Blogdan: Ne dam tvom djetetu koricu kruha jer moje neće imati za sladoled Reviewed by admin on . . Došlo je vrijeme kad se više ni Čovjek ne može biti. Od neljudi. Došlo vrijeme kad moraš objašnjavati zašto treba voljeti, zašto pomagati, zašto biti suosećaj . Došlo je vrijeme kad se više ni Čovjek ne može biti. Od neljudi. Došlo vrijeme kad moraš objašnjavati zašto treba voljeti, zašto pomagati, zašto biti suosećaj Rating: 0
You Are Here: Home » Život » Život općenito » Blogdan: Ne dam tvom djetetu koricu kruha jer moje neće imati za sladoled

Blogdan: Ne dam tvom djetetu koricu kruha jer moje neće imati za sladoled

djeca.

Došlo je vrijeme kad se više ni Čovjek ne može biti. Od neljudi. Došlo vrijeme kad moraš objašnjavati zašto treba voljeti, zašto pomagati, zašto biti suosećajan. Isto zašto i udisati, izdisati, treptati… Baš tako jednostavno.

Ne treba zbog vlastite muke izgubiti osjećaj za druge. Kada izgubimo ljudskost što nam ostaje? Par kila kostiju, malo mesa i crijeva puna govana. Kad se ostane bez duše, za nekoliko dana mrtvo tijelo počne smrdjeti. Ako je duša otišla na bolje mjesto, onda to i nije toliko strašno, al smrad živog čovjeka bez duše – to je najstrašnije.

Mjerenjem kome treba pomagati a kome ne, samo izlazi na vidjelo nečovječnost, jer tko još može pomisliti da ikome tko je ugožen ne treba pomoći. Kad bi svatko zaista pomagao svakome kome treba pomoć, ne bi imao vremena voditi računa o tome kome ne treba pomagati, ili kojim prioritetom treba raspoređivati pomoć. To obično rade samo zaludni ili oni koji ne pomažu nikome. Oni koji pomažu, pomažu uvijek, bilo gdje i svakome.

Rekao bih svima onima koji patriotizam shvaćaju samo kao veličanje svojih uspjeha a negiranje tuđe nesreće, koji ga pokazuju tako što panično čuvaju svoje a plaše se tuđeg, kojima raste jedino unižavanjem drugih a hvaljenjem svojih, to nije rodoljublje već mržnja. I to ona najočiglednija, sirova i opasna. Najviše po vas same.

Jadan je taj svijet u kojem su mediji riječ izbeglica kamuflirali riječju imigrant. Jadna je ta država koju treba braniti od beskućnika, siromašnih i napaćenih. Jadna je bilo koja zemlja koja se boji nemoćnih kao da je mogu odnijeti sa sobom na stopalima. Jadna je bilo koja vjera koja se boji da je postojanje neke druge može uništiti. Jadan je svaki čovjek koji može ostati imun na plač djeteta bilo koje rase, vjere ili nacije.

S obzirom da je ovaj život suviše kratak, a nesreće su obično duge, danas ne pomagati znači odmagati. I ne samo danas, već oduvijek. Nažalost, tu istinu znaju rijetki. Vjerojatno zato mnogi i pričaju da dobrih ljudi više nema. Sada ih nazivaju ludima, glupima, koliko vidim i izdajnicima, pa se sve manje i vide.

Jedna trinaestogodišnjakinja je davno napisala da nitko nikad nije postao siromašan dajući drugima, a danas to ni mnogo stariji ne shvaćaju. Zato valjda siromašni dobrotom i ne pomažu, jer oni sigurno nemaju što dati.

blogdan.rs

Leave a Comment