Svijet je naše ogledalo Reviewed by admin on . Ovo je jedna istina koje često nismo svjesni. Svijet nam vraća naš odraz, ono što mu šaljemo iz najdubljih slojeva svog bića, što mislimo o sebi, to dobivamo na Ovo je jedna istina koje često nismo svjesni. Svijet nam vraća naš odraz, ono što mu šaljemo iz najdubljih slojeva svog bića, što mislimo o sebi, to dobivamo na Rating: 0
You Are Here: Home » Duhovnost » Duhovnost općenito » Svijet je naše ogledalo

Svijet je naše ogledalo

ogedalo
Ovo je jedna istina koje često nismo svjesni. Svijet nam vraća naš odraz, ono što mu šaljemo iz najdubljih slojeva svog bića, što mislimo o sebi, to dobivamo natrag kako bismo ga postali svjesni. Isto kao što možemo pomoću ogledala vidjeti mrlju na svom licu ili odjeći, isto tako, kroz prizmu proživljenih iskustava, možemo vidjeti mrlje na svom unutarnjem biću. Samo što fizičke mrlje brže i lakše otklonimo, dok na ovim unutarnjim radimo manje jer se one “ne vide” i ne ugrožavaju naš status i opći dojam, ali negdje u svoja četiri zida ih postajemo svjesni. Samoća je za takve stvari neophodna. Ono kako se osjećamo kada smo sami sa sobom, koja emocija dominira kada se samopromatramo – to smo mi. To je naš unutrašnji kompas koji nas vodi u iskustva i uzvraća nam rezultat kroz odgovarajući osjećaj.

Voda kao element korespondira s emocijama i psihom. U prirodnom okruženju, voda stvara odraz, refleksiju materijalnog svijeta. Naša psiho-emotivna struktura jeste vodena površina – ogledalo – koje odražava naš materijalni svijet, kao produkt stvaralačke (ili destruktivne) energije koju ulažemo. Taj suptilni, nevidljivi nivo naše ličnosti je svjetlo kojim zračimo. Ako je to svjetlo prljavo, mutno i maglovito (bez ljubavi prema sebi) proizvest će sličan materijalni efekat prema vani.

Nekim osobama tijelo je fetiš, pa nezadovoljni postojećim stanjem, mijenjaju fizički opis pomoću estetskih korekcija, pojedini muškarci uporno treniraju i imaju tijelo kao isklesano, ali nemaju uspjeha kod žena, jednostavno su im odbojni. Odjeća kao fetiš, također je toliko preuzela primat da su se ljudi potpuno identificirali s onim što nose i ubili svoju osobnost. Ispod naslaga markirane odjeće, silikona i nabildanih mišića krije se nešto duboko pokopano i zanemareno, ali presudno.

Svijet daje “zvijezde” u ljudskom obliku koje imaju karizmu, unutarnju moć, svjetlo koje privlači ljude. Ali, sigurno je da im uspjeh nisu donijeli tijelo i fizička ljepota.

Duh je ono što magnetski privlači ljude.

Duh je ono što privlači partnera, ljubav, prijateljstvo, novac, slavu, popularnost ali i sve one negativne strane iste medalje. Točnije, kakva su nam iskustva na tim poljima, kakve su te osobe u psihološkom, emotivnom i karakternom smislu, kakav je kvalitet onoga što nam uzvraćaju, takav nam je i duh.

Prema definiciji “duh je sveukupnost psihičkih procesa ili ljudski karakter i mentalitet”.

Pogledajmo cjelokupan svoj život, počev od roditelja, preko prijatelja do partnera, okoline, kolega, znanih i neznanih ljudi. Svaki od njih ima simboliku svog pojavljivanja u našem životu i ulogu osvještavanja odredjenih fragmenata naše ličnosti (duha). Svaki ima svoju boju i svoj trag u našem unutarnjem svjetlu (ili mraku). Kakav osjećaj imamo, kakav otpor prema pojedinim osobama, šta prihvaćamo kod drugih, što osuđujemo?

Kakva je arhiva naših sjećanja kroz emotivne partnere? Koji obrazac veza se ponavlja? Imamo li osjećaj da uvijek privučemo “isti tip partnera” i da se veze završavaju uvijek na isti način? Ili smo ipak mi isti u svim vezama, ponavljamo iste stvari, a očekujemo drugačiji rezultat!? Očekujemo li da se neko drugi promijeni pod pritiskom naše “nesebične plemenitosti, dobrote i pasivnosti” i pruži nam život iz bajke? Ili uopće imamo loše mišljenje i potisnutu agresiju prema muškom rodu, izražavajući se uglavnom s ironijom, a očekujemo vezu iz snova!?

Dokle god postoji konflikt unutar nas, dotle će univerzum biti “zbunjen” i davati nam kontliktan odgovor, uvodeći nas u nove labirinte i zagonetke.

Želimo li izaći iz labirinta, trebamo razumjeti suštinu, prestati da osuđujemo i preuzeti odgovornost za ono što smo iskusili, oprostiti i izraziti zahvalnost svim ljudima koji su imali nezahvalnu ulogu našeg učitelja. Isto kao što ne možemo ogledalo kriviti ako nismo zadovoljni svojim odrazom u njemu, isto tako ne možemo i ne trebamo kriviti druge što smo kroz odnose s njima izvukli takav dojam i emociju o sebi, ako smo emitirali nedostatak ljubavi i samopoštovanja, oni su nam samo uzvratili vlastitu sliku!

duhovni-razvoj.blogspot.com

 

Leave a Comment