Ho’oponopono praksa Reviewed by admin on . . Ho'oponopono je stvarnost prihvaćanja i preuzimanja odgovornosti putem čišćenja onoga čemu svjedočimo. Međutim, "problem" je što nema načina da intelektualno . Ho'oponopono je stvarnost prihvaćanja i preuzimanja odgovornosti putem čišćenja onoga čemu svjedočimo. Međutim, "problem" je što nema načina da intelektualno Rating: 0

Ho’oponopono praksa

hoop.

Ho’oponopono je stvarnost prihvaćanja i preuzimanja odgovornosti putem čišćenja onoga čemu svjedočimo. Međutim, “problem” je što nema načina da intelektualno razumijemo ovu praksu! Možemo je samo apsorbirati u sebe i potom djelovati inercijom njene jednostavnosti u našim životima. Slično tomu, ne trudimo se razumjeti kako smo prohodali, naučili govoriti ili misliti, ne bavimo se tim sposobnostima niti u jednom trenutku! Kazati će netko da je to genetsko nasljeđe, kod koji nam omogućuje funkcioniranje ovdje na Zemlji i dolazi kao neka zadana vrijednost kojom se ne treba posebno baviti. Zaista? Pitajte Nicka Vujicica.
Dakle, hopsanje je proces kojeg možemo prihvatiti samo evolutivno, kroz rad i svjedočanstvo čišćenja, otpuštanja i osobne transformacije. No, moramo dopustiti da se to događa, dati mu neko vrijeme i graditi potporne stupove povjerenja.

Mi imamo misiju popraviti tu izopačenost da su programi i problemi nešto što nam je dodijeljeno i nije do nas što su tu. Naš zadatak je integrirati stanje voljenja i zahvale u našu svakodnevnu pozornost kao temelj za sve ostalo. To naravno nije lako, jer se sve u nama bori i pojašnjava to kao nelogično, nemoguće ili ne razumijem. Zaista, pravi je izazov odoljeti lutanju u “zašto to, kako to”! Ali dobro je što se mi ustvari i ne moramo boriti protiv toga! Nastavimo hopsati, tim pitanjima usprkos! Oni su svakako već tu jer su jako duboko pustili korijenje u naše nesvjesno i samo vrebaju svoju priliku. Mi trebamo vrebati svoju, a to je “Volim te, Hvala ti”.

Znate, postoji jedan uređaj zove se stroboskop: on baca svjetlo u zadanim intervalima u nešto što se kreće ili vrti, i vi možete praktički vidjeti sliku tog predmeta, možete pročitati i tekst koji na njemu piše, premda je to golim okom nemoguće! E, taj “Volim te” djeluje baš kao stroboskop: on ubada snažnim snopovima Ljubavi u nevidljive programe i omogućuje nam da sabotiramo i razorimo tu strukturu! Jednom sam već pisao, živimo u programskom softveru u kojem se sve odvija kako programski kodovi nalažu. To se događa jer nema otpora. Hopsanje je novi softver, svojevrsni virus koji napada učmalost, ustaljenost i bezvoljnost. On je nova baza na kojoj će počivati naša transformacija u bića od svijesti, percepcije i podrške Zemlji.

Ho ‘oponopono je vrlo jednostavna praksa i njena tajna je upravo u toj jednostavnosti. Da bi joj se mogli posvetiti punim plućima važno je pridržavati se te jednostavnosti. Ne traži se ništa više od osobe koja bi željela prakticirati Ho!

Mi moramo ustrajati i dopustiti prihvaćanje, to je jedini način! Ako dobijemo neki dokaz moći, nešto nam se lijepo odjednom dogodi, nelogičnosti usprkos, naš zadatak je to znanje usvojiti i postaviti ga kao definiciju života. Radije nego da ga olako ignoriramo, trpamo pod slučajno i zaboravimo na njega. Na taj način očuvati ćemo potrebnu energiju koja će nam dati snage i optimizma da nastavimo dalje.

Dakle, “Volim te” i “Hvala ti” – tu je sve! To piše na naslovnici knjige. A sadržaj se razvija u hodu, slova se pišu kako mi čistimo. To je strategija života – volje da dospijemo u stanje Nule i budemo slobodni. Pustimo onda da se stranice ispisuju same, ne bavimo se s tekstom! To je jedina knjiga čiji je naslov jedini tekst koji nas zanima.

– Nenad Ljubic

 

Leave a Comment

%d bloggers like this: