije koji svakako zaslužuju našu zahvalnost. I zaslužuju da ih zamolimo za oproštaj, jer svi mi povređujemo druge, a da toga nismo ni svjesni.

Sasvim mi je jasno da postoje situacije u životu kada nam je ovakav način razmišljanja potpuno neprihvatljiv i nerazumljiv. Ipak, to ne znači da nije ispravan. U trenutnku kada zaista prevaziđemo neki problem, osjećaj zahvalnosti za iskustvo javlja se sasvim spontano. Tada se javlja i zahvalnost prema  osobama koje su sudjelovale u tom događaju. Iz ovog osjećaja duboke, iskrene zahvalnosti, rađa se i  poriv da zatražimo oproštaj.

Nije nužno da ga zaista, zatražimo od druge osobe, dovoljno je da to učinimo sami sa sobom. Ne treba vam nikakav poseban tekst, niti molitva, jednostavno se umirite, zamislite pred sobom osobu s kojom ste imali bilo kakav konflikt, problematičan odnos ili kojoj ste nešto zamjerali, a onda zamolite dušu te osobe da vam oprosti. Dozvolite da vam riječi same izlaze, ne sputavajte se razmišljanjima ni kako je to što radite glupo i ne služi ničemu ili kako on ili ona vas trebaju zamoliti za oproštaj, a ne vi njih. Svi mi smo jedno i na nivou duše to dobro znamo. Jedina prepreka u traženju oproštaja može biti naš ego i priče koje ga njeguju, a koje sami sebi pričamo. Znate ono – zar  da ja nju/ njega molim za oproštaj? I to poslije svega što je on meni učinio? Kakve su to gluposti? Nemojte ni pokušavati da radite  vježbu, dok razmišljate na ovaj način. Oslobodite se ogorčenja, oprostite drugima, oprostite sebi, a tek kad ste u stanju osjetite zahvalnost za neko bolno iskustvo  zatražite i oproštaj od druge osobe. Osjetit ćete ogromno olakšanje i oslobođenje.

– Suzana Vemić, psih.

Centarprozor.com

Leave a Comment

%d blogeri kao ovaj: