Učenje derviša: Sedam nivoa duše i duhovnog razvoja Reviewed by admin on . Po učenjima mnogih sufija, postoji sedam nivoa duše (nefsa). To su u isto vrijeme i sedam nivoa duhovnog razvoja, počev od stanja potpune samo-opsjednutosti i e Po učenjima mnogih sufija, postoji sedam nivoa duše (nefsa). To su u isto vrijeme i sedam nivoa duhovnog razvoja, počev od stanja potpune samo-opsjednutosti i e Rating: 0

Učenje derviša: Sedam nivoa duše i duhovnog razvoja

derviši

Po učenjima mnogih sufija, postoji sedam nivoa duše (nefsa). To su u isto vrijeme i sedam nivoa duhovnog razvoja, počev od stanja potpune samo-opsjednutosti i egoizma do potpuno pročišćenog, duhovnog nivoa.

Duša koja zapovijeda

Na ovom prvom nivou, nefs ili duša se još opisuje kao duša koja dominira ili duša sklona zlu. Nefs koji zapovijeda teži dominaciji i kontroli nad svakim pojedincem. Na ovoj razini postoji nesputana sebičnost, tu nema nikakvog osjećaja za moralnost i samilost. Ovaj nivo duše, opisuje se slično opisu ida u psihoanalitičkoj teoriji; usko je vezan s požudom i agresivnošću. Požuda i agresivnost su poznati kao „svinje i psi duše“ (čulna uživanja se smatraju svinjama, dok se agresivnost poistovjećuje sa psima ili vukovima). Na ovom nivou duša je podložna bijesu, pohlepi, čulnim prohtjevima, strasti i zavisti. Ovo je područje tijela i sebičnih želja. Na ovoj razini ljudi se ponašaju poput bolesnika koji ne priznaju i ne prihvaćaju činjenicu da su bolesni. Njihovim životima dominiraju životinjski postupci i navike koje je skoro nemoguće iskorijeniti; no, oni ipak uporno odbijaju priznati da su u nevolji. Nema nikakve nade za prevladavanje ovog stupnja onima koji ne osjećaju nikakvu potrebu za promjenom.

Duša koja se kaje

Ljudi na prvom nivou duše nalaze se u dubokom nemaru i ne-svijesti. Kada se upali svjetiljka vjere tada se i svijest počinje buditi. Tada, po prvi put, nefs postaje svjestan svih pogubnih posljedica svojih loših navika. Na ovom nivou još uvijek dominiraju želje naše niže prirode, ali mi tu već počinjemo, s vremena na vrijeme, osjećati kajanje te nastojimo slijediti impulse naše više prirode. O ovome učitelj Muzaffer kaže: “U nama se odvija stalna borba između naše niže i više prirode. Ona traje sve dok smo živi. Ne znamo tko će pobijediti. Ne znamo tko će postati gospodar našega života. Ako pobijedi razum postat ćemo vjernici i prihvatiti istinu. No, ako naši niži prohtjevi savladaju naš razum, onda ćemo mi zasigurno istinu odbaciti.” Na ovom nivou čovjek još uvijek nema dovoljno snage da značajno promijeni svoj način života. Ipak, on sada jasnije uočava svoje greške; u njemu se budi kajanje i želja za promjenom. On se može porediti s bolesnikom koji je počeo shvaćati svu ozbiljnost svoje bolesti i osjeća bol koju je nanio sebi i drugima. Međutim, njegova bolest još uvijek je prejaka da bi se mogao izliječiti. Za to mu je potreban mnogo jači lijek.

Nadahnuta duša

Na ovoim nivou onaj koji traži počinje osjećati iskreno zadovoljstvo u molitvi, meditaciji i drugim duhovnim aktivnostima. Tek tada on doživljava pravu radost duhovnog iskustva i postaje motiviran moralnim vrijednostima, te idealima milosrđa i služenja. Ovo je i sam početak sufijskog duhovnog puta. Sve do ove stanice salik, duhovni putnik, dostiže samo površno razumijevanje, upražnjavajući vjeru mehanički. Mada ovdje pojedinac još uvijek nije oslobođen svih želja, on na ovom nivou nadahnuća i duhovnog iskustva znatno smanjuje snagu nefsanske moći. Na ovome nivou neophodno je živjeti u skladu s višim duhovnim vrijednostima. Ako se ovo nadahnuće ne ustali u srcu duhovnog putnika, postoji opasnost da se ono ugasi i potpuno iščezne. Nadahnuta duša može se okarakterizirati kao ljubazna, susjećajna, umješna i moralna. Ukratko, osoba na ovom nivou nadahnuća izgleda emotivno zrela, puna je poštovanja prema drugima i zaslužuje da bude poštovana.

Smirena duša

Salik, duhovni putnik, ovdje je dostigao stanje smirenosti. Sva borba, koja je imanentna svim prijašnjim nivoima, ovdje praktično prestaje. Tu nas više ne vežu stare želje i okovi. Naša nefsanska priroda se počinje stišavati i tako dopušta saliku da se približi Uzvišenom Allahu. Na ovom nivou, duhovnog putnika karakteriziraju slobodoumnost, zahvalnost i pouzdanost. On sada istom smirenošću prihvaća dobro i zlo. Ipak, on još nije stigao svome cilju, on se još uvijek nalazi u prijelaznoj fazi puta. Njegov nefs se ovdje počinje raspadati i oslobađati svih dotadašnjih briga koje su ga sputavale na Putu. Tu se vidno pojačava proces njegove reintegracije u univerzalno biće Allaha.

Zadovoljna duša

Na ovom nivou, pored toga što mirno prihvaća sve što ga zadesi, derviš osjeća trajno unutarnje zadovoljstvo, pa čak i kada se suoči s poteškoćama i raznim izazovima života. On sada, u tajni svoga srca, duboko poima da sve, bilo to ugodno ili neugodno, dolazi od Allaha Uzvišenog. Stanje zadovoljne osobe daleko je od svih uobičajenih stanja ostalih ljudi. Većina ljudi žudi za uživanjima i nastoji izbjeći svaki oblik patnje, dok zadovoljna duša nit’ traži uživanja niti strahuje od boli. To lijepo ilustrira sljedeća priča. „Jednog dana sultan Mahmud od Gazne raspolovi krastavac i dade polovicu Ajazu, svom voljenom i odanom prijatelju. Ajaz uze krastavac i s vidnim uživanjem ga pojede. Tada i sultan stavi u svoja usta onu drugu polovicu, međutim s užasom je odmah ispljunu, jer bijaše veoma gorka. Kada se malo pribra, sultan se okrenu Ajazu i povika: ‘Kako si mogao pojesti nešto tako odvratno i gorko; ukusa goreg od najljućeg otrova?!’

– ‘Moj voljeni sultane’, Ajaz mu reče, ‘od tebe već primih blagodati mnoge i stoga sve što mi ponudiš ukusa slatkoga je.’“ Kada nečija ljubav i zahvalnost prema Allahu dostigne takav nivo, on je dosegao stanicu zadovoljne duše.

Duša kojom je zadovoljan Uzvišeni Allah

Oni koji dosegnu ovaj stupanj, u tajni svoga srca poimaju da snaga koja nas pokreće dolazi od Allaha Uzvišenog i da je nemoguće djelovati vlastitim snagama. Oni se ničega ne plaše niti traže bilo šta. Veliki sufija Ibn Arebi, Allah posvetio tajnu njegovu, opisuje ovaj nivo kao unutarnju svadbu nefsa i ruha. Allah Uzvišeni zadovoljan je ovakvom osobom; ona je dosegla istinsko unutarnje jedinstvo i cjelovitost. Na početku puta, u navedenim stanicama, derviš se bori s izvanjskim svijetom, jer za njega postoji mnoštvo i raznolikost. Polomljeno ogledalo stvara tisuće različitih odraza jednoga lika. No, ako bi se to ogledalo sastavilo, u njemu bi se vidjelo samo jedno lice. Nadilazeći mnoštvo unutar sebe, derviš doživljava ovaj svijet kao jedinstven i nepodijeljen.

Pročišćena duša

Oni malobrojni koji stignu do ovoga stupnja, potpuno su prevazišli svoj nefs. Njihov nefs utonuo je u more Allahovog jedinstva. Na ovome nivou sufija je dosegao istinu iskaza: „La illahe ilallah“ („Nema boga sem Allaha“). On sada zna, cijelim svojim bićem, da nema ničega sem Allaha Uzvišenog; u biti samo On postoji i svaki osjećaj individualnosti i odvojenosti opsjena je i iluzija. Mevlana Dželaluddin Rumi ovo stanje oslikava sljedećim riječima:

„Ako bi se ti, makar i na tren, mogao sebe osloboditi,
odmah bi ti se otkrila Tajna svih tajni.
Lice Neznanog, skriveno iznad ovog svemira,
pokazalo bi se u ogledalu tvoga viđenja.“

 

dzemat-oberhausen.de

 







Leave a Comment